Mons. Gabrijel ostavio nam je poruku koja ostaje za vječnost, poruku života, rekao je u propovijedi vlč. Tomljanović. Naglasio je da kada bi se otvorila knjiga života mons. Gabrijela, u njoj bi se vidjelo čovjeka, svećenika, koji je znao biti bliz, ali koji je i znao živjeti u zdravoj distanci prema bratu i sestri u potrebi.

Znao je kako se svakomu približiti. To je ona potreba koju svatko od nas mora itekako dobro upamtiti i koju svatko od nas mora uzeti k srcu, tu volju biti bliz drugomu, rekao je preč. Tomljanović.

Mons. Bratina to nije naučio sam od sebe, već je to naučio od vječnog učitelja, Gospodina Isusa Krista, onoga koji nam je dao poruku blizine. Upravo je on, zagledan u Spasitelja, živio tu blizinu sa svima oko sebe. Nije gledao na drugoga i nije prosuđivao drugoga s onim našim ljudskim pogledom, nego je znao biti zaustavljen u šutnji, u pogledu, u osmijehu, u onomu što nama danas često itekako nedostaje. Njegova knjiga života je otvorena prije svega svećenicima, kao primjer kako se živi svećenički poziv i kako se odgovara na taj poziv u pastoralu. Bio je tih, ali kvalitetan pastoralac. Bio je graditelj, onaj koji je znao skupljati i okupljati, jer to je Božje djelo; raditi i izgrađivati zajednicu. Bitno je formirati zajednicu, jer ona živi od te formacije. Mons. Gabrijel to je znao i izgrađivao je živu zajednicu, a time i ostavio onaj svoj pečat u ovome svijetu, rekao je propovjednik.

U nastavku je izrazio je svoju zahvalnost da je mogao predvoditi ovo misno slavlje dodajući da zahvalnost veže i veliku dužnost – dužnost ‘da kao svećenik bude zagledan u jedan primjer onoga što znači biti svećenik, kako se svećenik mora ophoditi s Božjim narodom, ali kako svećenik taj isti narod mora približiti Bogu’.

Mons. Bratina dio je svoj života proveo u ovoj Župi, a prešao je u vječnost kao onaj koji joj je pomagao. Bio je involviran u župni pastoral, a isto tako je bio i velikom blizinom i vječnom zahvalom blizu sestrama Presvetog Srca Isusova, kojima je znao poslužiti kao svećenik, a one su mu kao sestre itekako bile blizu. To je vječna zahvala. To su zahvale koje su upisane u naše živote.

Preč. Tomljanović zastao je na slici svećenika koja bi trebala biti i poticaj svima. Kako smo zagledani u svećeničko lice, kakvoga svećenika želimo i za kakvog svećenika mi Boga molimo? Vrlo je jednostavno izreći kritiku, ali je puno teže biti blizu tom istom svećeniku i biti mu na pomoć, istaknuo je. Toga se sjećamo danas, naše blizine s mons. Gabrijelom koju moramo ugrađivati u blizinu drugih svećenika, služitelja, pastira ove zajednice. Mons. Gabrijel je uistinu primjer svećenicima. On nije bio iz ovoga kraja, ali je jako volio ovaj kraj. Znao je prepoznati čovjeka, znao je živjeti za ovaj kraj, za ovu Domovinu i može biti primjer svima onima koje služe u Crkvi i koji ovoj Crkvi žele dati život, ali to mogu učiniti samo i jedino onda ako nekoga ljube, istaknuo je propovjednik.

Mons. Bratina bio je čovjek i svećenik koji je znao ljubiti i voljeti ono što mu je po Crkvi bilo predano i dano. Ljubiti i voljeti, tj. služiti ono što mu je Crkva povjerila. Sve zadatke izvršio je na najljepši mogući način i svima pokazao put služenja, zaključio je preč. Tomljanović.

Nakon svete Mise održan je kratki program vjernika, kao zahvala i u znak sjećanja na život i djelo mons. Gabrijela Bratine.

Mons. Gabrijel Bratina rođen je 24. ožujka 1931. u mjestu Otlica (Ajdovščina) od oca Valentina i majke Marije r. Vidmar. U obitelji je bilo devetero braće i sestara (7 sinova i 2 kćerke), a Gabrijel je sedmi po redu. Osnovnu školu pohađao je u Otlici; 1941. – 1946. gimnaziju u Rovigu; 1948. – 1950. gimnaziju u Rijeci; teologiju u Rijeci 1950. – 1054. Redio ga je biskup Josip Pavlišić 31. listopada 1954. u kapelici Bogoslovnog sjemeništa Ivana Pavla II. u Rijeci. Mladu misu slavio je u Otlici 21. studenoga 1954. Bio je vikar u župama Slunj i Ogulin te upravitelj u župa Brinje, Generalski Stol, Brest, Lešće na Dobri, Rijeka (Donja Drenova), Jelenje. Bio je prefekt, ekonom i duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu Ivana Pavla II. u Rijeci. Kao župnik služio je u Rijeci (Donja Drenova). Umirovljen je 2009. kao dugogodišnji župnik Blažene Djevice Marije Karmelske (Donja Drenova) u Rijeci. Umirovljeničke dane proveo je na istoj župi na pomoć sestrama Družbe Presvetog Srca Isusova i župnicima koji su ondje bili na službi.