Proslavljena 50. obljetnica uspostave Subotičke biskupije
Proslavljena 50. obljetnica uspostave Subotičke biskupije
Subotica
Svečano misno slavlje u prigodi 50. obljetnice uspostave Subotičke biskupije u subotu 30. lipnja predvodio je subotički biskup Ivan Penzeš.
Subotica, (IKA) – Svečano misno slavlje u prigodi 50. obljetnice uspostave Subotičke biskupije u subotu 30. lipnja predvodio je subotički biskup Ivan Penzeš. Slavlje je počelo prigodnim duhovnim programom uz moljenje slavnih otajstava krunice koje su animirali urednici hrvatske i mađarske redakcije Radio Marije Srbije mons. Andrija Anišić i preč. Istvan Palatinus. Oni su okupljene hodočasnike podsjetili na povijest Subotičke biskupije te ih pozvali da zahvale Bogu na svim milostima kojima je obasuo sve vjernike biskupije u proteklih pedeset godina. Sa zahvalnošću su se sjetili pokojnih biskupa Lajče Budanovića i Matije Zvekanovića i svih svećenika i vjernika koji su se kroz pedeset godina preselili u vječnost. Molili su za sadašnjeg biskupa Ivana Penzeša, i sve svećenike, redovnike i redovnice, đakone, bogoslove i sjemeništarce kao i za sve vjernike biskupije, kako bi u zajedništvu vjere, nade i ljubavi mogli biti „grad koji leži na gori” i privlačiti Kristu nove generacije stanovnika s područja Bačke. Molili su i za budućnost Subotičke biskupije i napose za nova duhovna zvanja.
Pred svetištem u katedrali bio je istaknut Misijski križ koji je blagoslovio papa Franjo i koji je započeo svoje hodočašće po raznim biskupijama i župama u kojima žive vjernici Mađari kao poziv i poticaj na molitvu za uspjeh Međunarodnog euharistijskog kongresa koji će se 2020. godine održati u Budimpešti, u R. Mađarskoj. Na križ su ugrađeni moćnici s relikvijama svih mađarskih svetaca i blaženika i popis svih kandidata za oltar mađarske nacionalnosti.
Misu je je predvodio biskup Penzeš s još dvadesetoricom biskupa iz republika Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Mađarske i Rumunjske kao i biskupi Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda. S njima je suslavilo stotinjak svećenika iz Subotičke i Zrenjaninske biskupije te Beogradske nadbiskupije kao i iz drugih biskupija. Posebno je srdačno pozdravio brojne vjernike iz Subotice i okolice te iz drugih mjesta Subotičke biskupije koji su sa svojim župnicima toga dana hodočastili u subotičku katedralu-baziliku Sv. Terezije. Vjernici koji nisu stali u katedralu, pratili su misu pored katedrale na video-bimu.
Biskup je pozdrav uputio i prisutnom provincijalu karmelićana te sestrama dominikankama i sestrama Naše Gospe kako onih iz Bačke tako i iz Zagreba kao i predstavnici provincijalke Družbe kćeri milosrđa. Pozdravnu riječ biskup Penzeš završio je pozivom svim prisutnima: Zahvalimo Gospodinu za sve primljene milosti u proteklih 50 godina postojanja i djelovanja naše biskupije i molimo da i u budućnosti spremno odgovorimo svim poticajima Duha živeći vjerodostojno svoja životna poslanja u današnjem svijetu.
