Misu zadušnicu u crkvi Dobroga Pastira a potom i sprovodne obrede predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš.

Na početku mise, na kojoj je koncelebriralo pedesetak svećenika, biskup Radoš izrazio je sućut obitelji pokojnog svećenika Hruška, župi Cvetlin kao i svećenicima u Svećeničkom domu u Varaždinu s kojima je pokojni svećenik Ivan živio posljednjih nekoliko godina. „U ovom misnom slavlju želimo ispovijediti svoju vjeru da se vjernima život mijenja, ali ne oduzima, te želimo moliti Gospodina da učvrsti tu našu vjeru“, rekao je biskup.

U homiliji biskup Radoš govorio je „o otajstvima naše vjere koje slavimo ovih dana u molitvenoj devetnici Duhu Svetom koja traje od Uzašašća do Duhova“. Naviješteni odlomak Lukina evanđelja u sprovodnoj misi govorio je o događaju Isusova Uznesenja kada je Isus poveo svoje učenike do Betanije, blagoslovio ih te se rastao od njih uznesen na nebo. Betanija je bila posebno mjesto za Isusa, tamo su živjeli njegovi prijatelji Marta, Marija i Lazar kojeg je uskrisio, to je mjesto pamtilo taj veliki događaj. Taj događaj bio je predznak i Isusova uskrsnuća i uskrsnuća svakoga koji usne i kojemu Gospodin daje do znanja da ima Riječ života. U Betaniji je kuća koja još miriše na ulje nardove dragocjene pomasti kojom je Marija pomazala Isusa, ulje ljubavi kojim ga priprema za njegovo konačno putovanje. Tamo je je Isus posljednji put poveo svoje učenike i time im poručio da su oni njegovi prijatelji, njegova obitelj, njegova Crkva.

Isusovo uznesenje je put koji On otvara i za svoje učenike, put kojim otvara nebo za njih, ali im ne daje da samo gledaju u nebo nego ih šalje da se vrate u Jeruzalem, u dvoranu Posljednje večere gdje će čekati izlijevanje Duha Svetoga. U tom događaju silaska Duha Svetoga na učenike i Mariju rađa se Crkva, pojasnio je biskup te se u nastavku homilije zadržao na otajstvu uzašašća koje se ispovijeda u Vjerovanju: uzašao je na nebo, sjedi s desne Ocu. Odonud će doći suditi žive i mrtve. Isus će u trenutku suđenja živim i mrtvima biti desnica Božje ljubavi, rekao je biskup te nastavio govoriti o svećeničkom putu pokojnog Ivana Hruška. „Vjerujemo da je u ovogodišnjoj posljednjoj proslavi svetkovine Uzašašća Gospodnjega ovdje na zemlji pokojni Ivan ‘osjetio otvoreno Nebo’, da je sada na putu prema otvorenoj Božjoj kući, da osjeća miris Betanije, bratstva, ljubavi koju Bog ima prema nama“, rekao je biskup.

Na taj je put svećenik Ivan za svog života i služenja upućivao mnoge, propovijedao je da je Isus jedini put, put koji vodi u život, koji vodi Ocu, mnoge je i pripremao u sakramentu pomirenja i hranio za taj put k Ocu. Posebno su mu na srcu bili župljani Cvetlina o kojima je brinuo i tijekom bolesti, odlazeći na župu barem vikendom. Odlučio je ipak, kao što to često vrijedi za nas svećenike da tamo gdje nas smrt zatekne bude i mjesto našeg posljednjeg počivališta gdje čekamo uskrsnuće našega tijela. Želio je biti pokopan u svećeničkoj grobnici na varaždinskom groblju, i mi smo ovdje da mu tu želju ispunimo“, rekao je biskup Radoš.

Završno je biskup u homiliji protumačio kako su Uzašašće i Duhovi povezane svetkovine „koje nam govore da nas Bog ne ostavlja same na putu već nas prati svojim darovima Duha Svetoga po kojima izgrađuje srca vjernika te ih potiče da ljube braću kao što je Isus ljubio svakoga čovjeka“.

Homiliju je biskup Radoš zaključio posljednjim zazivom Posljednice koja se moli napose na svetkovinu Duhova te je taj zaziv i molitvu namijenio za sve okupljene, a napose za pokojnog svećenika Ivana Hruška: Daj nam krepost zaslužnu i smrt lijepu, blaženu, daj vjekovit svima raj.

Nakon euharistijskog slavlja, a prije sprovodnih obreda i ophoda od pokojnog su se svećenika govorima oprostili preč. Josip Koprek, ravnatelj Svećeničkog doma u Varaždinu uime svećenika Varaždinske biskupije te vjeroučitelj Davor Hojski uime župe Cvetlin.

Preč. Koprek iznio je osnovne crtice iz životopisa vlč. Ivana Hruška.

Vlč. Ivan Hruško rođen je 24. studenoga 1948. od roditelja Stjepana i Terezije r. Talan u Novakovcu, u župi Jalžabet. Osnovnu školu pohađao je od 1956. do. 1963. u Jalžabetu, a gimnaziju na Šalati od 1963. do 1967. godine. Nakon odsluženja vojnog roka upisuje Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu te biva zaređen za svećenika 29. lipnja 1974. godine po rukama nadbiskupa Franje Kuharića u zagrebačkoj katedrali. Mladu misu slavio je 21. srpnja 1974. u Jalžabetu. Svećeničku službu obnašao je najprije kao kapelan u župi Odra od 1974. do 1978. godine. Potom biva imenovan upraviteljem župe Prelošćica gdje ostaje do 1987. godine. Dvije godine, od 1987. do 1989. službovao je kao subsidijar u Zlataru te je nakon toga imenovan župnikom u Đulovcu. Nakon 6 godina u Đulovcu, 1995. godine dolazi u župu Cvetlin u Varaždinskoj biskupiji i tu ostaje najduže. Zbog zdravstvenih poteškoća od 2017. godine boravi u Svećeničkom domu u Varaždinu i jedno vrijeme vikendom odlazi u Cvetlin, dok mu je to dopuštala zdravstvena situacija. Župničke službe u Cvetlinu razriješen je 1. siječnja 2022. godine.

