Vatikan, (IKA) – Uoči svetkovine svetih Petra i Pavla, u četvrtak 28. lipnja papa Franjo je u vatikanskoj bazilici predsjedao redovnim javnim konzistorijem za imenovanje novih kardinala. To je bio peti konzistorij u njegovu pontifikatu, a imenovao je četrnaestoricu novih kardinala. Kardinalski biret iz Papinih ruku primili su babilonski kaldejski patrijarh Louis-Raphael I. Sako, prefekt Kongregacije za nauk vjere Luis Ladaria Ferrer, DI, generalni vikar Rimske biskupije Angelo De Donatis, zamjenik za opće poslove Državnog tajništva i posebni delegat u Suverenom Malteškom redu Giovanni Angelo Becciu, apostolski milostinjar Konrad Krajewski, nadbiskup Karachija Joseph Coutts, biskup Leirie-Fatime Antonio dos Santos Martos, nadbiskup Huancaya Pedro Barreto, nadbiskup Toamasine na Madagaskaru Desire Tsarahazana, nadbiskup L’Aquile Giuseppe Petrocchi i nadbiskup Osake Tomas Aquinas Manyo Maeda.
Zajedno s njima Kardinalskom zboru Papa je pridružio jednog nadbiskupa, jednog biskupa i jednog redovnika koji su se istaknuli u svojem služenju Crkvi. To su umirovljeni nadbiskup Xalape Meksikanac Sergio Obeso Rivera, umirovljeni prelat Corocora u Boliviji Toribio Porco Ticona, te španjolski klaretinac o. Aquilino Bocos Merino. Sva trojica su starija od osamdeset godina te nemaju pravo izbora na idućim konklavama.
Jedini vjerodostojni autoritet je onaj koji se rađa kad se stavimo do nogu drugih kako bismo služili Kristu, poručio je Papa na konzistoriju. U propovijedi se osvrnuo na čitanje iz Markova evanđelja (Mk 10, 32-45) te napomenuo kako pred trećim navještajem muke i uskrsnuća evanđelist ne oklijeva otkriti određene tajne koje učenici nose u srcu, kao što je traženje prvih mjesta, ljubomora, zavist, spletke i dogovori. Riječ je o logici koja ne samo da kvari i podriva iznutra njihove međusobne odnose, nego ih zatvara i uključuje u besplodne rasprave. Što imamo od toga da osvojimo i čitav svijet ako smo iskvareni iznutra? Kakva korist od toga da posjedujemo i čitav svijet ako živimo zaokupljeni spletkama koje guše i koje ukrućuju i čine neplodnim srce i poslanje, upitao je Sveti Otac te dodao kako bi se u takvoj situaciji, kako je netko primijetio, već mogle primijetiti spletke i u crkvenim ustanovama.
Međutim, „među vama nije tako”, rekao je Gospodin i spasio zajednicu od pretjerane pozornosti prema sebi, i uputio ju da, naprotiv, upravi pogled, sposobnosti, očekivanja i srce na poslanje, napomenuo je Papa. Isus nas tako uči da obraćenje, preobrazba srca i reforma Crkve jest, i uvijek će biti u misionarskom duhu, jer podrazumijeva prestanak posvećivanja pažnje i brige za vlastite interese kako bismo gledali i brinuli se za interese Oca. Obraćenje od naših grijeha i od naših sebičnosti nije i neće nikada biti svrha samoj sebi, nego je okrenuta većoj vjernosti i raspoloživosti za prihvaćanje poslanja; i to tako da smo, posebice kada su naša braća u teškim trenucima, spremni i raspoloživi pratiti i prihvatiti sve i svakoga, namjesto da postajemo oni koji odbacuju, ili zbog uskogrudnosti, ili još gore, zbog toga što međusobno raspravljamo i mislimo na to tko je među nama važniji, napomenuo je potom papa Franjo.
Kada zaboravimo na poslanje, kada izgubimo iz vidika konkretno lice braće, naš se život zatvara u traženje vlastitih interesa i vlastite sigurnosti, upozorio je Papa te istaknuo da se tako pojavljuju ljutnja, žalost i neugodnost. Malo po malo smanjuje se prostor za druge, za crkvenu zajednicu, za siromašne, za slušanje Gospodinova glasa. Tako se gubi radost, a srce postaje tvrđe, istaknuo je Sveti Otac.
Stoga smo pozvani svakoga dana pjevati Veliča, napomenuo je. To je poziv koji nam Gospodin upućuje kako ne bismo zaboravili da autoritet Crkve raste uz sposobnost za promicanje dostojanstva drugoga. Jedini je vjerodostojni autoritet onaj koji se rađa kad se stavimo do nogu drugih kako bismo služili Kristu, istaknuo je Papa.
To je najviše odličje koje možemo dobiti, dodao je, najveće promaknuće koje možemo postići: služiti Kristu u vjernom Božjem narodu, u gladnomu, u zaboravljenomu, u zatočenomu, u bolesnomu, u ovisniku o drogi, u napuštenomu, u konkretnim osobama s njihovom poviješću i nadama, s njihovim očekivanjima i razočaranjima, s njihovom patnjama i ranama. Samo će tako autoritet pastira imati okus evanđelja. Nitko se od nas ne smije osjetiti boljim od drugoga. Nitko od nas ne smije gledati druge s visoka. Tako možemo gledati na čovjeka samo kada mu pomažemo da ustane, istaknuo je papa Franjo novim kardinalima.