Riječ je recentnoj tiskovini čije sadržaj otkriva povezanost kršćanske kulture i prostora pri čemu se baština i identitet sagledavaju kroz prizmu emocija. Knjiga je objavljena u „Akademskoj biblioteci“ Naklade Ljevak (2022.) te je plod višegodišnjega rada u kojemu je, uz literaturu i arhive, jedno od temeljnih vrela u istraživanju autoru poslužila arhivska građa župe sv. Mihaela arkanđela u osječkoj Tvrđi, čije je gradivo, također, izvorište Mesićeve prve knjige „Baštinska kultura u pamćenju grada“ objavljene 2019. godine.

Svečanost je u akademijinu salonu otvorila i vodila urednica knjige izv. prof. dr. sc. Nives Tomašević, predstavivši autora, govornike i uvodeći u sadržaj monografije s četirima poglavljima: uvodna teorijska studija, tri praktična modela analize (Bolest u baštini;  Josip Böhm – ‘Radeći za Boga i domovinu’; Rekvizicije u kulturi sjećanja grada Osijeka tijekom Prvog svjetskog rata) i interpretacije baštinskoga gradiva. Monografiju su predstavili jedna od recenzentica (uz akademkinju Dubravku Oraić Tolić) izv. prof. dr. sc. Marijana Tomić, pročelnica Odjela za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, zatim dr. sc. Anica Bilić, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju i upraviteljica Centra za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima te dr. sc. Dražen Kušen, ravnatelj Državnog arhiva u Osijeku. Naposljetku je završnu zahvalnu riječ održao autor Hrvoje Mesić.

Svečanost je uveličao trodijelni glazbeni program studenata Odsjeka za instrumentalne studije i kompoziciju s teorijom glazbe Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku (AUKOS).

Predstavljači o vrjednosnim posebnostima novointerpretirane baštine

Recenzentica Tomić među ostalim je naglasila: „Promišljanja o kulturnom prostoru grada, ulozi emocija i intime u interpretaciji, ali i u kreiranju povijesti grada, suvremena su i znanstveno aktualna relevantna tema. Baština grada, u ovom slučaju Osijeka, odnosno njegove Tvrđe, trajno je žarište zanimanja građana koji sa zanimanjem posežu za monografijama koje nude interpretaciju povijesti njihova grada. Osobito im je vrijedno ponuditi znanstvenu studiju u kojoj se na suvremeni način interpretira kulturna baština koja se čuva u baštinskim ustanovama. (…) Iako je još uvijek nedovoljna zastupljena u Hrvatskoj historiografiji, emocija je jedna od aktualnih znanstveno-istraživačkih tema, a Hrvoje Mesić uz to čini iskorak uklopivši povijest emocija u baštinske, odnosno informacijske znanosti. (…) U Hrvatskoj je do sada takva detaljna studija o baštini i intimi nedostajala te možemo, zaista, zahvaliti autoru što je ovu važnu temu uveo u hrvatski znanstveni prostor i to na velika vrata. Valja istaknuti da je ova monografija izuzetno vrijedan prinos poznavanju uloge emocija  u kreiranju i čuvanju povijesti grada, ali i prinos poznavanju Osijeka i Tvrđe… Tekst je pisan, volim kazati, ‘pametnim pismom’ razumljivim svima, jasnim. Osim znanstvenoj zajednici, monografija će zasigurno biti dobro prihvaćena i predstavljati zanimljivo i poučno štivo i širem krugu čitatelja, odnosno svima onima koje na bilo koji način zanimaju baština, pitanja kulture i identiteta, odnosno povijest Osijeka. S obzirom na snažan utjecaj emocija da mnoge važne društvene pokrete i događaje, začuđuje premala uključenost ovakvih studija u području baštinskih studija u Hrvatskoj. Samim time, ova monografija, uz nepobitnu teorijsku vrijednost u širem području baštinskih studija, zasigurno će potaknuti i daljnja promišljanja i tako potrebne teorijske radove u području povijesti emocija i utjecaja emocija na kulturnu baštinu, odnosno na određivanje onoga što predmetom kulturne baštine smatramo. Monografija predstavlja zamašnjak u postavljanju povijesti emocija kao nezaobilazne discipline u okvirima baštinskih studija i historiografije”.

