Pakoštane, (IKA) – Župa Uzašašća Gospodinova u Pakoštanima među onima je u Zadarskoj nadbiskupiji koja je imala najveći broj bratovština. Bogatstvo te crkvene laičke stvarnosti nizom povijesnih podataka i fotografija sabrano je u knjizi ‘Pakoške skule’ predstavljenoj u nedjelju 26. studenoga u župnoj crkvi Uzašašća Gospodinova u Pakoštanima. Na predstavljanju te monografije predsjednici pojedinih bratovština predstavili su svoje djelovanje. U župi je trenutačno aktivno deset bratovština, od čega su četiri ženske i šest muških, s ukupno 539 članova. To su Presveti Sakrament (predsjednik Nedjeljko Bakija), Duše u čistilištu (Ivan Čudina Mikić), Sveti Ivan apostol (Zorko Čavić), Sveta Justina, djevica i mučenica (Martin Čudina), Sveti Ante (Antonio Čudina), Sveti Roko priznavaoc (Mario Vulin), Društvo Srca Isusova (Marija Vulin), Društvo Gospe od Ružarija (Marija Mamić), Društvo Bezgrešnog Srca Marijina (Marija Šarlija) i Društvo svete Lucije, djevice i mučenice (Ivka Smajić). Bratovštine su udruge vjernika koje su imale vjersku i socijalnu svrhu. Brinule su o siromašnim i bolesnim članovima, crkvama, podizale oltare i kapele. Kroz svoju dugogodišnju povijest skule su obilježile svekoliki život Pakoštana i tamošnjih obitelji.
Knjiga je nastala temeljem školskog rada koje su učenice 7. razreda Lucija Bačkov i Borna Stojanov napisale o temi zavičajna povijest u OŠ Pakoštane, pod mentorstvom prof. Šime Labora. S tim su radom pobijedile na županijskom natjecanju iz povijesti šk. g. 2009./10. i osvojile četvrto mjesto na državnom natjecanju. Učenice su napisale rad temeljem podataka iz Knjiga (madrikula) bratovština, istraživale su povijesnu građu profesora, svećenika Franje Šanjeka, Mile Vidovića, Vinka Foretića i Vlade Cvitanovića. Kroz prikaz pakoških skula Bačkov i Stojanov su opisale i život u Pakoštanima krajem 19. i kroz 20. st. „Povijesna događanja nisu bila sklona Crkvi ni udrugama vjernika laika u vremenima Josipa II., Napoleona, Austrije, kralja Aleksandra Karađorđevića ni u komunizmu. No pakoštanske bratovštine ostale su postojane do danas i na njih smo ponosni”, rekao je pakoštanski župnik don Jure Zubović, istaknuvši da je cilj knjige da se ne zaboravi kršćanska baština te da se na njoj izgrađuje kultura življenja, ophođenja prema starijima, bolesnima, sve na veću slavu Božju. U želji da se okupe svi radnici u Crkvi i da im novi zamašnjak, don Jure je poželio da svaki brat i sestra i ubuduće pridonesu učenju, molitvi i radu na dobro svoje skule i župne zajednice.

U knjizi autorice navode da se bratovštine javljaju u Dalmaciji u 12. st., najprije u Zadru i Dubrovniku. Prema nekim podacima, prva bratovština postojala je u Zadru 1176. g. U Zadru se 1203. g. spominje i bratovština sv. Jakova, koja s istoimenom bratovštinom u Šibeniku povezuje hodočasnike i organizira hodočašća u svetište sv. Jakova u Santiago de Campostela. U 14. i 15. st. spominju se prve bratovštine i u unutrašnjosti Hrvatske. Bratovštine su najbrojnije u 17. i 18. st. Na kraju 18. st., dekretom cara Josipa II. u austrijskim zemljama dolazi do ukidanja i opadanja broja bratovština. Najteže razdoblje za bratovštine je vrijeme francuske i austrijske vlasti kada se nastavlja njihovo ukidanje. U Pakoštanima se ponovno osnivaju ili obnavljaju stare krajem 19. i početkom 20. st. Pakoške skule nastale su uglavnom pod utjecajem zadarskih bratovština i na poticaj nadbiskupa koji su za pastirskih pohoda župa poticali njihovo osnivanje. Bratovštine su se osnivale uz pojedine crkve, pa je u Pakoštanima najstarija skula Bratovština sv. Roka (osnovana prije 1884. g.) jer je tadašnja župna crkva bila njemu posvećena. Najmlađa bratovština je Društvo sv. Lucije (osnovana 2002. g.); nedavno su kupili i kip sv. Lucije koji se nalazi u župnoj crkvi za čijim se pokrajnjim oltarima nalaze kipovi i drugih naslovnika bratovština.

U izlaganju ‘Bratovštine: religiozna, socijalna i kulturna vrijednost’ mr. don Dario Tičić rekao je da uloga bratovština i danas može biti velika i obogaćujuća ako ih se pravo usmjeri. „Danas, kad je čovjek sve više otuđen pored svih sredstava komunikacije i tzv. umreženja, osjećaj pripadnosti jednih drugima u cilju zajedništva protkanim religioznošću više je nego potreban. Svjedoci smo da nam je duhovno sve više potrebno”, rekao je don Dario. Od početaka kršćanstva, prva zajednica vjernih sebe je smatrala braćom te se i danas oslovljavamo s ‘Braćo i sestre’. To govori o svijesti naše pripadnosti široj zajednici Božjeg naroda, rekao je don Dario. U ranom srednjem vijeku razne skupine vjernika organizirale su se u skupine želeći pod raznim vidovima i naslovima provoditi određeni program i zadatke. Skupine su vjerski, socijalno i humanitarno djelovale pod zaštitom određenog sveca te su oblikovale religiozni, društveni i kulturni život svakog bratima. To je do izražaja dolazilo u raznim trenucima života, osobito smrti i ukopa. „Svijest pripadnosti pojedinoj bratovštini imala je katehetski i kerigmatski vid poslanja bratovština. Čitala se Božja riječ, slavila otajstva, pomagalo članovima društva u svemu potrebnom, pa i novčano. Tako su se neke bratovštine razvile u svojevrsne male ekonomske i kulturne ustanove”, rekao je don Dario. Podsjetio je da je središte glasovite venecijanske bratovštine sv. Roka galerija umjetnina vrhunskih mletačkih majstora Tintoretta, Tiepola, Santa Perande i Sollimene. „Bratovštine mogu biti na izgradnju njenih članova u uljudbi i svakodnevici protkanoj religioznošću. Žarišta su kulture i religioznosti, dio našeg identiteta i nacionalnog bogatstva. Najveće blago bratovštine je pojedinac kao najvažniji nositelj identiteta i rada na duhovnom i materijalnom planu”, rekao je mr. Tičić.

Autor fotografija svake bratovštine u knjizi je Guylaine Rašin. Ta je Francuskinja udana u Pakoštane gdje živi dvadeset godina. Rašin je inicirala izdanje te monografije, jer je uvidjela da život bratovština nije samo prošlost, nego je i sada živa djelatnost Pakoštanaca. Članovi bratovština pomažu se međusobno i potrebne, bolesne, studente, hodočaste, svečano slave svoje svete zaštitnike u župi te je Rašin htjela da ta duhovno-karitativna djelatnost bratovština bude ukoričena podacima o svakoj bratovštini i zajedničkom fotografijom njenih članova. U knjizi su i fotografije Jakova Dingića (TZ Pakoštane). U programu predstavljanja pjesmama je sudjelovao i mješoviti župni zbor Pakoštane i KUD Pakoštane.