Na dvodnevnom skupu 22. i 23. travnja u Etnografskom muzeju Split sudjelovalo je šesnaestero znanstvenika iz domovine i dijaspore. Nazočne sudionike znanstveno-stručne smotre pozdravio je akademik Nenad Cambi a uvodno slovo imao je Ivan Lupić.

Prvoga dana voditelji skupa bili su predsjednik Marulianuma Bratislav Lučin i Gorana Stepanić, a prvo izlaganje imao je Trpimir Vedriš koji je u radu „Iznašašće apostolskog podrijetla u sjeni turske prijetnje: tragovi humanističke hagiografije u petnaestostoljetnom Ninu“ govorio o rezultatima nedavnih istraživanja koji su učinili nužnim preispitivanje historiografije u počecima štovanja ninskih svetaca zaštitnika, naglasivši kako se potreba revizije ne odnosi tek na tradicionalnu (pseudo) apostolsku tradiciju ninske Crkve već i na novija tumačenja koja početke štovanja pronalaze u ranome, pa čak i u razvijenom srednjem vijeku.

„Spomenuta istraživanja pokazala su, da znatan dio dosadašnjih rekonstrukcija počiva na nekoliko pogrešnih premisa, od kojih je zacijelo najproblematičnija ona o drevnosti štovanja sv. Marcele. Uočavanje činjenice da zapravo ne postoje pouzdana svjedočanstva o njezinu štovanju prije 15. stoljeća otvorilo je mogućnost ponovnog tumačenja okolnosti njezina uvođenja u ninski svetački panteon“. Nastojeći rasvijetliti podrijetlo „ninske hagiografije“, odnosno identitet ninskih svetaca zaštitnika, autoru je nakana bila razmotriti tumačenje prema kojemu je njihovo štovanje, u kasnije proširenom poznatom obliku, zapravo plod „iznašašća tradicije“ iz kasnog 15. st., te se u svom izlaganju osobito usredotočio na sv. podrijetlo hagiografije sv. Marcele i njezine adaptacije u ninskom kontekstu te ponudio novo tumačenje preobrazbe i zamjene identiteta dvojice starijih svetaca zaštitnika sv. Ambrozija i sv. Anselma.

„Smještanje rasprave u kontekst upravljanja ninskom Crkvom biskupa Natala Zorzija (1436.-1462.), Jakova Bragadina (1462. -1474.) i Jurja Divinića (1479.-1529.) otvara pitanje utjecaja humanističkih tekstova i nazora na oblikovanje mjesne liturgijske tradicije, a time i „kolektivnog sjećanja“ srednjovjekovne komune čija je krhka egzistencija dovedena u pitanje pojavom Osmanlija.“

Slijedilo je izlaganje Luke Šopljarića koji je u „O počecima humanističkog pokreta u Šibeniku“ osvijetlio proces širenja humanističko pokreta u Šibeniku identificirajući njegove vodeće ličnosti, pokazujući kolanje rukopisa antičkih i humanističkih autora te prateći sve veću nazočnost ciceronovskog govorništva u javnom životu.

Zatim je Tomislav Bogdan u izlaganju „Odiljam se i tradicija dipartite“ govoreći o ljubavnoj pjesmi Odiljam se iz Zbornika Nikše Ranjanina, jedne od najpoznatijih lirskih pjesama starije hrvatske književnosti, naglasio da ona pripada najstarijem slojevima dubrovačke renesansne lirike koje su nastale krajem 15. st. ili na samom početku 16. st., te da nije petrarkistička, a da u struci prevladava nekoliko mišljenja, a jedno od njih je, da je  nastala pod utjecajem folklorne lirike, a njezin je metar neka varijanta metra bugarštice. Izlagač je pokušao pokazati nastanak te pjesme s povezanošću s talijanskim pjesništvom, osobito s tradicijom dipartita, tada popularnih pjesmama.

Ivan Lupić govoreći o „Hanibalu Luciću i Dubrovniku“ naglasio je da odnos Lucića prema Dubrovniku ne prestaje biti predmet znanstvene rasprave te je nastojao još pridonijeti postojećoj raspravi uzimanjem u obzir dosad  ne razmatranih svjedoka Lucićeva književnog rada, prije svega njegovih talijanskih soneta, kao i sagledavanje Lucićevih političkih nazora kroz njegovu višestruku uključenost u komunalni život Hvara.

