Don Srećko je donedavni bivši župnik bokanjačke župe, inicijator i naručitelj postavljanja toga križa s korpusom Krista. Križ je visok 5 m i širok 3 m. Izrađen je od drveta lipe u poznatoj stoljetnoj umjetničkoj radionici Ferdinand Stuflesser 1875. u  Italiji.

Župnik Bokanjca don Roland Jelić zahvalio je don Srećku na trudu uloženom u nabavu i izradu toga križa i župljanima Novog naselja koji su tu ideju rado podržali te su sudjelovali svojim novčanim prilozima u kupnji križa. Župljani su velikodušni te žele sudjelovati i u kupnji postaja križnog puta i vitraja na prozorima te crkve. Stoga je župnik Jelić pohvalio toliku uzornu privrženost crkvi i zahvalio vjernicima Novog naselja za donacije.

Križ je događaj spasenja za Pavla iz kojega je on crpio mudrost i snagu za svoje poslanje u apostolskom djelovanju, istaknuo je don Srećko.

U navještenom prvom čitanju iz Djela apostolskih, Pavao govori o svom prošlom i sadašnjem životu. „Pavao je bio revan Židov, progonio je Put, progonio je sljedbenike Isusa Krista i uživao je dovesti prve kršćane u lancima u Jeruzalem. Pošao je s tim oduševljenjem u Damask, ne sluteći što će se dogoditi u Damasku. Pred Damaskom Savao padne na zemlju. I čuo je glas, Zašto me progoniš? Pavao je upitao, Tko si ti? I čuje, Ja sam Isus Nazarećanin. Od Savla postat će Pavao“, pripovjedio je don Srećko, istaknuvši da nakon obraćenja Pavlu Krist postaje smisao njegovog života i razlog njegovog propovijedanja.

„Savao se okreće za 360 stupnjeva. Od progonitelja postaje najveći propovjednik svih vremena. U čemu je ključ njegovog obraćenja? Pavao shvaća središnje značenje križa. Na križu se očitova besplatna i milosrdna Božja ljubav. Pavao nikad ne razdvaja Krista uskrsloga od Krista raspetoga! Nego uvijek naglašava, Krist je raspet! I uskrsnuo! Krist je ponižen u muci, do smrti na križu, ali i uzvišen! Stalno je ta spona križ i uskrsnuće. To je Pavao iskusio ne samo u trenutku obraćenja, nego u cijelom životu i propovijedanju“, istaknuo je don Srećko, naglasivši da Pavao nije gubio nadu i kad mu se sve zatvorilo, kad su vrata bila zatvorena.

„Kad je Pavao trebao ići u Makedoniju, nije otišao. I piše Pavao Makedoncima: Duh Sveti mi nije dao. A mi bismo rekli, vrag mi nije dao. Pavao nikad nije rekao da ga vrag nešto tenta, nego uvijek se prepuštao da ga Duh Božji vodi“, poručio je don Srećko, potaknuvši da Pavlovo ponašanje primijenimo na sebe i u tom kontekstu sagledamo naše postupanje u životu.

„Koliko puta ja i ti imamo svoje planove i radujemo se, sutra ćemo ići tamo, sutra ćemo to napraviti, sutra ćemo seliti. I dođemo pred Damask. Naš Damask. To može biti tvoja kuća, tvoj vrt, tvoje radno mjesto, tvoji prijatelji – i tresneš dolje. Nešto te udari. Živiš, ali se pokvare tvoji planovi. I mi smo onda srditi, ljuti, živčani, psujemo. A Pavao kaže, Ne tako. Ako nije tvoj plan uspio, ne znači da je to nešto loše. Trebaš krenuti drugim putem. Trebaš ustati i ući u Damask“, poručio je don Srećko.

