VUKOVAR (IKA) – Na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, u srijedu 8. prosinca u 18.30, započinje veliki molitveni projekt „Trajno euharistijsko klanjanja u Vukovaru“ (VUTEK).

Zbog velikog broja registriranih klanjatelja, a njih je 220, otvorenje ovoga velikog molitvenog projekta bit će u crkvi sv. Filipa i Jakova na svečanom euharistijskom slavlju koje će predvoditi đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić. Nakon euharistijskog slavlja Presveto Otajstvo prenijet će se u crkvu sv. Roka u kojoj će od tada biti trajna mogućnost klanjanja pred Presvetim Otajstvom.

Crkva sv. Roka bit će otvorena za sve neprekidno, a svaki sat izmjenjivat će se registrirani klanjatelji VUTEK-a, danju i noću, kroz sve dane u tjednu, moleći u tišini za potrebe obitelji, grada i svijeta.

Pozdrav i poticaj inicijativi trajnog klanjanja Euharistijskom Gospodinu u kapeli sv. Roka u Vukovaru đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Đure Hranića:

Pozdrav i poticaj inicijativi trajnog klanjanja
Euharistijskom Gospodinu
u kapeli sv. Roka u Vukovaru

(br. 110/2021.)

„ Kljanjanjem se shvaća da se vjera ne svodi na skup lijepih učenja, već je riječ o odnosu ljubavi prema živoj Osobi. U susretu licem u lice s Isusom prepoznajemo njegov lik. Klanjajući se otkrivamo da je kršćanski život priča ljubavi s Bogom, gdje nije dovoljno imati dobre ideje, već njega treba staviti na prvo mjesto, kao sto netko tko je zaljubljen čini s osobom koju voli. Takva mora biti i Crkva, klanjateljica zaljubljena u Isusa, svoga zaručnika” (Papa Franjo, Homilija na sv. misi u Bazilici sv. Petra u Rimu, 6. siječnja 2020.).

Draga braćo i sestre – klanjatelji Presvetom Oltarskom Sakramentu!

Zahvaljujem Trojedinom Bogu što je snagom i djelovanjem svoga Svetoga Duha podigao Vas, svoje ljubljene sinove i kćeri u Vukovaru i u okolici Vukovara te je u svakome od Vas raspirio vatru ljubavi prema raspetom i uskrslom Gospodinu Isusu Kristu. Utjelovljeni Sin Božji, koji nam se darovao do kraja – do smrti na križu (usp. Fil 2,8), po sv. pričesti nas sve čini dionicima i promicateljima uskrsne preobrazbe ovoga svijeta i sve nas privlači k sebi. On je već došao i ponovno će doći. U česticama euharistijskoga kruha on nam dolazi ususret, trajno je prisutan među nama te nas po molitvi i klanjanju pred otajstvom njegova tijela i krvi u Presvetom Oltarskom Sakramentu sjedinjuje sa sobom i uvodi u svoju slavu uskrsnuća.

Zahvaljujem mu što je okupio Vas klanjatelje i adoratore u Vukovaru, gradu koji je simbol našeg nacionalnog stradanja u minulom Domovinskom ratu, i što po Vašem molitvenom zajedništvu s raspetim i uskrslim Isusom Kristom – za grad Vukovar, sve njegove stanovnike, Srijem i Slavoniju – želi očitovati otkupiteljsku snagu svoje pobjede nad grijehom i zlom te Vas učiniti svjedocima njegove uskrsne preobrazbe i dara njegova Duha oproštenja i pomirenja.

Euharistija je prva do kraja preobražena materija snagom i djelovanjem Duha Krista Uskrsloga, i to do te mjere da euharistijski darovi kruha i vina postaju nova stvarnost: njegovo tijelo i krv. Prvi i temeljni oblik štovanja euharistijskoga otajstva je naše redovito pristupanje euharistijskom stolu svake nedjelje, o blagdanima i u druge dane kad sudjelujemo na sv. misi. Pristupanje euharistijskom stolu pretpostavlja i redovito čišćenje Gospodinova hrama u nama po sakramentu pomirenja. Našim kršćanskim životom i svjedočanstvom, koje je plod i odraz sjedinjenja s Isusom, započinje uskrsna preobrazba ovoga svijeta. U nama i po nama djeluju klice njegova uskrsnuća i ostvaruje se uskrsna preobrazba ovoga svijeta. Istodobno se ostvaruje riječ Isusova poziva i obećanja: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti” (Mt 11, 28],

