Recker smatra da se mora razgovarati s talibanima: “Premda su na popisu terorista, oni de facto vladaju zemljom u kojoj jača humanitarna kriza i uskoro neće preostati ništa drugo nego razgovarati s njima”.

Socijalno stanje u zemlji Recker ocjenjuje „velikom katastrofom“: u međuvremenu i obitelji srednje klase imaju teškoće nabaviti hranu i zadovoljiti osnovne životne potrebe – grijanje, struja, voda, sve što zahtijeva novac predstavlja problem. Potrebe su u cijeloj zemlji toliko velike da humanitarne organizacije mogu pružiti samo ograničenu pomoć.

Recker je apelirao za srednjoročnu pomoć u obnovi kako bi Afganistan ponovno postao samostalan, odnosno stanovništvo bilo sposobno samo osigurati sredstva za život. Istodobno je istaknuo da Međunarodni Caritas ne podržava nikoga na vlasti, niti jednu frakciju ni naoružanu skupinu. Više od 90 posto pomoći dostavlja se potrebitima, neposrednom podjelom bilo robe, bilo novca. Nikakav novac ne dolazi do vlastodržaca, poručuje Recker.