Misu je predvodio krčki biskup Ivica Petanjak uz orlečkog župnika Denisa Žuškina, župnika Nerezina Silvija Španjića i biskupova tajnika Josipa Karabaića. Sudjelovao je veliki broj vjernika, među njima i mnogo iseljenika, a pridružili su im se i predstavnici gradskih i mjesnih vlasti.

Na početku euharistijskog slavlja župnik Žuškin pozdravio je sve okupljene, a biskup Petanjak u svom odgovoru podsjetio da su zavjetnu kapelu sagradili prije 100 godina otac i sin, Ivan i Antonio, sretno se vrativši iz Prvog svjetskog rata.

„Mi smo ovdje danas, stotinu godina nakon njihovog zavjeta, da molimo za njih i za sve koji su rođeni ovdje i čiji su preci odavde. Znam da su se neki mjesecima pripremali na ovaj događaj, ali nisam mogao ni pretpostaviti da bi se u ovakvom mjestu mogao okupiti ovako veliki broj vjernika“, rekao je biskup Petanjak.
U propovijedi je također govorio o zavjetima i važnosti njihovog ispunjavanja. „Ova kapela je izgrađena kao zavjet. Nekada su naši stari znali davati Bogu zavjete. Ali ja uvijek kažem, nemoj nikada obećati Bogu nešto što ne možeš izvršiti. Imamo samo riječ i ako sami ne znamo držati do svoje riječi, tko će nas cijeniti? E, kad bi danas naši mladi više davali zavjeta i držali se njih, vjerujem da bi sve drugačije bilo. Ne mora to biti veliki zavjet, ali jedan Očenaš na dan možemo izmoliti. Daj toliko koliko možeš. Samo da započneš i završiš dan u ime Božje, dovoljno je“, rekao je krčki biskup.

Biskup Petanjak objasnio je da su godine jubileja imale veliku važnost još u Starom zavjetu. „U njima su morali svi sudjelovati i slavljenje jubileja je bilo vraćanje na izvore, kad je vladalo oduševljenje pokretanjem nekog poduhvata, kao što je ovdje izgradnja kapele. U zemlji jubileja zemlja se nije obrađivala, ali ne zato da se ljenčari, nego da Bog na meni radi, da iz mene počupa korov koji je narastao. Jubilej je i vrijeme oprosta. Zato je ovo trenutak da propitamo svoju savjest ima li nečega što bih ja trebao nekome oprostiti ili nekoga zatražiti za oprost? Jer ako ovaj jubilej prođe samo u iću i piću, bolje da ga ne slavimo, ako neće donijeti nikakve plodove“, upozorio je biskup Petanjak te na kraju poručio: „Htio bih da se s ovog mjesta raziđemo kao kršćani koji će razmisliti o riječi Božjoj i da ova mala djeca dočekaju i sljedeći jubilej, ali kao ljudi, kao kršćani koji drže do svoje riječi i kojima jubilej neće biti samo proslava nego prilika da dopustimo Bogu da na nama radi kako bismo bili njegova vječna baština“.
Nakon svete mise slavlje je nastavljeno oko zajedničkog stola u Orlecu.