Drugi važan oblik štovanja euharistijskog otajstva je klanjanje pred Gospodinom Isusom, koji je trajno prisutan među nama u česticama posvećenoga kruha u svetohraništima naših crkava. Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu je znak naše vjere i ljubavi prema Isusu Kristu, kojega prepoznajemo kao svoga Boga i Gospodina (usp. Iv 20,28). Po euharistijskom klanjanju mi smo svjedoci i navjestitelji Uskrsloga te proroci i nositelji uskrsne preobrazbe ovoga društva u kojemu živimo. Vječno klanjanje, gdje se trajno – i danju i noću – izmjenjujemo u gorljivom molitvenom vapaju pred Euharistijskim Gospodinom, je trajna pohvala Gospodinu koji je svojim utjelovljenjem već došao spasiti ovaj svijet i istodobno trajno zazivanje njegovih stvorenja koja već imaju prvine Duha, ali se muče i uzdišu u porođajnim bolima, iščekujući posinstvo, da se oslobode robovanja pokvarljivosti te sudjeluju u slobodi i slavi djece Božje (usp. Rim 8,21-23).

Postati klanjatelj znači u molitvi i klanjanju dovoditi Isusu braću i sestre, prijatelje i one daleke – pa i neprijatelje, da ih on zahvati snagom svoga Svetoga Duha, da ih obraćenjem oslobodi svakog oblika robovanja i pokvarljivosti te da nas sve suobliči slavnome tijelu svome (usp. Fil 3,21).

„Klanjati se znači biti malen u prisutnosti Svevišnjega, otkriti pred Njim da životna veličina nije u tome koliko imamo, već koliko volimo. Klanjati se znači, pred otajstvom ljubavi koja nadilazi sve udaljenosti, ponovno otkriti da smo braća i sestre, crpsti dobro iz izvora te u bliskom Bogu pronaći hrabrost za približiti se drugima. Klanjati se znači biti u stanju šutjeti pred božanskom Riječi, kako bismo naučili izgovarati riječi koje ne ranjavaju, već tješe“ (Papa Franjo, isto).

„Klanjati se znači osjetiti da pripadamo jedni drugima i Bogu, osloviti Boga s ‘ti’ u svojoj nutrini, oživotvoriti ga puštajući ga da uđe u naš život, učiniti da njegova utjeha siđe na svijet. Klanjati se znači otkriti daje za molitvu dovoljno reći: „Gospodin moj i Bog moj!“ (/v 20,28); i prepustiti se njegovoj nježnosti. Klanjati se znači susresti Isusa bez liste zahtjeva, s jedinom molbom da budemo s njime. Kad se klanjamo, dopuštamo Isusu da nas izliječi i promijeni. Klanjanjem dajemo Gospodinu priliku da nas preobrazi svojom ljubavlju, da nam osvijetli tamu, da nam pruži snagu u slabosti i hrabrost u kušnjama. Klanjati mu se znači ići do onog bitnog; to je način oslobađanja od mnogih beskorisnih stvari, od ovisnosti koje umrtvljuju srce i ošamućuju um. Klanjanjem se nauči odbaciti ono čemu se ne smije klanjati, odnosno boga novca, boga potrošnje, boga užitaka, boga uspjeha i vlastito ‘ja’ uzdignuto do statusa boga“ (Papa Franjo, isto).

Dragi štovatelji Euharistijskog Gospodina, zahvaljujem Vam za Vašu spremnost na dioništvo u obitelji klanjatelja te na Vašoj spremnosti da prihvatite i obaveze koje su s tim povezane. Svojim odzivom na poziv Vaših župnika, vi pomažete da Vukovar, Podunavlje i Crkva u našem hrvatskom narodu pronađu svoje istinsko životno i duhovno središte: Krista Gospodina, koji nas k sebi privlači danju i noću te nas sve čeka raširenih ruku, pun praštanja, ljubavi i milosrđa.

Uz Vas, potičem i pozivam i druge vjernike da se pridruže Vašoj obitelji klanjatelja. Svima preporučujem i sve molim da barem povremeno, u prolazu, kad mogu, naiđu na poklon Euharistijskom Kristu Gospodinu i da se zajedno s Blaženom Djevicom Marijom i sv. Josipom, te sa sv. Tomom, apostolom, poklone ispovijedajući „Gospodin moj i Bog moj!“ (Iv 20,28).

Moleći zagovor prve klanjateljice Kristu Gospodinu – Djevice Marije, koja „u sebi pohranjivaše sve (…) događaje i prebiraše ih u svome srcu“ (usp. Lk 2,19) te zazivajući na sve Vas i na cijeli ovaj važan pothvat Božji blagoslov, želim Vam blagoslovljene adventske dane, sretan Božić te iskustvo trajne Božje blizine, ljubavi i zaštite.