Misa je održana na otvorenom, na povijesnoj ‘šterni’, zdencu iz 1913. godine, nadomak rodne kuće biskupa Jurja Dobrile.

Na početku se okupljenima obratio župnik domaćin, preč. Željko Zec koji je najavio dva dijela proslave, prvi liturgijski, proslavu Malog Uskrsa, te drugi, znanstveni, predstavljanje knjige „Juraj Dobrila i hrvatski jezik u Istri“. Pozdrave je uputio autorici, doc. dr. sc. Teodori Fonović Cvijanović, te predstavljačicama prof. dr. sc. Blaženki Matrinović i Aniti Šikić.

Poseban pozdrav uputio je predslavitelju misnoga slavlja, vlč. dr. Antona Bozanića, istaknuvši kako su oni kolege iz sjemenišnih i studentskih dana, za kojeg je istaknuo da je „veliki prijatelj Istre, a li i poznavatelj Istre u crkvenom i društvenom pogledu“.

Na misi se osim domaćih vjernika, župljana Župe Svete Lucije Pazinske, okupio i veliki broj štovatelja lika i djela biskupa Jurja Dobrile. Misi je nazočio akademik Josip Bratulić, zatim pročelnik Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije Vladimir Torbica, zamjenik gradonačelnice Grada Pazina Dragan Družeta, ravnateljica Državnog Arhiva u Pazinu Mirela Mrak, predsjednik Bratovštine „Hrvatska Istra“Željko Mrak, te predstavnici drugih institucija s pazinskoga područja.

Uvodeći u slavlje, vlč. Bozanić je u duhu Nedjelje Božje milosrđa i misnog evanđelja potaknuo vjernike: „zamolimo Gospodina da otkloni bilo koji oblik naše nevjere, da bi se Njegovo  Božansko milosrđe moglo nastaniti u nama“.

U tom duhu nastavio je u homiliji, te posvjestio, kako ako, slušajući Božju riječ, ne uzimamo je samo ušima, pameću, već je prihvaćamo srcem ostajemo zadivljeni. „Slušamo Isus dolazi među svoje apostole, on njima daje i upućuje ‘Mir vama’. Njegovim dolaskom oni dobivaju ono što im drugi ne mogu pružiti, dobivaju mir, a taj mir se nastanjuje u njima“ rekao je propovjednik, te ukazujući na Tomu, naglasio je kako je pitanje vjere i nevjere je vječiti problem.

„Kod Tome se promjena događa u onom trenutku kad se on osobno susreće sa živim Isusom. Mi se možemo susretati s drugima, mimoići se, ali to nas ne mora dotaknuti, jer  istinski susret s osobom koja je ispunjena duhom ide od srca srcu. U trenutku kad se Toma susreće s Isusom, njegovi stavovi nevjere jednostavno nestaju. On se iznutra mijenja, postaje novi čovjek“ naglasio je propovjednik.

Nadalje je istaknuo kako valja cijeniti sebe, svoje i s tim ići drugima. U tom kontekstu je naglasio kako je biskup Dobrila koji je ovdje rođen, u sebi čuvao ono što je dobio ovdje. „Cijenio je svoje, poštivao druge, ugrađivao sebe za korist sredine iz koje je iznikao, a ujedno rastao u očima pretpostavljenih“ rekao je vlč. Bozanić, te nastavio: „ljudi koji imaju pameti i osjećaja za stvarnost vide što je najpotrebnije za čovjeka njegova vremena. Tako je i Dobrila vidio da su istarski Hrvati bili potrebni pomoći na području obrazovanja. Brinuo je za to, ali nije zapostavljao nikoga drugoga, i ugradio se do kraja.“ Propovjednik je spomenuo i brigu Dobrile za duhovni život, te posebno ukazao na molitvenik „Oče, budi volja Tvoja“, kao i „Mladi bogoljub“. Bio je svjestan, da ukoliko se ne raste u vjeri, čovjek se vrti u krug. Pa i Toma je mogao ostati običan dobar čovjek, ali tek kad je susreo života Krista postao je duhovna osoba.

Propovjednik je u nastavku potaknuo okupljene da se zapitaju, „da danas živi biskup Dobrila što bi poručio svojim suvremenicima, što bi poručio istarskom čovjeku?“. Zasigurno bi poručio, „ako izgubimo vjeru u Bogu, izgubili smo sve“.

„Ljudi koji su nam prethodili živjeli su duhovne vrijednosti, i to su nama ostavili. Dobrila je bio istarski preporoditelj i pokrenuo je ljude, a nakon njega su se drugi angažirali da se osnuje gimnazija u Pazinu, konvinkt“, rekao je propovjednik, jer „ako uspiješ stvoriti kritičnu masu, zainteresirati određeni sloj ljudi, tvoje djelo ako je pošteno i plemenito, ostaje“.

Homiliju je vlč. Bozanić zaključio riječima „dao Bog da mi i danas u vremenu u kojem živimo, znamo cijeniti sebe i svoje, i da znamo ugraditi svoj kamenčić u istarski mozaik u kojem živimo. Neka nam u tome pomogne zagovor svih vrijednih i zauzetih ljudi poput našega Jurja Dobrile“.

Nakon misnoga slavlja upaljene su svijeće i položeno je cvijeće ispred reljefa biskupa Jurja Dobrile koji je postavljen ispred ulaza u dvorište njegove rodne kuće. Župnik domaćin, preč. Željko Zec je, uvodno spomenuvši najpoznatije izdanje biskupa Dobrile, molitvenik „Oče budi volja tvoja“, pozvao sve okupljene da ispred njegovog lika u reljefu izmole molitvu „Oče naš“.

Uslijedilo je predstavljanje knjige „Juraj Dobrila i hrvatski jezik u Istri“, dr. sc. Teodore Fonović Cvijanović.