Osijek, (IKA) – Na prvom adventskom susretu Udruge katoličkih intelektualaca u Osijeku 1. prosinca u Klubu knjižare Nova priređena je glazbeno-književna večer „On dolazi” uz repertoar skladba iz novoga, trećega albuma duhovnih šansona Milosne kiše i najnovije knjige Dodijavanje Bogu don Antona Šuljića. Uvodeći u program, dr. Ružica Pšihistal, UKI-jeva predsjednica, podsjetila je publiku na bogat stvarateljski opus teologa, svećenika, pjesnika, kantautora i publicista Šuljića rado slušanoga u Osijeku, tijekom moderiranja Susreta s autorom u knjižari Kršćanske sadašnjosti, te je predstavila Šuljićeve suradnike na CD-u prvakinju HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci glumicu i vokalnu solisticu Oliveru Baljak i na harmonici Aleksandra Valenčića, skladatelja, aranžera i nositelja katedre Produkcija zvuka i glazbe Sveučilišta u Rijeci.
Znakovito naslovljena glazbeno-književna večer „On dolazi” u kolažu odabranih pjesama i tekstova koje je umjetnički interpretirala Olivera Baljak osječku publiku uvela je u ugođaj došašća kao svojevrsnu pripravu za milosni pohod Boga k čovjeku, a Baljak je uz solistički nastup nekoliko (jedanaest izabranih) pjesama otpjevala sa Šuljićem. Čule su se poruke evanđeoske ljubavi u nježnim tonovima duhovnih šansona i poticajnoj meditativnoj prozi, svojevrsnim krokijima kršćanske duhovnosti i umjetnosti. Autor većine tekstova i glazbe na nosaču zvuka je Šuljić, a aranžer Valenčić. Devetnaestu Šuljićevu knjigu Dodijavanje Bogu podnaslovljenu O Bogu i čovjeku – o kruhu našega svagdašnjeg iskušenja predstavilo je, uz autorove digresije i između pjesama, čitanje izabranih tekstova iz četiriju tematskih cjelina (Incidentnost vjere, Advent i pustinja, Dodijavanje Bogu, Iziđe Isus, Sjećanje na vječnost – eshaton). Čitanje duhovnih misli ponudilo je izazovno preispitivanje vlastite vjere, a publika je „iznenađena” promišljanjima o tome kako vjera može biti incidentna, a ‘ako nije takva gotovo da nije prava’ pa je i događaj „navještenja incidentan kao i bezgrešno začeće”, pojasnio je Šuljić, pokazujući: kako se „izuva iz religioznih cipela”, zašto je „pustinja paradigma čovjekovih stanja, mjesto elementarnih proživljavanja i usmjerenosti na Boga samoga”, što je dodijavanje kao biblijska kategorija u osobnom životu čovjeka koji „Bogu nameće svoje prioritete” i vrjednosni sustav, a zapravo „dodijavanje se više odnosi na nepovjerenje u Boga i drugo je ime za nevjeru, za hitne intervencije kod instrumentaliziranog Boga”; te Šuljić otkriva što je „iziđen Isus” koji izlazi na ulice, dolazi k čovjeku kojemu valja „izlaziti iz sebe, svojih uskih prostora, iz ograničenih intelektualnih i duhovnih obzora, iz samih sebe, svoje škrtosti, lijenosti, izlaziti iz sebe i približavati se čovjeku”, dok „sjećanje na vječnost nas čini više ljudima, angažira naše potencijale” i kako su „Drugi (drukčiji) mjera i ogledalo vlastite vjere, a vjere nema, ako nisu uključeni Drugi i drugi, svi ljudi”. O uspješnosti približavanja kantautorove intimne duhovne stvarnosti glazbom i riječju do slušatelja govorio je naposljetku gromoglasni pljesak trima umjetnicima i kraće zadržavanje s njima u propitivanju i upoznavanju. Pšihistal je zahvalila gostima iz Rijeke i Zagreba.