„Knjiga Hrvoja Mesića Baština, emocija, identitet nudi prvorazrednu baštinsku edukaciju, a ujedno je i ispit baštinske pismenosti. Iskustvo na terenu posvjedočuje kako lokalno stanovništvo nije upućeno u vlastitu kulturu te je potrebno ponajprije educirati i osvijestiti lokalnu zajednicu o vrijednosti kulturne baštine“, istaknula je Bilić, razloživši kako je „autor knjige, znanstvenik odabrao kulturne artefakte i fenomene, interpretirao ih, kanonizirao kao baštinske i aktualizirao u sadašnjosti“ te u kontekstu poglavlja s uporištima u crkvenoj župnoj i arhivskoj građi osječkoga Državnoga arhiva, Muzeja Slavonije i dr. kazala: „U kriznim vremenima kao što su ratna ugroza i pandemija okrećemo se prošlosti i tragamo za odgovorima koji nam mogu pomoći, bilo da tražimo potvrdu identiteta, bilo da u sličnim iskustvima pronađemo rješenje nastalih problema. Tako je Hrvoje Mesić posegnuo za arhivskim dokumentarijem o virusu influence, pandemiji španjolske gripe i kolere u Osijeku u kontekstu prve globalne zaraćenosti, odnosno Prvoga svjetskoga rata, a istraživanja su mu bila inicirana suvremenim kontekstom pandemije bolesti COVID-19 prouzročene virusom SARS-CoV-2. Njegova istraživanja arhivske građe pokazuju kako je materijalna kulturna sakralna baština korištena kao resurs u ratne svrhe na primjeru rekvizicije zvona crkve sv. Mihaela Arkanđela u Osijeku, što je bilo poražavajuće ne samo za kulturnu baštinu. Kao predstavnik milenijalaca imao je na raspolaganju u istraživanju i prezentiranju rezultata istraživanja digitalne alate te koristio postignuća digitalne humanistike. Ovom je svojom knjigom upotpunio sliku kulturnoga identiteta grada Osijeka, kojega poznaje iznutra i koji je dio njegove intimne geografije, resetirao je kulturu pamćenja, učinio baštinu vidljivom i stavio u optjecaj arhivsku građu zadovoljivši zahtjeve modernoga pamćenja, koje je arhivističko u svojemu oslanjanju na materijalne ostatke i precizne izvore. U hiperprodukciji znanstvenih tekstova smanjene ili nikakve informativne vrijednosti, Mesićeva se knjiga odlikuje visokom informativnom vrijednošću. Dobrobiti knjige Baština, emocija, identitet očituju se u inovativnim istraživanjima i modusima čuvanja i prezentiranja kulturne baštine u akademskoj i lokalnoj zajednici te obrazovnom sustavu, u povezanosti emocija, identiteta i kulturne baštine, pogotovo što su emocije bile dugo proskribirane iz znanstvenoga diskursa u ime načela objektivnosti te u interpretaciji kulturne baštine u recentnim teorijskim okvirima uz primjenu znanstvene metodologije i analitičkom pristupu te konkretnim primjerima iz prakse. Knjiga je iznimno vrijedan doprinos hrvatskoj znanstvenoj literaturi i kulturi”.

