Preuzvišeni gospodine apostolski nuncije, mons. Pinto, oče nadbiskupe Želimire, predsjedniče Hrvatske biskupske konferencije, dragi biskupe Jure, dragi mons. Blachowiak, tajniče Apostolske nuncijature, poštovani suradnici u Tajništvu, uredima i ustanovama Hrvatske biskupske konferencije!

Svjestan odgovornosti i zahtjevnosti službe, u dubokoj poniznosti pred Bogom i Crkvom prihvatio sam imenovanje hvarskim biskupom. Zahvaljujem Bogu na daru života i milosti krsnog i ministerijalnog svećeništva. Zahvaljujem svojim roditeljima i cijeloj obitelji, svojim odgojiteljima i svima koji su na bilo koji način povezani sa mnom, na njihovoj podršci na mojem svećeničkom putu.
Papi Franji zahvaljujem na povjerenju i imenovanju i obećavam sinovsku odanost i poštovanje.

Svoju zahvalnost izričem mons. Želimiru Puljiću, zadarskom nadbiskupu i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, koji me je zaredio za svećenika; mons. Mati Uziniću, dubrovačkom biskupu, koji me je imenovao svojim generalnim vikarom i mons. Slobodanu Štambuku, biskupu hvarskom, koga ću naslijediti na katedri hvarskih biskupa.
U dubokoj zahvalnosti i molitvi danas sam povezan s Janjevom, Dubrovnikom i Zagrebom: moje je porijeklo iz Janjeva na Kosovu, najstarije hrvatske, dubrovačke dijaspore; s Dubrovnikom je povezan moj svećenički život; a sa župom sv. Ivana XXIII., pape, u zagrebačkoj Dubravi je povezan život moje obitelji i dio moga pastoralnog angažmana, kao i služenje kroz ovu godinu na službi u Tajništvu HBK.

Svoj pozdrav upućujem svim svećenicima, redovnicama, redovnicima, vjernicima laicima i svim ljudima dobre volje Hvarske biskupije, na sva tri njezina otoka: Hvaru, Braču i Visu.
Molim Gospodina, da nam korake učvrsti i daruje snagu u izgradnji Kraljevstva Božjega i u naviještanju Božje ljubavi i milosrđa.
Ovih sam dana proživljavao duboku duhovnu povezanost s mučenicima bl. fra Serafinom Glasnovićem Kodićem i bl. don Antonom Muzićem, kao i slugom Božjim fra Alojzijem Palićem.

Duhovnu povezanost osjećam i s biskupom Fulgencijem Carevom, nekada skopskim nadbiskupom (1879. – 1888.), biskupije u kojoj sam rođen i kasnijim hvarskim biskupom (1888. – 1901.), kao i fra Antunom Maroevićem, rodom iz Starigrada na Hvaru, čiji mučenički zemni ostaci počivaju u sjeni Gospina svetišta u Letnici, koji je, uz ne male patnje, hrabro naviještao Evanđelje Kristovo i zauzimao se za ljudska prava i dostojanstvo katolika na Kosovu.
Svoje služenje povjeravam zagovoru i pomoći bl. Djevice Marije, čiji sam zagovor kao dijete molio pred likom Gospe Letničke, sv. Nikole biskupa, sv. Vlaha, sv. Stjepana, pape, sv. Prošpera, sv. Jurja i svih svetih Božjih ugodnika.

don Petar Palić
imenovani hvarski biskup