Istina je prava novost.

Proglašenje blaženim cara Karla I.

Vatikan/Beč, (IKA) – Proglašenje blaženim posljednjega austrijskog cara i IV. hrvatsko-ugarskoga kralja Karla I. bit će u nedjelju 3. listopada u 10 sati na Trgu sv. Petra u Vatikanu. Proces za njegovo proglašenje blaženim okončan je u Vatikanu 20. prosinca prošle godine.

Program proslave počet će uvečer 2. listopada u Bazilici sv. Pavla izvan zidina u 17 sati večernjom molitvom te će se u 18 sati nastaviti sv. misom.
U nedjelju 3. listopada u 9.15 sati počet će predprogram, a u 10 sati slijedi misa proglašenja blaženim (osim cara Karla I. blaženima će biti proglašeni još njemačka mističarka Anna Karharina Emmerick i troje redovnika).
U posebnu audijecniju Papa će primiti hodočasnike koji dođu na to proglašenje u Vatikanu u ponedjeljak 4. listopada u 11.30 sati, a prije toga za hodočasnike će biti zahvalna misa u crkvi Svete Marije Velike u 8.30 sati.

Car Karlo I. umro je u egzilu 1. travnja 1922. na portugalskome otoku Madeiri i već su ga tada mnogi smatrali “carem mira”, koji se u posve neizbježnoj situaciji i pri svim političkim porazima ipak ponašao kao uzorni kršćanin.

Svoje sudjelovanje u ceremoniji proglašenja, pored brojnih kardinala poput bečkoga nadbiskupa Christopha Schönborna i budimpeštanskog nadbiskupa Petera Erdöa, te mnogih biskupa iz čitave Europe, potvrdili su mnogi uglednici iz političkog i javnog života staroga kontinenta. Tako će na toj ceremoniji sudjelovati i hrvatski premijer Ivo Sanader, veliki muftija iz Sarajeva reisu-l-ulema Mustafa Cerićte i talijanski europski komesar Rocco Buttiglione.

Posljednji austrijski car i IV. hrvatsko-ugarski kralj Karlo rođen je u Persenburgu 1887. godine. Bio je sin nadvojvode Otona i sinovac Franje Josipa I. Tijekom I. svjetskog rata pokušavao je s državama Antante sklopiti separatni mir i preobraziti dualističku monarhiju u federativnu državu. Nakon kapitulacije austrougarskih postrojba morao se 11. studenoga 1918. godine odreći prijestolja u Austriji, a dva dana nakon toga i prijestolja u Hrvatskoj i Ugarskoj. Emigrirao je u Švicarsku. Godine 1921. pri drugome pokušaju da uz pomoć monarhista uspostavi svoju vlat u Mađarskoj, uhvaćen je i deportiran na Madeiru, gdje je i umro.