Vlč. Tomislav Kralj, župnik susjedne Župe Uzvišenja sv. Križa – Lukarišće predslavio je misno slavlje u Župi sv. Martina biskupa iz Dugog Sela, odakle je nakon mise krenula procesija prema Lukarišću. Uz njega u koncelebraciju su bili vlč. Ivan Valentić, župnik Župe sv. Martina biskupa i o. Davor Lukačević, misionar Krvi Kristove.

Uvodeći u homiliju vlč. Kralj naglasio je važnost ove svetkovine istaknuvši poziv da smo i mi, poput Isusovih apostola u Dvorani posljednje večere, pozvani biti sustolnici i blagovati gozbu savršene Ljubavi.

Sestre i braćo, predragi vjernici, sve vas srdačno pozdravljam na početku našeg zajedničkog  promišljanja o poruci Božje riječi koja nam je danas naviještena te o značenju ovog izuzetno važne svetkovine u kojem slavimo živu Kristovu prisutnost u Presvetoj euharistiji.  Misna čitanja, a posebice poslanica svetoga Pavla vraćaju nas danas u Dvoranu posljednje večere gdje nas Gospodin Isus poziva da zajedno s njegovim učenicima, njegovim apostolima i mi sjednemo za pripremljen stol i blagujemo gozbu savršene Ljubavi. Biti pozvan na gozbu posebna je čast i radost, ali odgovor na poziv zahtjeva i pripravu, stoga vjerujem da su naša srca spremna  i da smo radosno došli slaviti ova otajstva,  radosno moliti i pjevati,  radosno se klanjati pred Onim koji je izvor jedine prave Radosti”, rekao je vlč. Kralj.

“Na taj se način i mi draga braćo i sestre pridružujemo brojnim vjernicima diljem svijeta koji danas u slavlju euharistije i svečanim procesijama svjedoče svoju vjeru i iskazuju Ljubav prema Bogu i Crkvi.  Tijelovo nas podsjeća da je Bog nama upravo po Euharistiji u komadiću posvećena kruha na poseban način pokazao svoju ljubav i blizinu te je upravo tu trajno živ prisutan među nama slabim i grešnim ljudima. Moram priznati da se svake godine stoga pomalo iznenadim i čudim kako baš na današnji dan mnogi naši vjernici koji su inače s nama, redovito biraju neke druge stvari, neka druga mjesta, neke druge prilike da iskoriste slobodan dan,  produženi vikend ili predahnu od svakodnevnih briga i obaveza. Kao da ne razumijemo ili ne vjerujemo da je Tijelovo trenutak kad bismo cijeli dan trebali klečati, sklapati svoje ruke i u molitvi zahvaljivati Gospodinu za dar euharistije,  za svetu pričest koja nas vodi u nebo,  koja nas krijepi kad smo umorni,  koja nas jača kad smo slabi,  koja nas diže kad posrćemo,  koja nas vraća na pravi put kad se izgubimo”, upozorio je vlč. Tomislav Kralj.

“Tijelovo je i svetkovina zajedništva, Boga i čovjeka, Boga koji se daruje čovjeku u posvećenom kruhu i vinu, ali i našega međusobnoga zajedništva koje predmnijeva odgovornost,  izvršavanje dužnosti i služenja zajednici,  vršenju župnih i vjerničkih obaveza i svjedočenja pripadnosti svojoj crkvi baš po našem vlastitom angažmanu i doprinosu, sebedarju i uključivanju na bilo koji način.  U Svetoj pričesti naš nas Bog grli,  prihvaća takve kakvi jesmo, cjeliva naše rane i vraća dostojanstvo, a mi tako olako propuštamo svojim komocijama.  Ili nam je vruće,  ili nam previše puše,  ili je kiša ili predugo traje,  ili ne možemo hodati, ili pak sve doživljavamo samo kao folklor i tradiciju bez poniranja u dubinu ovoga velikoga otajstva”, rekao je Kralj.

“Sjećam se kako mi je moja baka pričala kako se nekad cijelo mjesto  pripremalo za današnju svetkovinu, kako su se pažljivo birale najljepše latice cvijeća da bih djeca sipala pred Presvetim,  kako su se kitile ograde i vrata, kako se oblačilo najsvečanije ruho, kako su  svi koji su zdravi sudjelovali u procesiji, a starci i bolesnici na ogradama ili s prozora klečeći čekali da makar sjena s pokaznice padne na njih i primali blagoslov. Danas su, nažalost, neka druga vremena, gotovo smo redovito uvijek isti na ovim našim slavljima, dok brojni drugi koji su također kršteni tek vire iza zavjesa i pomalo s čuđenjem gledaju na nas koji želimo svjedočiti svoju vjeru”, naglasio je vlč. Kralj.

Prihvaćajući Boga kao Emanuela – koji je Bog s nama mi mnogi postajemo jedno tijelo, Crkva, čiji se članovi nalaze na zajedničkom putu i hodu za Bogom, pred Bogom i s Bogom. Zato je važno da si posvijestimo i sljedeće: Svojim tijelom, svojim stavom, svojom molitvom danas se očituje i naša poniznost pred Bogom: Bitna je svaka gesta. U trenutku pretvorbe i kod blagoslova s Presvetim naša koljena se prigibaju, naše glave naklanjaju izražavajući vlastitu malenost pred velikim Bogom. Naš hod usmjeruje nas prema vječnoj domovini gdje ćemo ga gledati licem u lice. Naše biće sjedinjuje se sa živim Bogom u trenutku svete pričesti jer: Isus kaže:„Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.“ Sjedinjujući se svaki osobno s Kristom, sjedinjujemo se i jedni s drugima i baštinimo život koji nam je on sam zavrijedio svojom smrću i uskrsnućem.

Na koncu svoje homilije vlč. Kralj podsjetio je na riječi našeg blaženika, Alojzija Stepinca u kojemu se obratio svećenicima svojom okružnicom iz 1936.

„Središte naše pobožnosti kao i glavni predmet naše ljubavi mora biti Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Pobožnost prema presvetoj Euharistiji je najmoćnije i najsigurnije sredstvo za obnovu svake župe. Nikada, naime, neće u župi procvasti pravi kršćanski život, niti će u ljudima proplamsati oganj ljubavi Božje, ako se srca ljudska ne griju na vatri ljubavi Presvetoga Srca, što neprestano boravi u našim tabernakulima pod skromnim prilikama kruha.“

“Prolazimo svojim gradom da bismo svoje domove, polja, parkove, crkve, groblja, promatrali hodajući s Isusom, pogledom zajedništva vjernika koji žive Kristovu prisutnost i nadu vječnosti. Zato je ova naša tijelovska, naša dugoselska procesija prevažan znak naše vjere,  u nju su pozvani svi koji žele graditi život nošeni darom i snagom evanđelja, a ne skučenim interesima, nošeni zajedništvom, a ne razdorom,  nošeni osjetljivošću za bližnje, a ne nanošenjem trpljenja. Neka naša molitva stoga danas bude zapravo zahvala: Hvala ti, Bože za tvoju prisutnost u euharistiji  i za ljude koji ju očituju”, zaključio je vlč. Tomislav Kralj.

FOTO Tijelovo u Dugom Selu