Đakovo, (IKA/TU) – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu, u suradnji s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom, Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata Subotica, Znanstvenim zavodom Hrvata u Mađarskoj – Pečuh te Društvom hrvatskih književnika, organizirala je 15. prosinca međunarodni znanstveni skup „Pavao Matija Sučić, biskup bosanski ili đakovački i srijemski (11. siječnja 1767. – 13. travnja 1834.), 250 godina od rođenja”. Skup je održan u dvorani J. J. Strossmayera na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, gdje su okupljene uime organizatora pozdravili mons. Pero Aračić, upravitelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a u Đakovu, a potom umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, koji je izrazio radost što se organizirao skup posvećen biskupu Sučiću, o kojemu se malo govori, a koji je bio osoba vrijedna spomena i časti, potom Tomislav Žigmanov, prof. ispred Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, dr. Stjepan Blažetin ispred Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj te Mirko Ćurić, prof., uime Društva hrvatskih književnika.
Prvi dio skupa moderirala je Katarina Čeliković, prof., a sadržavao je pet predavanja. O izvorima za povijest obitelji Sučić u Subotici (do kraja prve polovice 18. stoljeća) govorio je Vladimir Nimčević, prof. iz Subotice, konstatirajući kako se ne zna gdje je arhiv obitelji Sučić. Dio građe iz arhiva je u fondu Vojnići od Bajše, a spomenuta i je dokumentacija Franjevačkog arhiva o obitelji Sučić, u kojoj se nalaze zanimljivi podaci o ovoj obitelji.
Dr. Robert Skenderović iz Zagreba govorio je o temi Subotička plemićka porodica Sučića – od kapetana Luke do biskupa Pavla Matije. Istaknuo je kako se biskupu Sučiću, ali i o ostalim članovima subotičke plemićke grane Sučića ne zna puno više, a ta je grana dala veći broj važnih osoba koje su u velikoj mjeri odredile povijest Subotice u 18. i prvoj polovici 19. stoljeća. Spomenuo je hrvatstvo obitelji Sučić: Njihova hrvatska neupitnost i dokazano geografsko podrijetlo iz livanjskog kraja presudno su važni u raspravi o podrijetlu i etničkoj pripadnosti bačkih Bunjevaca, istaknuo je dr. Skenderović.
Mons. Stjepan Beretić, župnik katedralne župe sv. Terezije Avilske u Subotici, govorio je o temi Subotički župnik Pavao Sučić. Istaknuto je kako se Sučić životom i radom svrstao među najzaslužnije župnike subotičke župe sv. Terezije. Školovao se na izvrsnim učilištima diljem Mađarske, ali i u Beču, a kao mladi svećenik službovao u različitim župama Kalačko-bačke nadbiskupije. Njegovim dolaskom u Suboticu potpuno je dovršena župna crkva, opremljena je oltarima i svime potrebnim za bogoslužje te je izgradio i župni dom. Za njegova župnikovanja ‘udareni su temelji’ glazbenog života u gradu. Svojim se radom svrstao među najuglednije svećenike biskupije te je postao kanonikom, pa stolnobiogradskim i konačno đakovačkim biskupom, a u svemu tome uz njega su bili njegovi zemljaci – Subotičani.
O temi Tragovi biskupa Sučića u literaturi njegova zavičaja govorila je Katarina Čeliković, prof., iz Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice. Navela je literaturu u kojoj se spominje biskup Sučić te je istaknula Neven – zabavno-poučni misečnik za Bunjevce i Šokce i potom Kalendar Subotička Danica, a od novije literature spomenuto je kapitalno djelo Matije Evetovića Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata te neke suvremene publikacije. Posljednje predavanje u prvom dijelu izložio je Tomislav Žigmanov, prof., iz Subotice, o temi Dvije pjesme prigodnice za biskupa Sučića dvojice Mihalića. Prvu prigodnicu, za postavljanje Sučića za stolnobiogradskog biskupa, spjevao je Josip Kalasancije Mihalić, koji je u Budimu izdao knjigu Narodkinja vila, dok je njegov brat Antun biskupu Sučiću povodom imenovanja đakovačkim biskupom posvetio svoj San. Prva ima 298, a druga 191 stiha, obje se referiraju na realni, stvarni događaj, ali na način fikcije. Kao najveća vrijednost istaknuta je činjenica da je književnost i pismenost, makar prigodničarska, na narodnom jeziku postojala i bilježi se u kontinuitetu sve do danas.