„Pokojnog vlč. Ivana pamtit ćemo po njegovom osmijehu, blagom i nenametljivom pristupu prema svakome, smislu za humor i jednostavnosti. Istaknuo bih i dvije osobine koje su ga pratile za vrijeme njegovog boravka u Svećeničkom domu. To su strpljivost u bolesti s kojom se godinama nosio i njegov zarazni optimizam kojim je tješio sebe i sve oko sebe. U trenutku kada se opraštamo od njega zahvaljujemo mu na njegovom zauzetom svećeničkom djelovanju, njegovoj dobroti i blagosti kao i na prijateljstvu i bliskosti koju smo s njime dijelili. Neka mu Gospodin bude blag i milosrdan sudac za njegove ljudske slabosti i nesavršenosti, neka mu On sam bude nagrada za sve dobro, lijepo i plemenito čime nas je za života uvijek obogaćivao. Neka se u svijetu, kako se nadamo i vjerujemo, u kojem se on sada već nalazi gdje više nema bolesti, jauka i suza, ostvare i za njega one Isusove riječi: dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“, rekao je u svom oproštajnom govoru preč. Josip Koprek.

Vjeroučitelji Davor Hojski oprostio se od vlč. Ivana Hruška u ime župljana župe Cvetlin: „Župniče Ivane okupili smo se danas kako bismo Vam iskazali posljednju počast, za Vas molili, te Vam zahvalili na svemu što ste učinili ne samo za župu Cvetlin, nego za sve koje ste u životu susreli i u župama u kojima ste službovali: od Odre, preko Prelošćice i Zlatara do Đulovca i na kraju Cvetlina“.

Hojski je podsjetio na teške ratne godine, patnju i zatočeništvo koje je svećenik Hruško dijelio sa svojim župljanima u Đulovcu, a koje je hrabro podnosio jer „kroz čitavo vrijeme okupacije, zarobljeništva u ruci vam je bila krunica, a na usnama molitva. Znali ste tko će vas zaštititi“.

Hojski je u govoru nabrojio i priznanja i odlikovanja kojima je bio za života nagrađen vlč. Ivan Hruško: ponajprije to je odlikovanje Hrvatskog trolista od strane predsjednika Franje Tuđmana, najveće odlikovanje koje može dobiti civilna osoba u ratu, potom imenovanje počasnim građaninom općine Đulovac, te priznanje općine Bednja 2018. godine za životno djelo.

O djelovanju pokojnog svećenika Ivana u župi Cvetlin Hojski je rekao: „Bili ste pravi duhovni pastir, nije bilo čovjeka kojeg vi niste mogli utješiti, dati mu savjet i pomiriti ga s dragim Bogom. Obnovili ste farof, obnovili zvonik, krovište, fasadu i unutrašnjost crkve, te okoliš crkve. Kako ste samo veseli i ponosni bili kada su se 2016. godine prilikom izgradnje svetišta i liturgijskih žarišta, u oltar crkve u Cvetlinu ugradile moći blaženog Alojzija Stepinca kojem ste se Vi često molitvama obraćali. Kroz čitavo vrijeme svog službovanja u Cvetlinu vrata župnog dvora bila su svima uvijek otvorena, a godišnji, Vama je godišnji bio u Cvetlinu, na granici uz crkvicu uz svoje Cvetlinčane. Sve što se u Cvetlinu događalo, radilo se o vatrogascima, lovcima, sportašima, KUD-u, kuburašima uvijek ste im bili podrška, ako se nešto izgradilo Vi ste se svemu tome neizmjerno radovali i na sve zazivali Božji blagoslov.

Godine 2012. započinje Vaša borba s teškom bolešću. A vi onako vedri, puni optimizma, vjere, s krunicom u ruci i molitvom dragom Bogu i Majci Božjoj hrabro i spremno uzimate i taj križ na sebe i s njim hodate. Znali ste reći: ‘može bolest, ali ja se iz Cvetlina ne dam, buju zvjerku malo doktori sredili, i ja sam opet tu, ja moram biti uz svoje Cvetlinčane svoj Cvetlin’. Snaga vam je bila molitva krunice koju ste svakodnevno i više puta molili; onda kad niste mogli zaspati, kada su metci fijukali, kada su vas u noći budile slike ratnih strahota, prije nego su vas za operaciju uspavali, kada je trebalo za bližnjega u nevolji moliti. Župniče, u ime svih Cvetlinčana, te svih onih koji su vas poznavali, kojima ste pružili ruku pomoći i uputili osmijeh, u ime onih za koje ste molili, dobru riječ uputili, jedno veliko hvala. Hvala Vam što ste bili tako dobar čovjek. Kod sprovodnih obreda za svoje vjernike uvijek ste citirali riječi svetog Augustina: ‘za sebe si nas Bože stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi’. I da, 28. svibnja 2022. godine smirili se srce Vaše u Gospodinu, a duša se preselila u vječnost, k Onome kojega ste čitav život ljudima donosili i onome kome ste se za sve nas molili. Neka Vam je laka ova hrvatske gruda“.

Uslijedili su sprovodni obredi i ophod do svećeničke grobnice na varaždinskom groblju u koju je ukopano tijelo vlč. Ivana Hruška.