Danas se govori o eri komunikacije, ali u toj eri često teško istinski komuniciramo. Posljedica vlastitog nutarnjeg nereda u mislima i osjećajima je i nedostatak dubljih i sadržajnijih razgovora, kao i razgovora koji nas nerijetko iscrpljuju i ostavljaju osjećaj površnosti i izgubljenog vremena. Razgovor bi trebao biti poput muzike različitih instrumenata čiji se zvukovi isprepliću, ali ostavljaju prostor jedan drugome. A komunikacija davanje i primanje koje oplemenjuje čovjeka. Zašto je to tako? Znamo li komunicirati? Znamo li slušati? Zašto je važno znati slušati? Na ta je pitanja pokušao dati odgovore dr. Skoko.

Dr. sc. Skoko je predavanje potkrijepio interesantnim primjerima iz vlastitih životnih iskustava i slikovnom prezentacijom pojasnivši da se o komunikaciji kao fenomenu može puno pričati, ali stvar, odnosno formula je prilično jednostavna. Rekao je: „Čovjek bez prestanka komunicira, u svakoj mogućoj prigodi, od jutra do večeri i to čini svjesno i nesvjesno, komuniciramo s razlogom, ali i bez razloga, proaktivno i reaktivno, s poznatima i nepoznatima. I kad šutimo komuniciramo. Verbalnom komunikacijom upravljamo, dok neverbalnom ne možemo, već procjenjujemo izraz lica, dužinu pogleda, pokreta ruku i tijela, boju glasa. I kako smo prvenstveno vizualna bića po gestikulacijama, pokretima, grimasama donosimo svoje mišljenje o drugome, dobro ili loše, a sve to analizira naša podsvijest. Neverbalnu komunikaciju često zanemarujemo, a ona šalje daleko više poruka nego da se izražavamo riječima. Sukladno tome razvile su se cijele kulture. Različiti narodi, različite kulture su i različiti komunikatori. Kod kultura niskog konteksta kao što su Nijemci, Skandinavci i dr. su važne riječi, dok kod kultura visokog konteksta prevladava neverbalna komunikacija, a to su Kina, Japan….To nam govori da je komunikacija kroz stoljeća oblikovala kulturu i pojedine civilizacije“.

Pojasnio je da sa svim ljudima ne može komunicirati na isti način, ni u obitelji, ni na poslu, ni u društvu. U razgovorima bismo trebali biti što jasniji, otvoreniji, konkretniji, prilagoditi se sugovorniku da nas razumije. Pitati se jesmo li odabrali pravo vrijeme, jesmo li saslušali povratnu informaciju, jesmo li bili dovoljno otvoreni da vidimo sviđa li se ta poruka našem sugovorniku? Problemi nastaju ako se prilagođavamo samo sebi, prebacujemo neuspjeh na sugovornika. Odnosno kad svijet gledamo kroz vlastiti prizmu, umjesto da svoju prizmu prilagodimo svijetu.

Dr. sc. Skoko nadalje je istaknuo kako je nerazumijevanje ključna stvar loše komunikacije, koja je često uzrok razdora na poslu ili otkaza, ali i razvoda braka. Mi reagiramo ovisno o našim predrasudama, uvjerenjima, očekivanjima, imamo tendenciju iskrivljavati, poopćavati stvarnost zbog našeg ograničenog perceptivnog filtera i gubimo empatiju. Kad vratimo čovjeka u središte svega, postat ćemo bolji komunikatori. Moramo se zapitati imamo li ljubavi jedni za druge ?Imamo li vremena za druge? Slušamo li?

S druge strane loša komunikacija proizlazi iz nezadovoljstva sobom, svojom ulogom, položajem. Jedan od ključnih razloga za nezadovoljstvo je i izigravanje žrtve ili fenomen lažnih spasitelja. Moramo imati samopoštovanje koje gubimo kad se uspoređujemo s drugima i nismo svjesni vlastitih vrijednosti. Moramo se fokusirati na ono dobro čime smo obdareni. Svaki je čovjek s kojim se susrećemo apsolutni orginal i svatko ima skrivene talente. Svatko ima svoja uvjerenja i vrijednosni sustav. Drugačiji smo komunikološki i psihološki. Hipokrat je tvrdio da postoje kolerici, sangvinici, flegmatici i melankolici. Poslije toga je psiholog Carl Gustav Jung govorio o introvertiranim i ekstrovertiranim ljudima. Znanstvena istraživanja jednog američkog sveučilišta razvila su metodu pod nazivom INSIGHTS, koja se bazira na tome da se sva dosadašnja istraživanja pokušaju primijeniti na komunikaciju, s jedne strane da shvatimo kojim smo komunikacijskim potencijalima obdareni i s druge strane da se dokaže da postoje ljudi koji imaju prirodno i prilagođeno ponašanje, e skrivene potencijale na području komunikacije. Da bi pojednostavili, znanstvenici su podijelili ljude što se tiče razlike u komunikaciji na četiri temeljne kategorije; ljudi koji komuniciraju plavo, žuto, crveno i zeleno.

Zatim je dr. sc. Skoko ukratko opisao svaku kategoriju komunikatora, sa zaključkom da smo svi kombinacija tih kategorija. Slušateljima je objasnio da se komunikacijom grade mostovi prema ljudima i potaknuo ih da nauče govoriti „jezikom sugovornika, da preuzmu odgovornost za izgovorene riječi, jer ljudska riječ ostavlja duboke tragove i neka iza riječi stoje djela i svjedočenje vlastitim primjerom“. Poručio je također kako je Isus Krist bio savršen komunikator, govorio je slikovito i izravno i savršeno argumentirano. A prema riječima komunikologa Marka Novosela, da shvatimo kakav je komunikolog bio Isus i kakvi bismo mi trebali biti, dovoljno je pročitati jedan ulomak iz Evanđelje pod nazivom „Isus kod Zakeja“. Pročitanim odlomkom iz Svetog pisma, dr. sc Skoko zaključio je predavanje.

Nakon toga dr. sc. Skoko dao je kratko svjedočanstvo o svom odnosu s Bogom koje se temelji na otvorenom, iskrenom razgovoru, dijalogu, molitvi.

Voditelj predavanja vlč. Saša Malović župnik i upravitelj župe Supetarska Draga zahvalio je dr.sc Skoki i svima ostalima na dolasku i sudjelovanju, zaželjevši svima lijepo i blagoslovljeno došašće

Večer koja je okupila veliki broj žitelja otoka Raba, uljepšao je svojim nastupom crkveni zbor župe Banjol.