Dubrovnik, (IKA) – Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije u suradnji sa Zavodom za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku organizira predstavljanje knjige dr.sc. Tanje Trške „Un arcivescovo del Cinquecento inquieto: Lodovico Beccadelli tra letteratura e arte“ (Dubrovački nadbiskup Lodovico Beccadelli: na razmeđu književnosti i likovnih umjetnosti) u petak, 6. svibnja u 19 sati u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku.

O knjizi će uz autoricu govoriti dr.sc. Daniel Premerl (Institut za povijest umjetnosti) i Ivan Viđen (Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije).

Ličnost dubrovačkoga nadbiskupa Lodovica Beccadellija (Bologna, 1501. – Prato, 1572.) čvrsto je povezala dvije obale Jadrana, prvenstveno zahvaljujući njegovome boravku u Dubrovniku (1555.-1560.). Unatoč dosadašnjim istraživanjima talijanskih i hrvatskih autora Beccadellijeva uloga kao sakupljača umjetnina, naručitelja, sudionika kulturnih zbivanja svog vremena i prijatelja i pokrovitelja umjetnika nije bila sustavno istražena.

Ovaj protagonist kulturnih i crkvenih zbivanja renesansne epohe (papinski nuncij u Mletačkoj Republici, tajnik Tridentskoga sabora….) nije se dakle samo kretao u intelektualnim i umjetničkim krugovima gdje god se nalazio nego je i aktivno sudjelovao u njima. I za vrijeme kratkotrajnoga boravka u Dubrovniku izvršio je utjecaj na intelektualnu klimu grada te pokušao urediti materijalne i duhovne prilike svoje nadbiskupije. Osim nastojanja podjele grada na župe i uređenja stare nadbiskupske palače Beccadelli je danas možda najpoznatiji kao naručitelj dogradnje i preuređenja nadbiskupskoga ljetnikovca u Šipanskom polju. Prema nadbiskupovoj zamisli slikar Pellegrino Broccardo izveo je 1559. prvi sačuvani primjer zidnog oslika svjetovnog sadržaja u ladanjskom prostoru dubrovačkog područja. Na Beccadelija danas podsjeća i Broccardova slika Gospe sa sv. Matejem u dubrovačkoj katedrali. Iako je isprva bio nezadovoljan preseljenjem u Dubrovnik Beccadelli je ubrzo zavolio svoje novo okruženje i ostao je u dobrim odnosima s Republikom i nakon povratka u Italiju, a savjetovao je i svoga nasljednika u nadbiskupskoj službi.

Ova knjiga važan je doprinos ne samo biografiji ovog zanimljivog, nadbiskupa i humanista i njegovu smještanju u društveni i kulturni kontekst talijanske i hrvatske renesanse. Osim toga, ovom se knjigom nastoje premostiti dosadašnje suprotstavljene percepcije Beccadellijeva djelovanja (jedni njegov odlazak u Dubrovnik smatraju krajem karijere, drugi pak ključnom epizodom) te je doprinos komparatističkim studijama koje povezuju dvije obale Jadrana. Upravo je zato ova knjiga od više od 500 stranica pisana talijanskim jezikom i objavljena u okrilju renomiranog nakladnika – dubrovačkog Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.