Zagreb, (IKA) – Sjednica otvaranja kauze za beatifikaciju Marice Stanković održat će se u četvrtak 16. studenoga u 17 sati u dvorani sabornici Nadbiskupskog duhovnog stola Zagrebu, pod predsjedanjem zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića.

Nakon imenovanja postulatora kauze mr. Milana Pušeca u siječnju protekle godine, načelne potpore Hrvatske biskupske konferencije procesu beatifikacije na jesenskom zasjedanju, ovogodišnjih imenovanja teološke (21. veljače) i povijesne (20. ožujka) komisije, te izjava “nihil obstat” Kongregacije za kauze svetaca u Rimu (10. lipnja), kardinal Bozanić donio je 19. listopada odluku o otvaranju kauze i početku procesa te o uspostavi sudišta i imenovanju članova. Imenovani su: kao sudac delegat Ordinarija mons. Vladimir Stanković, kao promicatelj pravde dr. Josip Šalković, kao bilježnik vlč. Mladen Škvorc i kao pridruženi bilježnik, kopist i arhivist Kata Bilandžija, navodi se u priopćenju iz postulature kauze.

U radu sjednice osim imenovanih članova Sudišta te postulatora kauze mr. Milana Pušeca i kancelara Nadbiskupskog duhovnog stola mr. Stjepana Večkovića sudjeluju i članovi ranije imenovanih komisija, koje su u određenoj mjeri već i započele radom te će o tome izvijestiti na sjednici. Teološka komisija radi u sastavu: dr. Bonaventura Duda, OFM, dr. Marko Matić, DI, i dr. Valentina Mandarić, franjevka od Bezgrešne. Povijesnu komisiju čine: preč. Ivan Miklenić, mr. Ivica Musa, DI, i mr. Anđelko Košćak. Budući da je prva sjednica javna, na njoj ću biti nazočni i brojni vjernici poticatelji kauze, a nastupit će i zagrebački bogoslovi nastupom svog okteta.

Marica Stanković, rođena je 31. prosinca 1900. i umrla u Zagrebu 8. listopada 1957., a njezin grob na zagrebačkom Mirogoju posjećuju brojni prijatelji i molitelji. Kao nastavnicu, i još više kao zauzetu sudionicu u katoličkom organiziranom radu s mladima, poletnu i uvjerljivu kako u pisanoj tako i u izgovorenoj riječi, istinitu u vjerničkoj dosljednosti života i rada, upoznali su je i u drugim krajevima Hrvatske. Crkva ju je 1942. odlikovala svojim visokom odličjem Pro Ecclesia et Pontefice, a komunistička vlast 1947. zatvorila i osudila na pet godina robijanja u Slavonskoj Požegi. Bliska suradnica bl. Ivana Merza u mladosti, surađivala je u svojim zrelim godinama s bl. Alojzijem Stepincem i dr. Franjom Šeperom. Uz njihovu je potporu uspjela osnovati prvi svjetovni institut u Hrvatskoj (Suradnice Krista Kralja) te 1953. doživjeti i njegovo crkveno priznanje. Izmučena dugogodišnjom patnjom umire već u svojoj 57. godini života, zračeći do kraja kršćanskom radošću i pouzdanim predanjem. Premda se njezino ime nije do sloma komunizma smjelo spominjati u javnosti, njezina je uspomena sačuvana u mnogima, i sve više njih se utječe njezinu zagovoru. Posljednjih se godina napokon u javnosti našlo i njezino ime i njezina pisana riječ, a otvaranje procesa omogućuje da se uz službeno ispitivanje još živih svjedoka i potpuno kritički prouči svaka pojedinost njezina života, svi njezini objavljeni i neobjavljeni spisi te mnogobrojne pismene izjave njezinih suvremenika.

Pokretanje kauze beatifikacije prof. Marice Stanković trebalo bi, prije svega, dati prinos podupiranju i poticanju razvoja laičkoga apostolata i ostvarivanju svetosti u svakodnevnim okolnostima života. Otkrivanje njezine osobe kao uzora vjerničkog života u svijetu može nadahnuti i novi smisao za katoličko organiziranje i odgoj mladih naraštaja u današnjim prilikama te tako predstavlja posebni poziv onima koji imaju odgojnu zadaću u društvu i Crkvi, kako vjeroučiteljima tako i ostalim odgojno-prosvjetnim djelatnicima, da se u svom zvanju još življe založe oko ostvarenja pravih duhovnih plodova u novim generacijama. U ovim vremenima, kad se s mnogih strana želi narušiti dostojanstvo crkvenih pastira i potkopati zajedništvo hijerarhije i laika, vjerničko držanje i herojske kreposti Marice Stanković u iskazivanju ljubavi prema Crkvi i njezinim pastirima mogu biti primjer mnogima. Njezina kauza može posebno pridonijeti u priznavanju i produbljivanju organiziranijeg apostolata žene u Crkvi. Dubina, evanđeoska jednostavnost i odgojna pronicljivost mnogobrojnih njezinih članaka može potaknuti na razmišljanje o plodnijem korištenju današnjih sredstava javnog priopćavanja na odgojnom području. Njezina bi kauza mogla pomoći da se dublje osvijetli još uvijek nedovoljno istraženo djelovanje naše Crkve u prvoj polovici dvadesetog stoljeća, osobito pak herojsko i mučeničko ozračje života te Crkve u ateističkom komunističkom režimu.

Započeti postupak traži mnogo strpljivog i dugotrajnog rada, istraživanja i ispitivanja, kako bi se u skladu sa strogim crkvenim propisima utvrdio mogući herojski stupanj kreposti kandidatkinje, ili drugim riječima, imenovano bi sudište i komisije trebali u ovom slučaju konkretno utvrditi je li doista Marica Stanković “sve sile svoga uma i srca stavila u službu Kristova kraljevstva”, kako je o njoj neposredno nakon smrti posvjedočio blaženi Alojzije Stepinac.