Biskup Milovan, inače sin te župe, na misnom je slavlju zahvalio Bogu i za 25 godina biskupske službe. Uz biskupa su, osim župnika vlč. Darka Zgrablića, suslavili i drugi svećenici rodom iz te župe, vlč. Ivan Štoković, rođena braća svećenici vlč. Aleksandar Branimir Petrović i vlč. Dragutin Petrović te umirovljeni svećenik preč. Marijan Kancijanić, koji je bio generalni vikar biskupije u vrijeme aktivne biskupske službe mons. Milovana.

Uvodeći u propovijed, biskup Milovan je pojasnio da je sv. Vinko jedan od trojice slavnih i do danas u Crkvi štovanih starokršćanskih mučenika đakona, uz sv. Stjepana (26. prosinca) i sv. Lovru (10. kolovoza). Podsjetio je da su uz blagdane mnogih svetaca u narodu nastajali lijepi običaji pa je tako uz blagdan sv. Vinka nastao je običaj blagoslivljati vinograde. Običaj je to koji i danas živi u nekim dijelovima naše domovine, a nekad je bio poznat i u ovom kraju, rekao je.

Kratko se osvrnuo na svečev život. Sv. Vinko je živio u Zagarozi, a zahvaljujući svojoj kulturi i govorničkim vještinama bio je izabran za đakona, suradnika mjesnoga biskupa Valerija kojega je čak mijenjao i u propovijedanju. Kada je u 4. st. car Dioklecijan počeo progoniti kršćane, u okove su bačeni i biskup Valerije i đakon Vinko. Na ispitivanju se Vinko usprotivio optužbama koje je upravitelj upućivao. Vinkov način se nije svidio upravitelju te ga je izvrgao okrutnome mučenju, ali ga nije uspio zastrašiti da se odrekne kršćanske vjere. Slijedila su daljnja mučenja sve do smrti. No, Vinko je ustrajao do kraja i stekao palmu mučeništva.

„Sv. Vinko kao zreo kršćanin očito je znao izabrati ono što je dobro u životu, pravi životni put. Znao je razlikovati vjeru u pravoga Boga, Oca i prijatelja čovjeka od štovanja poganskih idola. U kršćanskoj vjeri on je doista doživio Boga kao dobroga Oca, koji je Stvoritelj svega, i sve što postoji Božji je dar čovjeku koji je slika Božja. Kakva je to lijepa poruka naše kršćanske vjere koja nam govori o našem ljudskom dostojanstvu iz čega slijedi povjerenje u Boga, i predanje Njemu, vjera u Njegovu providnost, osjećaj sigurnosti u vjeri i tako doživjeti radost i blizinu Boga ne pokušavajući tražiti sreću ni u golemom novcu ni u lažnoj slobodi, ni u zaljubljenosti u ljude, idole“, rekao je biskup.

Nadalje, propovjednik je stavio sveca kao primjer života u današnjem vremenu. „Misleći na današnje vrijeme u kojem mi živimo, vidimo velike sličnosti sa vremenom sv. Vinka u rimsko doba. Na djelu je, kako mnogi konstatiraju ‘novo poganstvo’ koje se očituje u tezi da će znanost i tehnički napredak sve riješiti. Također dolazi do izražaja velika materijalizacija života i napuštanje osnovnih normi morala, Deset zapovijedi koje su upisane u samu čovjekovu narav, u naše srce“, dodao je.

„Sv. Vinko i svi sveti mučenici otkrili su u kršćanskoj vjeri novi, pravi istinski pogled na život. Otkrili su ljepotu radosti i snagu za život. Zato su u časovima iskušenja ostali odlučno uz Boga, pa i po cijenu gubitka zemaljskog života. Nošeni snagom vjere ostali su ustrajni prema Bogu i braći sve do kušnje života. Oni svjedoče pravu snagu ljubavi, Mi im se divimo, mi im se molimo da i mi ustrajemo na putu dobra“, rekao je biskup te posvijestio kako nije teško deklarirati se na popisu stanovništva kao katolik, ali je danas u 21. stoljeću zahtjevno živjeti kao kršćanin.

