Sve je prisutne na početku pozdravio rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima Marko Đurin, koji je rekao “da se na neki način nalazimo u Kljakovićevu domu jer je Zavod bio kroz nepunih pet godina kuća u kojoj je živio i radio za vrijeme svoga prvoga dužega boravka u Rimu (od 21. svibnja 1943. do 26. studenoga 1947.) zbog radova na mozaicima na sjevernom pročelju Zavoda. Upravo se iduće subote, 26. studenoga, navršava punih 75 godina kako je Kljaković iz Zavoda otišao u Argentinu. Po povratku u Rim iz Argentine u svibnju 1956. Kljaković je boravio u jednom unajmljenom stanu u blizini Zavoda, a u Zavodu mu je rektor Đuro Kokša dao jednu sobu u kojoj je slikao i imao svoj atelje sve do svog povratka u Hrvatsku 1968. godine. U tom su razdoblju završena i postavljena druga dva velika mozaika na pročelju Zavoda. Rektor Đurin izrazio je svoju radost da se i na taj način odaje zahvalnost tom velikom čovjeku koji je u svojoj osobi proživio istu onu sudbinu i patnju koju je i hrvatski narod proživljavao u teškom povijesnom periodu 20. stoljeća, a inspiraciju i snagu pronalazio je uvijek u svojoj vjeri koju je i svojim umjetničkim djelima tako lijepo i snažno svjedočio.

O samoj izložbi govorila je voditeljica Memorijalne zbirke Jozo Kljaković iz Zagreba Lidija Fištrek. Istaknula je kako je izložba prvotno bila planirana u uskrsnom vremenu, zajedno s uskrsnim koncertom ansambla LADO, no zbog raznih okolnosti nije se uspjela održati tada. Ideja je bila povezati sakralnu umjetnost Joze Kljakovića s uskršnjom tematikom u putujuću izložbu koja će pratiti uskršnji koncert ansambla LADO te promocija pisanih djela Joze Kljakovića. Crteži sakralne tematike koju su izloženi na toj izložbi u Rimu poveznica su sa slikama Joze Kljakovića koje se čuvaju u Zavodu i time je ta izložba zaokružena i jedinstvena. Izložba povezuje također tri grada koji su najvažnija odredišta u životu Joze Kljakovića: Zagreb, Solin i Rim.

Uime Veleposlanika Republike Hrvatske u Italiji Jasena Mesića sve je prisutne pozdravila Tamara Perišić. Izložbi je uime Veleposlanstva Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici nazočila Dijana Mihelić.

Na kraju je osobno svjedočanstvo ispričala Teodora Bakota Kljaković, unuka Joze Kljakovića, koja se prisjetila prvog susreta u Rimu sa svojim djedom 1964. godine. Živo joj se tada u memoriju urezao lik svoga djeda koji slika kardinala Alojzija Stepinca u svom zavodskom ateljeu. Prisjetila se i drugog svog dolaska u Rim 1967. godine, i na poseban način djedova povratka u Zagreb 1968. godine i te posljednje godine njegova života koji je proveo u svojoj kući u kojoj se danas nalazi njegova Memorijalna zbirka.

Uz četiri djela uskršnje tematike Joze Kljakovića koja su ovom prilikom došla iz Hrvatske, na izložbi se mogu razgledati i slike Joze Kljakovića koje se nalaze u samom Zavodu i u sakristiji crkve sv. Jeronima te njegovi mozaici koji se nalaze na sjevernom pročelju Zavoda.

Izložba se održava u organizaciji Memorijalne zbirke Jozo Kljaković iz Zagreba, Javne ustanove u kulturi Zvonimir iz Solina te Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, a može se razgledati i u petak i subotu 18. i 19. studenoga od 16 do 18 sati.

U prostorima Zavoda sv. Jeronima i Hrvatske crkve sv. Jeronima nalazi se sveukupno 9 Kljakovićevih djela. Na poseban način ističu se tri velika mozaika na sjevernom pročelju (Krist knez mira, sedam hrvatskih glavara polaže zavjet o nenapadanju, 1944.;  Krštenje hrvatskoga kneza Porge (Borne), Pokrštavanje Hrvata, 1961.; Krunjenje hrvatskoga kralja Dmitra Zvonimira, 1961.). Uz mozaike tu je i šest umjetničkih slika: Posljednja večera, 1944: Isusovo uskrsnuće, 1945;  Razapinjanje, 1947; Lazarovo uskrsnuće, 1960; Isus tjera trgovce iz hrama, 1963; Kardinal Alojzije Stepinac, 1964.