„Neka Damask bude naša crkva, raspelo, otajstvo Krista pod prilikama kruha i vina gdje će nam se objaviti što to Bog od nas sada hoće. Zašto nije uspio onaj moj plan? Kao što nije uspio plan Savlu. I tu ćemo dobiti odgovor. Pa ćemo i mi biti revni propovjednici Isusa Krista, raspetoga i uskrsloga. Sveti Pavao kaže, A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio, osim križem Gospodina Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. Za Pavla je mjerilo života samo Isus Krist. Za njega više nije mjerilo ovaj svijet. On će sve raditi po Isusovom nalogu“, rekao je propovjednik.

Petrov je rekao kako se u većini naših kuća nalazi raspelo, veliko, malo, drveno, zlatno. U mnogim automobilima je krunica, mnogi nosi lančiće s križem i medaljicama. „Hoće li nas to spasiti? Neće. To nas neće spasiti, osim ako nas to ne bude poticalo da budemo drugačiji. To nas stalno upozorava na potrebu promjene, da se mijenjamo. Što mi vrijedi križ u kući, ako psujem, galamim, nestrpljiv sam, proklinjem? Što vrijedi krunica u automobilu, ako se neodgovorno ponašamo u prometu? Ako psujemo vozača, a možda je bolestan, previdio je nešto. Umjesto da kažem, Bože blagoslovi ga, da ne udari sebe i mene. A mi stalno činimo obrnuto“, upozorio je don Srećko, poručivši: „Iz svojih padova trebamo se vraćati drugačiji u život. Tu je poanta blagdana Obraćenja sv. Pavla. Sveti Pavao pokazuje da se čovjek može mijenjati. Ne svojom snagom, nego milošću Božjom. U Poslanici Galaćanima Pavao kaže da ga je Bog još od majčine utrobe predvidio da bude njegov propovjednik. Tako je Bog tebe i mene još od majčine utrobe predvidio da živimo u ovom vremenu i da budemo širitelji Kristove Radosne vijesti, Kristova spasenjskog djela, da se Krist ponizio iz ljubavi prema tebi i meni da bi kroz muku, križ i smrt uskrsnuo. I otvorio nam rajska vrata. Moj put, tvoj put i svi naši putovi vode tom stazom. Moramo križ svakodnevno uzimati – to su naše dužnosti, naši bližnji. Moramo iz dana u dan umirati sebi, živjeti za Krista i nakon zemaljske smrti živjeti u prisutnosti Presvetog Trojstva. Tu nas čeka naš Pavao, tu nas čeka proslavljeni Krist. Molimo Gospodina da znamo sve situacije iz našeg ljudskog života iskoristiti za naše vječno spasenje“, potaknuo je don Srećko Petrov.        

Crkvu sv. Pavla u župi sv. Šimuna i Jude Tadeja na Bokanjcu u Zadru, izgrađenu u predjelu Novo naselje, 30. ožujka 2019. g. posvetio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Župu Bokanjac nastanjuje 3000 vjernika, od toga ih u Novom naselju živi 1500, među kojima su mnogi doseljeni iz raznih dijelova Hrvatske, tu su povratnici iz dijaspore i mlade obitelji s djecom.

Dvadeset godina vjernici Novog naselja, predjela koji se stambeno, infrastrukturno i poslovno zadnjih godina puno razvio i proširio, okupljali su se u montažnoj crkvi koja je bila dar Caritasa iz Venecije. Upravo je bivši bokanjački župnik don Srećko Petrov 1999. g. išao s blagopokojnim zadarskim nadbiskupom Ivanom Prenđom u Italiju gdje su od venecijanskog Caritasa kao donaciju dobili dvije montažne crkve, za Novo naselje i Bili Brig u Zadru.

Gradnja crkve sv. Pavla u Novom naselju na Bokanjcu bio je pastoralni, vizionarski odgovor nadbiskupa Prenđe koji je godinama prije nego se u sadašnjem broju nastanilo stanovništvo i proširio taj kvart, prepoznao duhovne potrebe vjernika u tom sjeverozapadnom dijelu Zadra. Kruna cjelokupnog društvenog konteksta u Novom naselju na Bokanjcu je i nova Katolička osnovna škola Ivo Mašina koja se nalazi u neposrednoj blizini crkve Sv. Pavla.