Drniš, (IKA) – Matica hrvatska (Središnjica u Zagrebu i Ogranak u Drnišu) organizirali su proslavu 175. obljetnice osnutka Matice hrvatske i znanstveni kolokvij o dr. fra Karlu Kosoru, franjevcu, profesoru i ravnatelju Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, odgojitelju, definitoru, znanstveniku, filologu, povjesničaru i piscu, u prigodi 35. obljetnice njegove smrti. Skup je održan u Velikoj gradskoj vijećnici grada Drniša.
Poslije državne himne „Lijepa naša”, sve je pozdravio Stipe Ramljak, predsjednik Ogranka MH u Drnišu, i naglasio da Ogranak želi znanstveni skup posvetiti velikom sinu Drniša, dr. fra Karlu Kosoru, franjevcu, znanstveniku i piscu. Sve nazočne pozdravili su još i Josip Begonja, gradonačelnik Drniša, i fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, sa sjedištem u Splitu, kojoj je fra Karlo pripadao.
Akademik dr. Stjepan Damjanović, predsjednik MH, u prvom dijelu izlaganja iznio je nekoliko osnovnih podataka o Matici, njezinu osnivanju i plodonosnom djelovanju kroz proteklih 175 godina, a u drugom dijelu nekoliko podataka o fra Karlovu prinosu hrvatskoj filologiji i lingvistici. Dr. Stipe Botica, potpredsjednik MH i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pokazao je izvorni rukopis fra Karlove doktorske disertacije o gramatici i trojezičnom rječniku fra Josipa Jurina (+1801.) kao i svu dokumentaciju postupka za doktorat. Kako taj rukopis, kao i mnogi drugi, nije objavljen, upozorio je na tri studije objavljene u Radu HAZU (ondašnje JAZU). Fra Mirko Marić, predsjednik Ogranka MH u Sinju, iznio je nekoliko podataka iz svoga djetinjstva, kad je kao ministrant „služio” misu fra Karlu i kasnije mu je kao sjemeništarcu fra Karlo u gimnaziji predavao hrvatski jezik i književnost. Upozorio je na neke konkretne fra Karlove postupke prema ministrantima, sjemeništarcima i gimnazijalcima. Iz svega se toga vidi da je fra Karlo bio karakteran muž, uzoran i pobožan redovnik, koji je bio ne samo izvanredan profesor, nego se vidjelo da predaje određenu materiju, ali i iskreno voli svoje učenike i otvara im nove horizonte, posebno u ono „olovno doba” borbenoga ateizma. Predložio je da se postavi spomenik fra Karlu i ulica nazove njegovim imenom. Davor Gaurina, kustos u Gradskom muzeju u Drnišu, upozorio je na nekoliko objavljenih fra Karlovih znanstvenih članaka o povijesti grada Drniša i njegova kraja.
Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, urednik zbornika „Kačić”, upozorio je na fra Karlovu bibliografiju koju se s obzirom na tematiku može podijeliti na: vjera, filologija i lingvistika, povijest književnosti, crkvena i nacionalna povijest te neke druge teme. Posebno je govorio o fra Karlovoj knjizi „Bilješke o jeziku suvremenih hrvatskih pisaca”(Split,1979, str. 112). Fra Vjenceslav Glibotić, profesor klasičnih jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju i urednik lista „Marija”, dogovorio se je s fra Karlom da će u „Mariji” pisati male priloge o čistoći hrvatskoga jezika u rubrici, u početku nazvanoj „Malo slovnice” (1972.), a kasnije „Jezična zrnca”. Budući da su prilozi pobudili zanimanje čitatelja, fra Vjenceslav ih je objavio u navedenoj knjizi. Izišlo je i novo izdanje i sve je ubrzo rasprodano. Fra Karlo je nastavio pisati u „Mariji” o istoj temi i planirali su objaviti novo prošireno izdanje. Međutim, komunističke vlasti „bijahu budne”, rekao je Jurišić.
Po ondašnjim zakonima, sve više-manje ozbiljnije knjige bile su oslobođene od „poreza na promet”. Samo je „šund” plaćao porez. Stoga su i sva izdanja lista „Marija” bila oslobođena od toga poreza. No, kad je Ministarstvo u Zagrebu dobilo knjigu i molbu da ju oslobodi od poreza, stigao je službeni dokument u kojem piše da ta knjiga ne može biti oslobođena od poreza, a svi koji su to doznali ostali su neugodno iznenađeni.
Onda se „netko sjetio” da javnost treba „objektivno” obavijestiti. „Vjesnik”, glavne novine u Hrvatskoj, donesoše 8. studenoga 1979. članak „Knjige koje treba oporezovati”. U članku tvrdi da je to „djelce” (ne knjiga) „prije površno čeprkanje nego studiozno poniranje u složenu jezičnu problematiku… tekstovi su usmjereni na separiranje nekog hrvatskog jezika kakav u životu ne postoji, osim možda u crkvenoj upotrebi”… (pisac) „rijetko spominje imena suvremenih hrvatskih pisaca… Novosadski se dogovor i pravopis gotovo ne uzima u obzir, pa tako umjesto da apostrofira jezičnu bliskost naših naroda ona ide na neopravdano razdvajanje…” U isto vrijeme „Nova Hrvatska” u Londonu čudi da je Ministarstvo tako vrijednu knjigu ubrojilo „u šund literaturu”, a da je Božidar Kovačević u Beogradu o fra Karlovoj knjizi vrlo pohvalno pisao.
Predavač je upozorio da je fra Karlo planirao objaviti prošireno izdanje „Bilježaka” (koje je nastavio napisati u „Mariji”), kao što je planirao objaviti i monografiju o Drniškoj krajini (dvije su trećine bile tiskane), ali je jedno i drugo onemogućila njegova iznenadna smrt.
Na skupu su sudjelovali i Darija Puljić, dožupanica, Zorislav Lukić, tajnik Matice hrvatske, više franjevaca, predsjednici nekih Ogranaka MH, rodbina pok. fra Karla i brojni građani. Glavni pokrovitelj bio je odvjetnik Jakov Bačić, a supokrovitelji: Šibensko-kninska županija, Grad Drniš i Radio Drniš.