„Vazmena noć u kojoj se prelistava, iščitava povijest Spasenja, Božji plan i kako je to Bog na čudesan način uvijek tragao za čovjekom, darovao mu život, pobijedio zlo, htio je novog čovjeka koji živi po Božju i k Bogu ide zauvijek. Sve to oslikava bogatstvom simbolike i Božje riječi ovo uskrsno bogoslužje: svjetlo, voda, pomazanje, živi Kruh s neba i navještaj uskrsnuća. Večeras smo i mi poput Petra koji s nevjericom ulazi u prazan grob. Što se dogodilo, kamo je Učitelj nestao?”, poručio je šibenski biskup Tomislav Rogić predvodeći obrede Vazmenoga bdijenja u katedrali svetog Jakova u Šibeniku.

Koncelebrirali su gvardijan samostana svetog Frane fra Josip Ivanović, kancelar  don Ivica Boko, župnik župe Baldekin don Tomislav Puljić,  katedralni župnik don Krešeimir Mateša, župni vikar u katedrali don Šime Pleadin i umirovljeni biskup Ante Ivas.

Na Vazmenom je bdjenju biskup Rogić podijelio sakramente kršćanske inicijacije odraslim kandidatima koji su se za sakramente pripremali u župi Presvetog Srca Isusova u Šibeniku. Troje ih je kršteno i krizmano, sedmero je krizmano, a četiri para su i vjenčana. Pripremao ih je župnik župe Presvetog Srca Isusova don Tomislav Puljić.

U homiliji biskup je kazao da „ako uzvjerujemo, nema više kraja, nema više straha, nema više neizvjesnosti, nema više tame”. U Kristu se ostvaruje punina života i postojanja. Vraća se izgubljena slika Božjeg lika što smo ju stvaranjem zadobili. Bog nas zauvijek grli kao svoju ljubljenu djecu, On je vječni Otac pun milosti, milosrđa, ljubavi. „Na to smo braćo i sestre pozvani. Tom svjetlu Kristova uskrsnuća svakodnevno trebamo otvarati vrata svoje duše, da nas prosvijetli, očisti, osnaži za sve životne napore i neizvjesnosti, da s njime pobijedimo i zauvijek kraljujemo u kući Očevoj“, kazao je biskup Rogić.

„Tom izvoru života i svjetla pristupaju posebno večeras naši novokrštenici i krizmanici – da nas Duh Božji prosvijetli i nadahne, učvrsti u životnom izboru svjetla, istine i okrijepi kruhom života što nam ga Uskrsli Spasitelj ostavi za spomen vječni i trajnu vezu s njime. Večeras, na Uskrs ponovno izabiremo Krista za svjetlo svojega života kako bi se i na nama ostvarila Božja obećanja, kako bi doista bili njegov svjedoci u ovome svijetu i baštinici uskrsne pobjede koja nema kraja“, poručio je biskup Rogić.

Govoriti o uskrsnuću znači tepati, kao što dijete progovara prve riječi, kazao je biskup. „Znači govoriti o onome što nas beskrajno nadilazi i ostaje nam nedohvatljivo, u nekoj drugoj dimenziji koju još nismo dosegli. Poput žena koje su išle na Isusov grob, a tamo je sve bilo drugačije od očekivanog. Strah od neizvjesnosti i nerazumijevanja!“

„Dobro znamo koliko nam toga i u životu ostaje tajanstveno. Čovjekov život nosi u sebi toliko nepoznanica usprkos velikom napretku znanosti i tehnike. Čovjek se i danas jednako pita: Kamo to idem? Što me čeka na kraju? Kako ću dati svome životu smisao i cilj? Ili, Za što ću živjeti – u što ću uložiti svoj život? Ova sveta noć daje nam odgovore. U noći kad sve poprima tamne boje, tama koja ponajbolje predstavlja svu neizvjesnost ljudskog postojanja, biva prosvijetljena. Krista slavimo kao svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka. On je taj koji zauvijek pobjedi tamu i dade ljudima odgovor: kamo idemo, kako hodati kroz život, i tko nas na kraju čeka. On donosi pobjedu kakvoj ni jedna druga nije ravna“, rekao je propovjednik.