„Živjeti kao katolik, kao kršćanin to je uvijek zahtjevno. Biti pravedan, biti svjedok Božje dobrote prema svima, biti solidaran s onima u nevolji, znati oprostiti: to je uvijek izazov za nas vjernike. Biti svjedok vjere u Boga Stvoritelja i Oca koji nam je u Isusu dao Spasitelja i brata, svjedočiti da je Isus živ, da je uskrsnuo  i da je s nama do svršetka svijeta: iz takve vjere proizlazi volja i želja biti pravedan i čuvati poštenje koje se očituje osobito u onom zlatnom pravilu ‘ne čini drugome, što ne bi želio da drugi tebi čini’, te svjedočiti vjeru unatoč mnogim protivljenjima, unatoč vlastitim slabostima, unatoč logici ovoga svijeta koja se želi nametnuti kao jedina“, istaknuo je.

Na kraju propovijedi je naglasio kako se kušnje današnjice mogu nadvladati, ako ustrajemo na putu vjere povezani s Bogom u molitvi, jer „ne može se bez molitve živjeti i ustrajati kao kršćanin: molitva osobna, i gdje je moguće obiteljska molitva sudjelovanje na nedjeljnoj misi, i u blizini povezanosti s drugim vjernicima, ostati u vjeri čvrst, oduševljen poput svetih mučenika zagledan u vječnost i u Isusa Krista Uskrsloga. Neka nam sv. Vinko pomogne svojim zagovorom na putu vjere, neka nam izmoli smisao za žrtvu, za pravu ljubav“.

Župnik Zgrablić čestitao slavljenicima

Prije završnog blagoslova okupljenima se je prigodno obratio župnik domaćin vlč. Darko Zgrablić. On je, između ostalog, najavio uobičajeno euharistijsko klanjanje i bdijenje uz grob bl. Miroslava Bulešića koje se održava svakog posljednjeg petka u mjesecu od 19 do 23 sata. Čestitajući svim župljanima blagdan nebeskog zaštitnika te samome mjestu, općini i župi imendan, župnik je svima skupa poželio da im sv. Vinko bude uzor i nadahnuće. „Molimo da budemo što sličniji ovom svetom svjedoku, njemu koji se nije plašio kušnji ni okolnosti života nego je bio do kraja vjeran, do kraja svjedok.“

Župnik je zahvalio biskupu na predvođenju te svečane euharistije, a ministranti su predvoditelju uručili prigodan dar. Poklon  je uručen i preč. Marijanu Kancijaniću koji ove godine obilježava 60. obljetnicu svećeništva. On će obljetnicu svečano proslaviti u Poreču na blagdan sv. Petra i Pavla te u Tinjanu o blagdanu sv. Šimuna i Jude apostola. Župnik se podsjetio da je su prošle godine o blagdanu sv. Vinka u Svetvničentu svoju 60. obljetnicu svećeništva proslavila tri  svećenika: vlč. Branimir Aleksandar Petrović, vlč. Ivan Štoković i vlč. Milan Milovan.

Župnik je nadalje napomenuo obavijest o sakupljanju pomoći za više obitelji iz te župe koje su uslijed požara ostale bez vlastitog doma. U tu svrhu biti će otvoren poseban račun, a pomoć se već skuplja u škrabicama Caritasa. „Dar s ljubavlju otvara nam vrata neba“, napomenuo je župnik.

Župnik Zgrablić se je na kraju prisjetio kako je on bio prvi đakon kojega je zaredio mons. Milovan nakon što je postao biskup i jedan od sedmorice svećenika koje je te godine mons. Milovan zaredio za svećenike. Župnik je potaknuo okupljene na molitvu za nova duhovna zvanja te je spomenuo činjenicu da Porečka i Pulska biskupija u 2022. nije imala đakonsko ređenje, a u 2023. neće imati svećeničko ređenje zbog nedostatka kandidata. Nakon završnog blagoslova župni je zbor otpjevao Te Deum, a nakon svega uslijedilo je druženje uz okrepu.

O župi

Župa Svetvničenat prvi se put spominje 965., a od 12. do 14. stoljeća u mjestu je bila poznata benediktinska opatija. Župna crkva sagrađena je početkom 14. stoljeća, obnavljana je krajem 19. stoljeća te 1911.  i 1965. godine. Orgulje je crkva dobila 1912. godine. Zvonik sagrađen u sklopu crkve visok je 24 metra i ima tri zvona. U Župi se čuva župni arhiv od 1588. godine.

Osim župne crkve  Uznesenja BDM u župi se nalaze se još i crkve: sv. Vincencija mučenika (na groblju), sv. Antuna opata, sv. Katarine dj. i mč., sv. Roka prezbitera, sv. Germana biskupa, Blažene Djevice Marije „od trih kunfini – Sveta Marija Sacijana, Blažene Djevice Marije od Zdravlja, a do 1786. na području župe je bilo još desetak sakralnih objekata.