Kušen ocijenio je knjigu Baština, emocija, identitet „povijesnim autorskim razmatranjem Hrvoja Mesića o osječkoj baštini, osječkim emocijama i osječkom identitetu“, pripominjući kako su „prije svakog povijesnog razmatranja postojali ljudi i događaji, po čijim je tragovima netko uočavao i danas uočava faktografiju kao puko nizanje činjenica koje imaju svoje mjesto u prostoru i vremenu, a baština i identitet jedno bez drugoga ne mogu jer baština pripada nekom identitetu, a identitet nužno zahtijeva kontekst u sadašnjosti i prošlosti“. „Autor je dobro uočio i razlučio da u promatranju baštine i u postupku oblikovanja identiteta na temelju baštine značajnu ulogu ima upravo emocija… U ovoj knjizi autor komunicira baštinu kroz emocije samih baštinika. Bilo da se radi o stručnjacima koji tu baštinu obrađuju, interpretiraju i omogućuju njezino korištenje, bilo da se radi o širokom spektru Osječana koje možemo smatrati pravim baštinicima grada kroz vlastiti identitet građana. Baština je nekad bila povlašteni prostor povjesničara – u novije vrijeme tu povlasticu sve više prisvajaju informacijski stručnjaci. Iz baštine kao povijesne datosti oni izvlače uvijek nove informacije koje su putokaz za mnoge. Jednima – njihove emocije iz baštinskog objekta izvlače uspomene, drugima – emocije iz istog objekta izvlače ideje za nova istraživanja, trećima – emocije iz tog istog objekta izvlače inspiraciju za kreativno stvaranje, četvrtima – emocije u istom objektu prepoznaju turistički ili ekonomski resurs – i tako redom! (…) Pored bogate literature koju je koristio u pripremi knjige, autor je ponajviše bio inspiriran arhivskim gradivom u Arhivu župe sv. Mihaela Arkanđela, najstarije osječke župe Tvrđe ili Nutarnjega grada te arhivskim gradivom Državnog arhiva u Osijeku. Pored toga tu je, također, nepresušan baštinski resurs Hemeroteke Muzeja Slavonije“, istaknuo je Kušen te čestitao „autoru na iscrpnoj studiji koja svojim sadržajem predstavlja novi pristup starim temama“, nakladniku i urednici Tomašević „za novi vrijedan naslov“.

Hrvoje Mesić: „Knjiga slavi opstojnost hrvatskog identiteta“

Naposljetku autor H. Mesić je razložio: „‘Radeći za Boga i Domovinu’, riječi su ernestinovačkog učitelja Josipa Böhma, a iste su najkraći mogući sažetak ove knjige koja slavi opstojnost hrvatskog identiteta. Stoga je knjigu potrebno razumjeti i kao podsjetnik baštinicima ove blagoslovljene zemlje u stvaranju vlastite budućnosti. O važnosti čuvanja svoje zemlje svjedoče i riječi Anthony Smitha koje se mogu parafrazirati te nadopuniti: ‘(Nema baštine), nema pamćenja, (nema emocije), nema identiteta, nema nacije!’ U neprestanoj potrebi za obnovom i čuvanjem našeg kolektivnog pamćenja – posvećujem ovu knjigu svojoj nećakinji Petri da usprkos mogućim budućim životnim kušnjama sačuva svoj kulturni, vjerski i nacionalni identitet! Neka joj riječi Knjige Sirahove (Sir 10, 28) budu putokaz i svijetlo na životnom putu: ‘Sine, poniznošću časti samog sebe i cijeni sebe svojom pravom cijenom.’ Zahvaljujem svojoj obitelji za potporu koju su mi pružali i pružaju cijeloga života pa i tijekom stvaranja ove druge knjige. Zahvaljujem župniku Ivanu Vidakoviću na nesebičnom ustupanju građe iz arhiva Župe sv. Mihaela, arkanđela, i otvorenošću za daljnja znanstvena istraživanja. Zahvaljujem i Anici Kotorac, svim župljanima Župe sv. Mihaela, ark., u Tvrđi i franjevcima za svu potporu u radu i prof. dr. sc. Heleni Sablić Tomić na ukazanom povjerenju, pomoći, savjetima i prijedlozima tijekom pisanja ove knjige“.

Autor je zahvalio nazočnima, nakladniku i djelatnicima Državnog arhiva u Osijeku za ustupanje građe i stručnu pomoć kao i leksikografu Ivanu Armandi iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Posebna zahvalnost upućena je i Ministarstvu znanosti i obrazovanja te Osječko-baranjskoj županiji za financijsku potporu, AUKOS-u te izvođačima umjetničkoga programa uz predstavljanje knjige koja je uvrštena na popis studijske literature.