Pozdravljajući sve nazočne don Davor je prenio pozdrave umirovljenoga splitsko-makarskoga nadbiskupa Marina Barišića, koji nije mogao predvoditi slavlje zbog neodgodivih obveza.

„Došli smo ovdje da Mariju uzmemo k sebi i da je na jedan način ponesemo u svoj život, u svoje dane rada, svoje odnose, da Ona bude mjerilo našega ponašanja. To mjerilo je Isus, i on će nam u srcu pokazati kako se kao ljudi i kao kršćani trebamo ponašati“, naglasio je don Davor. Govoreći o brdu Karmel, pojasnio je kako je Karmel bilo izazov mnogim pustinjacima i duhovnicima tadašnjeg vremena, mjesto gdje Ilija i Mojsije govore o veličanstvenim susretima, mjesto Božje blizine, gdje i danas mnogi hodočaste Majci Božjoj.

Govoreći o ljepoti brda Karmel, spomenuo je riječi svetog Ivana Pavla II. koji je rekao: „Tamo život postaje molitva, a molitva postaje život,“ zaključivši kako svi mi imamo neki svoj Karmel, i ne smijemo nikako odustati od njega – on je naša oaza, tu se možemo popeti i tražiti Boga.

Krizmanicima je poručio kako su pred njima toliki životni izbori i kako je uvijek moguće pogriješiti, napraviti krivi korak, ali najvažnije, da ne krive druge za svoje pogreške nego iz njih pokušaju uvijek izvući pouke za svoj život i najvažnije, da se ne obaziru što će drugi reći, što će selo reći – i to je znak zrelosti! „Tepamo ovom sakramentu, kako je to sakrament kršćanske zrelosti, i ovo je znak zrelosti, naglasio je, uz zaključak: „Uvijek će te kritizirati što god napraviš u svom životu, teško je svima ugoditi, a teško je pronaći osobu, kojoj ćeš biti dobar upravo takav kakav jesi!“ Pritom se prisjetio što su nevjernici govorili o Ivanu Krstitelju a što o Isusu…

„Svojim djelima, svojim ponašanjem, potvrđujemo svoju vjeru. Isus nas poziva da nosimo svoj križ, koji je mjesto patnje ali i mjesto ljubavi, mjesto predanja. Znamo da i lijepe stvari koje nam se događaju, na jedan način su križ, ali križ ljubavi. Zar nije voljeti drugoga križ ponekad, zar nije križ odreći se nečega zbog onih koje voliš. Stoga krizmanici – budite dobri, budite dostojanstveni prema svojim bližnjima, roditeljima, braći i sestrama, prema vašim kumovima. Vaša djela, vaše učenje, vaš rad će govoriti što je i kakva je vaša vjera.“

Ne smijemo ostati zaslijepljeni ljepotom brda i čuvati je samo za sebe, već je trebamo dijeliti sa svojim bližnjima, kako bi naša vjera bila plodonosnija i na posljetku, što god mi učinili, ili kako god izražavali svoju pripadnost Bogu činimo to sa vjernošću i baš danas kad Crkva slavi Gospu od Karmela pokušajmo malo više razmisliti o toj pripadnosti i količini vjere koju ona sadržava. Upamtimo jedno – ni jedan predmet tu vjeru ne može nadomjestiti! Odvojimo svaki dan nekoliko trenutaka u tišini svoje sobe i predano zamolimo Boga da nas ojača. Ako je naše ufanje dovoljno jako, onda ćemo dobiti snagu za koračanje kroz život, onda ćemo dobiti podršku za nošenje križeva, utjehu kada nam je teško, radost kada plačemo, prijatelja kad smo napušteni, svjetlo kada živimo u tami, nadu da nas spasi – i to bez obzira držimo li škapular, krunicu, medaljon ili nešto treće s Božje strane na našem tijelu. Brdo Karmel predstavlja mjesto Božje blizine u našem duhovnom životu. Na tom usponu molimo zagovor Majke Božje Karmelske, neka nas prati prema vrhu, a taj vrh je Isus Krist koji je Put, Istina i Život, poručio je brojnim vjernicima vlč. Bilandžić.

U koncelebraciji su uz župnika don Damira Bistrića bili kanonik Makarskog sustolnog kaptola preč. don Stipe Jerković, župnik Župe Vid don Mile Čalo i župnik Župe Slivno Ravno – Vlaka don Mario Mihanović. Tom prigodom, dekan Bilandžić je dvanaestoro mladih podijelio sakrament potvrde. Slavlje je počelo procesijom a pjevanje su predvodili pučki pjevači i župni zbor kojim ravna prof. Marija (Maja ) Jerković. U svetištu sa svojim štandovima bile su nazočne i predsjednica zaklade „Sveta Maravillas od Isusa“ Sanela Mlinarić i vlasnica izdavačke kuće Naklada Benedikta iz Zadra Anđina Markić.