Rođena u srpnju 1926. godine u Zagrebu kao Ankica Žumbar, školovala se u Zagrebu sve do 1944. odlaskom u partizane. Iste je godine upoznala Franju Tuđmana u Čazmi te su brak sklopili u svibnju iduće godine. U braku su bili zajedno više od 50 godina – sve do presjednikove smrti 1999. te su zajedno imali troje djece: sinove Miroslava i Stjepana te kćer Nevenku.

Predvodeći misu zadušnicu za prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana 10. prosinca 2018. godine u crkvi Sveta Mati Slobode, sisački biskup Vlado Košić spomenuo je da u svojoj knjizi „Moj život s Francekom“ gospođa Ankica Tuđman piše u Predsjednikovo i svoje ime ovo: „Upoznali smo brojne svećenike, ali najveći trag na oblikovanje Francekove i moje svijesti u hrvatskom katoličkom duhu imali su kardinali Stepinac i Kuharić, koje smo poštovali kao iznimno dobre i obrazovane ljude, svećenike i teologe.“ (Ib., 489) A kada je papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. kardinala Alojzija Stepinca proglasio blaženim, pozvao je Predsjednika da dođe na oltar jer ga je želio osobno pozdraviti. Bila je to osobita čast za njega, kako piše njegova supruga (ib., 492-493).

Ankica Tuđman bila je i osnivačica Humanitarne zaklade za djecu Hrvatske koju je pokrenula 1991. kao nevladinu, neprofitnu organizaciju s ciljem pružanja pomoći djeci sudionika Domovinskog rata i djeci siromašnih višečlanih obitelji.