Uz manji broj domaćih vjernika povratnika ovoga mjesta, oko 140 žitelja Modrana došlo je iz susjedne Hrvatske i drugih država Europe, kamo su nakon posljednjeg rata morali u izbjeglištvo, kako bi sudjelovali na misi i blagoslovu.

U prigodnoj propovijedi fra Jozo je istaknuo kako živimo u vremenu u kojem sve više raste strah, beznađe i neizvjesnost te kako tragove puta možemo naći jedino u Božjoj riječi koja nas poučava.

Svjestan poteškoća koje su prolazili i prolaze njegovi župljani napose povratnici ohrabrio ih je ustvrdivši kako se “Bog brine za svakoga od nas, ne obećava nam život bez križa, ali obećava da će biti uz nas, da će nam svojim milosrđem pomoći da lakše nosimo svoj križ, utješimo se te budemo radosni kršćani. Bog nas je bez nas stvorio, ali nas ne može bez nas spasiti. Svojom dobrotom, ljubavlju i dobrim djelima mi pomažemo Bogu da spasi nas i po nama naše bližnje”, poručio je, uz ostalo, fra Jozo i pozvao vjernike da se na tu nakanu mole Bogu.

Kako se kapela nalazi na imanju obitelji Marijana i Ankice Kljajić koji su najviše zaslužni za njezinu gradnju, oko 80 nazočnih poslije mise druženje je nastavilo uz zajednički ručak u njihovu domu. Ostali su druženje nastavili u nekoliko obitelji povratnika i onih koji su obnovili svoje kuće i povremeno dolaze.

Inače, prva kapela u tom selu sagrađena je prije 80 godina i posvećena je sv. Petru i Pavlu. U posljednjem ratu 1992., kao i svi ostali crkveni objekti u tom kraju, je porušena. Obnovljena 2000. godine, iste je godine opet srušena. No, vjernici Modrana su je 2001. ponovno sagradili.