Zahvalno euharistijsko slavlje u kapeli samostana „Egipat“ u Sarajevu predvodio je umirovljeni vrhbosanski pomoćni biskup Pero Sudar, uz koncelebraciju mons. dr. sc. Franje Topića, vlč. mr. sc. Bože Odobašića i vlč. mr. sc. Luke Brkovića, dugogodišnjih suradnika sestara Služavki Malog Isusa.

Na početku misnog slavlja biskup Sudar pozvao je sestre da u euharistiju utkaju svoju zahvalu za sva Božja dobročinstva u ovih 132. godine. U propovijedi biskup je najprije istaknuo da Bog sudjeluje u životu svakog čovjeka. Napominjući da Družba sestara služavki Maloga Isusa toga dana slavi svoga zaštitnika arkanđela Rafaela, govorio je o anđelima. Arkanđela Rafaela okarakterizirao je kao onoga koji primjenjuje Božju moć nad bolesnima. Podsjetio je da se za tog arkanđela kaže da je on onaj koji uznosi Bogu molitve te da je drugo njegovo svojstvo u tome što ima lijek za sve ljudske bolesti i nevolje. „Rafael jasno kaže da je bio trajno nazočan u svemu onome što je pobožni Tobit činio: sahranjivao mrtve, dijelio milostinju, obraćao se Bogu. To je poruka svima nama“, istaknuo je biskup Sudar dodajući da je „Bog s nama u svemu što proživljavamo“. „Stoga nam prvo misno čitanje poručuje: Čovječe, ti ni u kakvim životnim teškoćama nisi sam! Bog te je stvorio ali te nije ostavio. On te stalno prati! On ti pomaže!“, kazao je biskup te pozvao sestre da iz toga crpe snagu za zahvaljivanje.

Čestitajući dan osnivanja Družbe sestara Služavki maloga Isusa, biskup Sudar je pozvao sestre „da se zapitaju: zašto je Stadler htio da na blagdan arkanđela Rafaela bude utemeljena Družba; zašto ju je nazvao najprije služavke siromaha ili Služavke Maloga Isusa; zašto je Stadler vama izabrao za poslanje napuštenu djecu i starce?“ Potom je podsjetio da je siromaštvo „stanje u kojem se, onaj tko je njime pogođen, nalazi u opasnosti da posumnja, da kaže mene je i Bog ostavio, da posumnja u vlastitu vrijednost“. Istaknuo je da je zato Bogu stalo do takve kategorije ljudi. „Zato je Bogu stalo i želi biti Bog s takvima, Bog sa svima. Zato on svoje anđele šalje kao svoju snagu, svoju volju, svoju želju“.

U nastavku propovijedi biskup Sudar je govorio o ljubavi prema svakom čovjeku. „Čovjeka se voli radi čovjeka; čovjeka se voli zato što ga i Bog voli. Siromašnima služimo zato što u njima postoji vrijednost koja zaslužuje našu empatiju, naše služenje, a to onda u isto vrijeme znači očitovanje ljubavi prema Bogu. Zato je doista ova Družba izrasla i kroz svoju povijest bila djelo Božje ljubavi, zamišljeno od čovjeka koji je imao srca. Zato je i druge pozvao: Imajte srce! Jer bez srca se ne osjeća ništa izvan sebe“, rekao je biskup Pero te potaknuo na molitvu „za sve one koji su prošli kroz Družbu sestara Služavki Maloga Isusa, za one koji sada žive u njoj i za one koji će doći“.

Pjevanje je predvodio zbor sestara Služavki Malog Isusa pod ravnanjem maestra vlč. Marka Stanušića. Po završetku mise, sestre i svećenici okupili su se u blagovaonici samostana „Egipat“ kako bi kod obiteljskog stola podijelili radost proslave 132. rođendana Družbe. Slavlje je nastavljeno uz Družbine pjesme po kojima su se sestre prisjetile svih lijepih trenutaka i početaka Družbe. Jedna od nezaobilaznih pjesama na Družbinim slavljima u Sarajevu je pjesma: „Sarajevo, naša majko mi ti pjevamo; u tebi nam leži srce, srce Družbino“.

Samoj proslavi svetkovine prethodila je devetnica u čast zaštitnika Družbe svetog arkanđela Rafaela.s. M. Ljilja Marinčić // U Sar