U homiliji je don Krešimir podsjetio na povijesni događaj „Slavimo Gospu koja se objavila u svome plaču, u svojim suzama na istočnom bedemu grada u 1635. pa ponovno 1636. godine. Gospine suze su privukle mnoštvo vjernika grada koji su Gospinu sliku donijeli u katedralu na procjenu autentičnosti suza. Ispitivanjem je utvrđena vjerodostojnost Gospina plača i njenog zahvata u očuvanju Šibenika. Ujedno je to bila i najava  potrebe brisanja suza molitvama. Postavljena je 1645. Gospina slika na mramorni oltar katedrale…

Uslijedile su nedaće opsjedanja grada od strane Turaka, tisuće izbjeglih i prognanih u samom gradu te na koncu i kuga u gradu. … Gospa i danas plače, ne samo ovdje nego i po cijelom svijetu. Plače nad cijelim svijetom… Nije dovoljno biti formalno Kristov vjernik, treba to biti i životom. Mnogi su se tijekom razdoblja pogibelji, gladi i siromaštva  molitvom obratili Gospodinu. I tijekom Domovinskog rata krunica je bila u mnogim rukama i molitvom na mnogim usnama. I Gospodin je na Gospin zagovor zaštitio i pomagao.“ Pozvao je vjernike da se i danas molitvom utječu Gospi u zaštiti od suvremene kuge grijeha. Jer, Krist nas i danas poziva „Evo ti majke!“ I nama je tako činiti. Uzeti Mariju u svoj život, u svoje obitelji i učiti djecu da joj se ustrajno utječu u raznim potrebama.

Tijekom euharistijskog slavlja pjevao je katedralni zbor pod ravnanjem Jelene Mikulandre, a za orguljama je bio Nikola Lovrić- Caparin. Nakon popričesne molitve vjernici su pred Gospinom slikom izmolili Posvetnu molitvu Prečistom Srcu Marijinu.