Izgleda sve jednostavno, a ipak nije, dodao je šibenski biskup. „Usprkos svim spoznajama, usprkos Objavi koju nam je Bog po svome Sinu podario, čovjek je i dalje u traženju. Kao da još nismo dovoljno otvorili srca i pameti Kristovu svjetlu, niti nakon 2000 godina od njegova rođenja. Isus traži od čovjeka vjeru. Želi da čovjek u njega stavi sve svoje pouzdanje. Tako je bilo i ženama, i Petru i apostolima i prvim kršćanima… Isti Božji zahtjev traje od kada je svijeta i čovjeka. Od postanka i prvog Adamova grijeha, preko događaja izlaskaIzraelaca iz egipatskog ropstva, Ezekielova proročkog navještaja uskrsnuća o novom srcu u kojem će biti upisan Božji zakon, sve do radosnog  izvještaja o uskrsnuću. Uvijek iznova, ponovno i ponovno, Bog se približavao čovjeku i nudio mu svoju blizinu, svoju pomoć, svoj život koji ne poznaje tmina. Nudi mu sreću koja ničim ne može biti ugrožena. I uvijek je zahtjev bio isti: ‘Povjeruj u mene, osloni se na mene, ja ću te izbaviti od svakoga zla, drži se mene’“.

Čovjek se uvijek iznova zaplitao u svojim sumnjama i nepovjerenju pred onim što ga nadilazi, pred onim što ne može do kraja sagledati, poručio je biskup Rogić. Svoju sigurnost čovjek i danas gradi na pijesku, na klimavim temeljima materijalnog. Nisu bila dovoljna niti silna čudesa koja je Bog pokazivao svojim izabranicima. Ponajbolje to svjedoči zgoda Izlaska Izraelaca iz egipatskog ropstva, kazao je.

„Izraelci su bili svjedoci Božje sile i moći. Nakon 10 čuda u Egiptu otvorio je pred njima more da prođu po suhu, a njihove progonitelje zauvijek zaustavio. Klicali su Izraelci trenutnoj pobjedi, oslobođenju, ali nisu mogli pobjeći od sebe samih i svoje nevjerice. Ubrzo su opet posumnjali i gradili sebi zlatno tele kome će se klanjati. Nepopravljivost čovjeka Bog je odlučio zauvijek izliječiti, izbaviti ga od njegove sklonosti na zlo, sumnju, od njegove navezanosti na ono što vidi i može opipati. Sam je postao čovjekom, trpio na križu, umro – sišao među mrtve – da bi zauvijek pobijedio i zadnji čovjekov strah pred smrću“.

Ponudio nam je oslobođenje od svih zarobljenosti i izveo nas na slobodu, naglasio je propovjednik. Ne više čudesima kao Izraelce, nego žrtvom križa svoga Jedinorođenog Sina. „Njegovim uskrsnućem podario nam neuništivu nadu i čežnju vječnog života. Otvorio nam vrata obećane zemlje – ne više plodnih polja kao Izraelcima, nego vječne sreće u Kraljevstvu nebeskom“.

„To kraljevstvo nebesko gradimo već sada, ovdje na zemlji među nama: svakim plemenitim činom, svakim poštenim poslom, svakom strpljivo podnesenom žrtvom, svakim dobrim djelom učinjenim iz ljubavi prema bližnjemu, nasljedujući Krista u istinskoj ljubavi prema Bogu i jednih za druge. Ono već tada raste među nama snagom Kristova uskrsnuća, snagom vjere u Božju pobjedu dobra, snagom predanja našeg života u Božje ruke. Ono na koncu dolazi kao konačno ispunjenje svih naših nada, svih naših želja. Kao nagrada za sve naše pravedne napore i žrtve“, zaključio je šibenski biskup Tomislav Rogić.