Varaždin, (IKA) – Adventsko-božićna duhovna obnova svećenika Varaždinske biskupije održana je u ponedjeljak 4. prosinca u Biskupskom ordinarijatu u Varaždinu.
Nakon molitve Časoslova svećenicima se s nekoliko informacija obratio generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić nakon čega je Ladislav Ilčić govorio o građanskoj inicijativi “Istina o Istanbulskoj”.
Ilčić je govorio o tome što je Istanbulska konvencija, na što ona obvezuje zemlje potpisnice, zatim o problemu rodne ideologije u svijetu i drugim temama. Predsjednik Udruge GROZD – Glas roditelja za djecu, rekao je, između ostaloga, kako se u Istanbulskoj konvenciji pokušava uvesti pojam ‘roda’ i rodna ideologija, koja nije znanstveno potkrijepljena.
Središnje predavanje jodržao je vlč. Andrija Miličević, pomoćni duhovnik Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu. U predavanju se posebice osvrnuo na signale koji pokazuju da je svećenikov duhovni život u opasnosti.
„Prvi prioritet u duhovnom životu, nešto bez čega duhovni život ne može napredovati, jest spavanje. Možda se čini čudnim što na prvo mjesto nisam stavio primjerice molitvu, ali ako ne vodimo brigu o spavanju, o dovoljnoj količini sna, ništa drugo ne može funkcionirati, ni molitva ni odnos s drugim ljudima. Spavanje je temelj uspješnog duhovnog života. Molitva dobiva budniju razinu kada smo naspavani, a i lakše prolazimo kroz dan. Šest do osam sati sna, bitno je držati pravu mjeru spavanja. Svećenički posao treba se podrediti spavanju, a ne obrnuto. Zato je važan ritam spavanja i buđenja. Zapitati se kada idemo spavati, kada se budimo. Moramo se pitati i kakva je naša kvaliteta sna. Da to bude bez mobitela ili računala. Kvaliteti sna pogoduje higijena sna; ulazak u san s molitvom, kvalitetnim duhovnim štivom. Kako idete spavati, tako ćete se ujutro i probuditi”, pojasnio je je vlč. Miličević.
Drugi alarm koji pokazuje da duhovni život može biti u krizi je tijelo. „Ono daje različite signale i trebamo biti oprezni. Na kraju krajeva, tijelo je hram Duha Svetoga i ako se ne brinemo dovoljno o našem tijelu, zanemarujemo ono prvotno što nam je Gospodin dao, da našim tijelom radimo dobro, da ljubimo. U zdravom tijelu je zdrav duh. Ako naše tijelo nije zdravo, gdje će se nastaniti zdravi duh? Ono što moramo spomenuti kada razmišljamo o tijelu, jest pitanje kakav je naš sustav hranjenja. Bez dobre kompletne hrane ni naše tijelo ne može živjeti. Hrana nažalost može biti i medij u kojem svećenik izražava nezadovoljstvo. Moramo paziti koliko jedemo, ali i pijemo. Stoga moramo brinuti o sebi, ali i jedni o drugima, o svojoj braći. Fizička aktivnost je također vrlo važna. Ako nam naše tijelo nije važno, tada i naša duhovnost dolazi u veliku opasnost”, istaknuo je vlč. Miličević.
Na trećem mjestu je molitva. Tek ako su spavanje i tijelo u redu, onda možemo imati i uredan molitveni život, istaknuo je vlč. Miličević. „Sakramentalni život, osobna molitva, molitva Crkve, duhovno vodstvo. Ono što moramo uvijek iznova ispitati jest koliko je moja molitva redovita. Imam li određeno vrijeme za molitvu ili molim samo kada stignem? Molitva mora biti ozbiljna, to je trenutak gdje naša duša razgovara s Gospodinom. Trebamo se pitati i koliko puta idemo na ispovijed te način na koji mi ispovijedamo druge. Tamo smo uime Isusa i Crkve. Jedna minuta više osobi koja se došla ispovjediti jako puno znači. Još jedan signal koji može uputiti da nešto nije u redu jest naš odnos s drugima. Pitajmo se gdje i s kime provodimo dane. Kakav je moj odnos sa svećenicima, biskupom? Kakav je moj odnos sa župljanima? Kakav sam svećenik? Kakav je moj odnos prema celibatu? Je li to samo križ ili znak posvećenja? Još jedan alarm je i odnos prema mojim obavezama. Kada razmišljamo o poslu, mogu se javiti dvije krajnosti. Lijenost i prenatrpanost. Postoji opasnost da smo kao svećenici pretrpani, ali stvarima koje nas se uopće ne tiču. Postavimo si pitanje koji su moji prioriteti u životu, što se od mene traži”, napomenuo je vlč. Miličević.
Nakon predavanja, adventsko-božićna duhovna obnova nastavila se u katedrali gdje je biskup predvodio misno slavlje. U propovijedi biskup se dotaknuo komercijalizacije božićnih blagdana i aktualne teme adventa na gradskim ulicama.
„U današnjim novinama pročitao sam naslov ‘Adventsko ludilo’. Novinar u nastavku teksta navodi što sve donosi to ‘adventsko ludilo’, koja mjesta se moraju posjetiti, koju hranu kušati i slično. Živimo u svijetu u kojem živimo, ali žao nam je što su nam advent ‘ukrali’, barem na vanjski način, jer to nema nikakve veze s adventom. No, na nama je ipak da živimo advent. Da nastojimo koliko god je to moguće osvješćivati i sebi i onima koji su nam povjereni, u čemu je naše došašće i kako ga trebamo doživjeti. Advent je vrijeme kada ćemo pozornije slušati Božju riječ. Kao što smo čuli odlomak iz evanđelja kada dolazi satnik pred Isusa i prepoznaje Onoga koji može učiniti velike stvari. ‘Nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i bit će ozdravljen sluga moj’. Tu rečenicu svaki dan ponavljamo kod mise i postoji opasnost da nam misa postane rutina u kojoj nećemo shvatiti značenje nekih riječi, ali upravo tu rečenicu ‘Gospodine, nisam dostojan’ možemo uvijek ponavljati. Vjerujemo da ta riječ čovjeka oslobađa i čini čudo. Svjesni smo da nismo dostojni, pa stoga molimo Gospodina ‘zato reci riječ’. Upravo ta Riječ, koja je Krist sam, je ona kojoj mi služimo. Svjesni smo upravo tog našeg služenja i da nismo dostojni, ali Bog želi preko nas učiniti da bude prisutan u svijetu. Svijet ne možemo puno mijenjati, ali možemo svojim životom i svećeništvom učiniti da ljudi prepoznaju u čemu je to došašće. Da u toj buci vremena, tom ‘adventskom ludilu’, budemo spremni prepoznati zrno soli i mudrosti koje nam se upućuje u adventskom vremenu kako bismo prepoznali Boga koji dolazi”, poručio je svećenicima varaždinski biskup.