Nakon stanke održan je drugi niz predavanja, koji je moderirao prof. dr. Pero Aračić. Prvo predavanje održao je dr. Ladislav Heka iz Segedina u Mađarskoj o temi Pavao Matija Sučić, stolnobiogradski i đakovački biskup iz roda bačkih Sučića Pečirskih. U radu je govorio o biskupu Sučiću kao stolnobiogradskom biskupu, podsjetivši kako je tu službu obnašao vrlo kratko – jednu godinu i 10 mjeseci.
Dr. Stjepan Blažetin iz Pečuha govorio je o Pjesmi Janosa Pakroczyja Nepomuka prigodom imenovanja Pavla Matije Sučića za stolnobiogradskog biskupa. Pjesma je pisana na mađarskom jeziku i drukčija je jer se naslanja na klasičnu tradiciju, humanističku, antičku tradiciju pisanja. To je vrijeme klasicizma koje je u Mađarskoj bilo izrazito jako te je pjesmu potrebno promatrati u tom kontekstu. Prigodnica se sastoji od 171 stiha, mahom heksimetara, te koristi poznate formule pohvalnog govora.
Pavao Sučić u radovima i knjigama đakovačkih autora tema je o kojoj je izlagao Mirko Ćurić, prof. iz Đakova. Bavio se đakovačkim autorima koji su pisali o Sučiću ili ga spominjali u svojim djelima, budući da je Sučić zbog kratkog vremena koje je proveo na biskupskoj stolici manje poznat đakovački ili bosanski i srijemski biskup. Biskup Pavao Sučić ostavio je značajnoga traga u povijesti đakovačke biskupije. Među ostalim, primio je na školovanje najvećega đakovačkog biskupa i jednog od velikana hrvatske kulture i povijesti J. J. Strossmayera. O Sučiću su pisali biskup Strossmayer, Matija Pavić i Milko Cepelić, Emerik Gašić, nadbiskup Marin Srakić, Andrija Šuljak i Antun Jarm, Stjepan Maroslavac…
Prof. dr. Pero Aračić izložio je posljednje predavanje u nizu, nastalo u suradnji s vlč. Antom Pavlovićem, naslovljeno Pavao Matija Sučić – bosanski ili đakovački i srijemski biskup. Iako je biskup Sučić u Đakovu stolovao svega tri godine, njegov je život ipak bio iznimno bogat te je u predavanju biskup opisan kroz nekoliko skupljenih misli, uz napomenu da je arhivska građa u Đakovu također vrlo oskudna. Istaknuta je biskupova velika briga i skrb za sjemeništa, njegova ljubav prema glazbi, kao i njegove ostale aktivnosti (bio je ljubitelj cvijeća). „Dobro je da se lik i djelo biskupa Pave Sučića proučava i da ovo ne bude tek usput već početak koji otkriva neke vidike njegovog djela u koje tek treba ući. Mi blagoslivljamo Boga što nam ga je dao i želimo se njime nadahnjivati i u današnje vrijeme”, zaključio je u izlaganju prof. dr. Aračić.
Na kraju susreta je istaknuto kako će izlaganja s ovoga skupa svoje mjesto pronaći u zborniku radova. Po završetku skupa okupljeni su pošli u kriptu katedrale, gdje su se pomolili na grobu biskupa Sučića.