Na početku je biskupa, kanonike, svećenike i sve prisutne pozdravio domaći župnik dr. Richard Pavlić te ukratko iznio povijesne isječke o Senjskoj biskupiji i katedrali. „Senj je već početkom petog stoljeća imao biskupiju, a vjerojatno i katedralu i to na mjestu gdje je i danas. Ona je, dakako, imala velikih preinaka, jer je teško stradala 1239. u borbi između Senjana i templara, a moguće i u vrijeme provale Tatara tri godine nakon toga. U poznatim spisima Senjska biskupija prvi put se spominje 1169. godine“.

„Izgradnja katedrale nakon stradanja odvijala se u vrijeme senjskog biskupa Filipa koji je 1248. dobio od pape Inocenta IV. dopuštenje da može služiti bogoslužje na staroslavenskom jeziku i glagoljskim pismom. Unutrašnjost je uređena tek 1717., kada je crkva posvećena. Pojedini senjski biskupi izvršili su značajne i radikalne obnoviteljske arhitektonsko-građevinske radove na katedrali tijekom njezine povijesti, dajući joj nove oblike i karakteristike u čemu je bio veliki doprinos biskupa M. Ožegovića (1834.-1869.) i biskupa A. Maurovića.

Godine 2020. započelo je ostvarenje ideje izgradnje novoga oltara i ambona za senjsku katedralu. Pokojni gospićko-senjski biskup Mile Bogović inzistirao je na glagoljskim obilježjima. Po njegovoj želji na oltar je stavljen stilizirani križ koji ima elemente križa Senjske glagoljske tiskare. Biskup Bogović je također predložio da se na oltar ili ambon stavi prvi redak teksta sa Senjske ploče na glagoljici: „V’ IME OTCA I SINA I SVETAGO DUHA“ te da se doda godina izgradnje oltara i ambona. Četvorica poznatih hrvatskih umjetnika kipara koji su uzeli u obzir gore navedene liturgijsko-konzervatorske smjernice, u zajedništvu sa sadašnjim biskupom Zdenkom Križićem u svibnju 2021. godine odabrali su idejno rješenje. Krenulo se u realizaciju projekta koji je ovih dana, uz Božju pomoć, priveden kraju…“, rekao je župnik Pavlić.

Biskup je blagoslovio vodu te njome poškropio narod u znak pokore i na spomen krštenja, i oprao oltar. Slijedila je molitva „Bogu, Ocu, što čini milosrdna djela, kome posvećujemo ovaj novi oltar na zemlji, neka nam udijeli otpuštenje grijeha i dopusti da mu na njegovom nebeskom žrtveniku kroz svu vječnost prinosimo žrtvu hvale“. Biskup je potom zapjevao: „Slava Bogu na visini!“

U propovijedi, je između ostalog, rekao: „U svakoj crkvi oltar je središnji dio, odnosno srce svake crkve i predstavlja samoga Isusa. Svećenik na početku i na završetku misnog slavlja uvijek ljubi oltar. To je poljubac Isusu, izričaj ljubavi prema Isusu i čini to uime cijele sabrane zajednice. U crkvama se preporučuje da oltar bude kameni jer je Isus samoga sebe nazvao ‘zaglavni kamen’ na kojem je sazidana njegova Crkva, u duhovnom smislu. Oltar je tako slika tog zaglavnog kamena, slika Isusa. Isus je oltar na kojem on prikazuje Bogu svoje tijelo i svoju krv, tj. sebe kao žrtvu, ali je Isus i oltar na koji mi prikazujemo sebe Isusu, kao i sve druge za koje molimo i Isusu prikazujemo kada dođemo u crkvu. Na naš dar Isus uzvraća svojim darom, darom samoga sebe.

Župljanima je biskup poručio: Ugradili ste tu ljubav u stvarnost koja predstavlja Isusa. On vam neće ostati dužan. Nemojte dopustiti da ovaj oltar koji je simbol vaše vjere i ljubavi prema Bogu, ikada bude prazan, da na njemu nema vaših prinosa, vaših molitava, vaše zahvalnosti Bogu. Najdraži prinos Bogu koji mi možemo njemu prinijeti jesmo mi sami. Ako na ovaj oltar ne prinosimo sebe, oltar će ostati prazan. Bog više voli prinos osobe negoli prinos ne znam kakvog i kolikog zlata ili srebra. Mi na ovaj oltar prikazujemo Bogu i naše slabosti, naše nemoći, naše grijehe. I to Bog rado prima kao naš prinos, ali pod uvjetom da mu s tim prikazujemo i našu iskrenu želju da budemo bolji.

Stoga je biskup sve pozvao da „danas prinesete na ovaj novi oltar sebe sa svim poteškoćama i mukama, ali i sa svim dobrim željama i nakanama. Prikažite na ovaj oltar i sve članove vaših obitelji, napose vašu djecu i mlade, vaše starce i bolesnike, vaše siromahe i bijednike i ne zaboravite i svoje pokojne koji su ovdje za vas prinosili Bogu svoje molitve i prošnje. Bog će sve ove vaše prinose primati i posvećivati te će vam s ovoga oltara davati snagu kojom ćete svladavati poteškoće i protivštine života kojih će uvijek biti. Ali neće biti takvih poteškoća koje se s Božjom snagom ne bi mogle pobijediti“.

Nakon Vjerovanja slijedile su Litanije Svih svetih i Pohrana moći svetaca u oltar. Na taj je način iskazana čast mučenicima i ostalim svecima koji su se svojom žrtvom svetog života i svjedočanstva vjere pridružili žrtvi Kristovoj koju smo na oltaru slavili. Biskup je stavio moći u grobak oltara uz Posvetnu molitvu i Pomazanje oltara. Uslijedilo je kađenje oltara i crkve, priprema oltara za euharistiju te je nastavljeno euharistijsko slavlje.

Koncelebrirali su kanonici senjskog kaptola sv. Marije: Mile Čančar, Marinko Miličević, Tomislav Šporčić, Richard Pavlić, Nikola Turkalj, Silvijo Milin, tajnik i kancelar Mišel Grgurić, svećenici Herbert Berisha, Nikola Prša, Šimo Božić, Josip Tomljanović, fra Drago Vrhovac i župni vikar Domagoj Tujmer. Asistirao je bogoslov Krunoslav Brajdić. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor „Sv. Cecilija“, pod vodstvom Ivana Prpića Špike i uz orguljsku pratnju Milana Dučića.

Nakon Popričesne molitve biskupijski kancelar pročitao je svečanu „Povelju o posveti novog oltara“ koju su potpisali biskup, župnik i biskupijski kancelar. Slavlje je završilo svečanom himnom „Lijepa naša domovino“ i pjesmom u čast Srcu Isusovu “Do nebesa nek’ se ori”.