Misa je slavljena na hrvatskom, mađarskom i latinskom jeziku. Popovijedao je domaći biskup Penzeš. „Ovim svetim zborovanjem svekolikoga kršćanskoga puka želimo Bogu zahvaliti za 50 godina postojanja naše Subotičke biskupije. S radošću i ponosom spominjemo se milosnih dana kada je blaženi papa Pavao VI., 25. siječnja 1968. godine, bulom „Praeclarissima Pauli”, uzdigao Bačku apostolsku administraturu na rang biskupije. Moj prethodnik i prvi subotički biskup Matija Zvekanović, proročkom je vizijom prepoznao kairos – pravi trenutak, kada je na zdravom trsu drevne Bačke nadbiskupije, kasnije Kaločko-Bačke, ucijepio mladicu subotičke Crkve, i danas rodne i životvorne. Tisućljetni korijen svetoga kralja Ladislava niknuo je novom lozom, Božjom rukom njegovanom, nasađenom na istinski trs, Isusa Krista, koji ne može uvenuti. Nama, pokoljenju ovoga vremena, u zalog je predana ogromna baština, neprocjenjiva građevina vjere, povijesti i kulture. S dubokim ganućem zato primamo u svoje drhtave ruke zrele plodove žive zajednice koja je kadra i dalje hrabro i odgovorno pronositi vjeru i viziju svojih predaka. Okupljeni danas pod svodovima stolne bazilike subotičkih biskupa, želimo postati još svjesniji koliko je Dobri vinogradar ulagao u svoj vinograd. Koliko je samo brige i žrtve uloženo da krhka mladica stasa, ozeleni, da slatkoćom urodi. A bilo je i žege i mraza, bilo je i oluja, nevremena i suše. Sve su to osjetili naši biskupi Lajčo i Matiša. U mnogočemu nemilom 20. stoljeću, valjalo je ovaj komadić bačke zemlje urediti, ustrojiti, postaviti temelje mlade mjesne Crkve. Osmjelio se biskup Budanović biti oruđe u Božjim rukama. U međuratnom razdoblju održana je prva sinoda Bačke apostolske administrature, kad je izdan i Bački zakonik. Njegovim je nastojanjem podignuto više novih crkava, ustanovljeno sjemenište. No, mlada Crkva doživjela je i teške dane rata i poraća, kada je gotovo trećina vjernika, mahom njemačke nacionalnosti, protjerana s ovih prostora. I danas s tugom gledamo mnoge naše župe i crkve Podunavlja koje su tek ruinirani trag minulog vremena. Ali Dobri Pastir nikada ne ostavlja svojih. Među nama je podigao biskupa Matišu koji je novim zamahom nastavio tragom svoga prethodnika. Brigom za duhovna zvanja nadomjestio je nedostatak svećenika, podigao brojne institucije, osnovao i obnovio mnoge župe, skrbio se oko vjeronauka i kateheze. Kao koncilski otac sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru, a saborske odluke savjesno je provodio. Riječima zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića, biskupa Matišu možemo s pravom zvati „ocem Subotičke biskupije”. Bio je svjestan da su za dobru građevinu nužni čvrsti temelji i da je za zdravo stablo važno duboko korijenje. Bez navezanosti na istinski trs nije moguće ništa učiniti, da je baš tu skrivena unutarnja snaga vjere i jamac sigurne budućnosti.
U drugom dijelu propovijedi biskup je usmjerio pogled prema budućnosti: Dragi hodočasnici, današnje slavlje 50. obljetnice Subotičke biskupije nije trenutak da se s nostalgijom sjećamo minulih vremena kada nas je bilo brojčano više, kada su nam crkve bile punije, kada je vjera bila prisutnija u svagdanjem životu. Nostalgični bijeg u prošlost može nas samo odvratiti od zauzetosti za ono danas, za ono sada. Isus ne govori o količini vinove loze, nego o kvaliteti njezine povezanosti s korijenom. Poziva nas da ostanemo u njemu jer je to jedini put našega opstanka. Stoga, tu leži i odgovor na pitanje budućnosti naše biskupije. Ona je izvjesna samo u onoj mjeri koliko smo Kristovi. No, ne smijemo previdjeti da svaki vinograd potrebuje čišćenja i orezivanja. Zato je velika milost u času rezanja prepoznati Očevu ruku. Dragi vjernici, kao vaš biskup i pastir ove Crkve, nosim u srcu vaše molitve, vaše radosti i nade, brige i tjeskobe. Ali vas i pozivam da radosno i hrabro svjedočite svoju vjeru, da je prenosite svojim mladima, da se ne plašite darovati svoje vrijeme, svoje znanje i trud Crkvi kojoj pripadate i koja je vaš put spasenja. U toj nadi, neka živi, neka raste i cvjeta Crkva naša subotička, sa svojim svećenicima i đakonima, redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljima i bogoslovima, djecom i mladima, obiteljima i starcima, bolesnima i siromašnima! Neka se u svim našim župama oduševljeno ispovijeda vjera pradjedova, vjera sveta i katolička! Vjera u kojoj smo rođeni i u kojoj umiremo, koja je temelj našega identiteta. Svima vam čestitam pedesetu obljetnicu uspostave Subotičke biskupije! Neka Presveto Srce Marijino i sveti apostol Pavao čuvaju i brane, mole i zagovaraju sve nas, i pastire i stado! Amen”, zaključio je biskup Penzeš.
Molitva vjernika bila je na hrvatskom, mađarskom, slovačkom, njemačkom i romskom jeziku. To su jezici koji su upotrebi u liturgiji u Subotičkoj biskupiji. U prinosu darova za euharistijsko slavlje sudjelovali su u narodnim nošnjama predstavnici Hrvata – u bunjevačkoj i šokačkoj nošnji, te predstavnici Mađara, Slovaka i Roma, svojim narodnim nošnjama.
Na misi su pjevali združeni katedralni zborovi „Albe Vidaković” i „Sveta Terezija” pod ravnanjem Miroslava Stantića. Za orguljama je bio mr. Kornelije Vizin a zbor je pratio i gudački kvartet.