Borna Treska u izlaganju „Rime (1599) Miha Monaldija“ pokazala je da je Monaldi pisao i latinske stihove i istaknula nove rukopisne svjedoke u kojima se nalaze njegovi dosad nepoznati talijanski, ali i latinski stihovi posvećeni dubrovačkom nadbiskupu Beccadelliju. Silvija Fiaschi je govorila o „Leksikografskom interesu Ilije Crijevića: preliminarna istraživanja“ kao središnjoj figuri europskih humanista krajem 15. i početkom 16. st., stavljajući poseban naglasak na njegov leksikografski interes. Leon Cvitić u izlaganju „Antički uzor Feliksa Petančića“ dao je pregled antičkih djela i autora za koje se može ustanoviti da je Petančić iz njih crpio jezičnu građu i stilsko poticanje.

Drugoga dana znanstvenog skupa, u subotu 23. travnja, voditelji skupa bili su Violeta Moretti i Neven Jovanović koji je u izlaganju o nezapaženom pismu u proučavanju humanističkog i renesansnog Dubrovnika „Danielea Claro dubrovačkom nadbiskupu o Epidauru, 1505“, naglasio da pismo stilom i sadržajem demonstrira Clarijevu humanističku izobrazbu te svjedoči o trenutku u kojem je humanist preuzeo dužnost kancelara Republike.

Zatim je Josip Vučković u izlaganju „Latinski i talijanski predlošci rasprava o molitvi iz Firentinskog zbornika“ opovrgnuo nedavnu tvrdnju Zvonka Pandžića da su ta izlaganja „parafraze“ dijelova Zaradina od molitve . Branko Jozić u izlaganju „Specchio d’essempi: još jedan prilog recepciji Marka Marulića“ govoreći o toj Zbirci koju je priredio Ortense, a koja sadrži primjere za 135 pojmova u abecednim redoslijedom (od Accidia do Voto i Hvmilta), a na kraju su još dodani „Exwmpi diversi“, naglasio je da je polovica tih pojmova podudarana s onima iz Distinicio IX, kojom se Oretene očito služio, ali nama je važno što je višekratno posezao i za Marulićevom „Institucijom“, katkada iz nje preuzimajući cijela poglavlja. Jozić je ta mjesta identificirao, ukazao na sličnosti i razlike u odnosu na Marulićev tekst, te neke neobičnosti, pokušavajući utvrditi je li mu podložak bio latinski izvornik ili talijanski prijevod Remigia Fiorentina.

Vileta Moretti u izlaganju „Samopredstavljačke taktike Bernardina Frankopana u Oratio pro Croatia iz 1522.“ prikazala je i protumačila samopredstavljačke tehnike kojima se knez Bernardin poslužio u Govoru za Hrvatsku. Bratislav Lučin u  svom  izlaganju „Do posljednjeg daha: Trankvil Andreis papi Piju V.“ rasvijetlio je okolnosti nastanka teksta i njegovu rukopisnu sudbinu, prikazujući Andreisove političke stavove i književni aspekt poslanice i njezino prvo izdanje. Gorana Stepanić je u radu „ Koga je zapravo čitao Nikola Vitov Gučetić…“ donijela nove spoznaje o izvorima u Komentarima uz prvu knjigu Aristotelova „Retorička umijeća“, a Vlado Rezar u izlaganju „Prilog bibliografiji renesansnog humanizma: Gabriel Leporinus Pharensis (fl 1568)“ naglasio je da je Leporinov rad, ostao bez odjeka u kasnoj literaturi, unatoč upućenosti i dotjeranom jeziku i stilu traktata.

U sklopu 32. Marulićevih dana predstavljene su još dvije knjige: „Macaronica croatika“ Šime Demo i „Epistolae metricae“ Pavla Ritera Vitezovića te je održano i jedno predavanje Irene Bratičević i Ivana Lupića „Predstavljanje projekta Hrvatska rukopisna kultura: djela, pisari, zbirke“.

Također su položeni lovor-vijenci na spomenik Marka Marulića na Trgu braće Radić i na njegovu grobnu ploču u crkvi sv. Frane na Obali. Tom prigodom Ivanka Kuić, uime Društva prijatelja kulturne baštine Split kazala je da Marulićeva živa riječ i danas aktualna i u njoj možemo pronaći svoja nadahnuća, obraćajući se poput Marulića za svaku pomoć Bogu.

Skup je održan pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, a u organizaciji Književnog kruga Split, Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu, Odsjeka za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Etnografskog muzeja Split i Društva prijatelja kulturne baštine Split.