Split, (IKA) – „Danas se zahvalno sjećamo i molimo za sve pokojne iz naših obitelji, rodbine, poznanika, prijatelja, branitelja i svih ljudi koji su dijelili i živjeli naš zemaljski život. Na osobit način izražavamo zahvalnost Bogu i velikom mnoštvu svjedoka iz svih vremena i sredina koji su uz sve poteškoće usklađivali svoj život s evanđeoskim blaženstvima. Svi oni, među kojima vjerujemo da su i naši mili, ohrabrenje su nama na putu vjernosti Bogu i ljubavi prema čovjeku”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći euharistijsko slavlje na svetkovinu Svih svetih, u srijedu 1. studenoga, na splitskom groblju Lovrinac.
„Na svetkovinu Svih svetih s posebnim pijetetom posjećujemo grobove naših dragih pokojnika. Cijela obitelj zajedno hodočasti na sveto mjesto – ‘campo santo’ – svetište mira i pokoja, mjesto koje nas podsjeća na bolne rastanke, prazninu doma, suzne oči bez pogleda, bol bez riječi, budućnost bez koraka. Nije lako, što više teško je prihvatiti iznenadan rastanak od supruge, supruga, roditelja, a još teže od svoje djece. Groblja nam skrivaju tolike tragične smrti i pamte bolne drame živih”, kazao je nadbiskup, započevši svoju propovijed te nastavio: „No, svetkovina Svih svetih briše naše suze i postaje melem za naše rane. Svetkujući, radosnije i hrabrije posjećujemo grob svojih pokojnika koji će neizbježno biti mjesto i našega počinka. Okupljamo se oko groba ukrašenog cvijećem i plamenom svijeće. Ljepotom svježeg cvijeća svjedočimo da naše mile s ljubavlju nosimo u srcu. Sve to upućuje naš pogled na još dublju i važniju dimenziju života: da je život naših pokojnika procvjetao u plod uskrsloga života. Tako nam groblja postaju svetišta jer su poput oltara ukrašeni znakom života, svježim cvijećem i živim plamenom svijeće. Oko njih se slavi tiha obiteljska liturgija zahvalnosti, molitve i duhovne sabranosti. Svi ti grobni oltari i obiteljske liturgije povezuju nas i upućuju da svoj pogled upravimo prema oltaru Onoga koji je pobijedio smrt i uskrsnuo, otvorio grob i darovao nam nadu vječnoga života!” U tom je surječju nadbiskup naglasio da samo Krist može otrti naše suze, hrabriti naše korake, otvoriti poglede za nova obzorja. On nam daje dostojanstvo djece, sinova i kćeriju Božjih.

Osvrnuvši se na blaženstva kazao je da su ona „prije svega biografija samog Isusa Krista čije oznake su prepoznatljive u svim generacijama, vremenima, kulturama i narodima, utjelovljene u tolikim osobama s imenom i prezimenom. Neke od tih osoba smo mi prepoznali i kanonizirali ih, ali ono ‘neizmjerno mnoštvo’ koje nitko ne može izbrojiti svjedoči da Gospodin prepoznaje svoje svete daleko šire i više od broja navedenog u našim kalendarima.”
Mons. Barišić podsjetio je kako sveci i svetice, kao i naši dragi pokojni, „nisu bili bez mana i grijeha, ali su sa svojom grešnošću bili u trajnom dijalogu s Božjim milosrđem. Stoga, svjesni ove činjenice, ono mnoštvo zahvalno kliče: ‘Spasenje Bogu našemu!’ Doista, proslava Svih svetih je proslava Božje svetosti i milosrđa. Koje li utjehe i Radosne vijesti za sve nas. Grešni smo i slabi. Ali, Bog nas po svojem milosrđu oživljava. Onaj tko ne prepusti Božjem milosrđu da ga prožme i oživi postaje duhovni mrtvac, osoba bez novih početaka, ruševina bez popravka. Doista, bez Božjeg milosrđa ne možemo živjeti niti svetkovati. No, Bog nikada i nikog ne odbacuje, a svakom se raduje, ponajviše obraćenju grešnika.”

Na kraju svoje propovijedi pozvao je okupljene vjernike da slave život. „Neka naši grobovi budu okićeni živim cvijećem i živim plamenom svijeće. Neka budu oltari života! U toj radosti pretvorimo i naše obiteljske stolove u oltare života. Ukrasimo ih svježinom molitve, radosti, solidarnosti, oproštenja, mira, ljubavi… Unesimo toplinu živog plamena u naše odnose, ne samo obiteljske nego i rodbinske i društvene: u uloge i urede, škole i bolnice, medije i kulturu, gospodarstvo i politiku. Samo vjera i nada u vječni život daje nam zauzetost i pravu ljubav prema zemaljskoj stvarnosti koju smo pozvani izgrađivati u perspektivi Neba. Posvjedočimo da je naš Bog živ. Da je On Emanuel – Bog s nama. Da smo njegova djeca. Da smo braća i sestre i da On živi u nama i među nama!” Nakon misnoga slavlja za križem u procesiji išli su brojni vjernici, ministranti, časne sestre, bogoslovi, pjevači sastavljeni od više splitskih župnih zborova pod vodstvom mo. don Šime Marovića i oko tridesetak svećenika, do središnjega križa „obgrljena” svijećama gdje je nadbiskup izmolio blagoslovnu molitvu za sve vjerne mrtve.