Široki Brijeg, (IKA) –”IX. simpozij Stopama pobijenih” održan je 29. listopada u Širokim Brijegu u organizaciji Vicepostulature postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće” na čelu s fra Miljenkom Stojićem i s ciljem osvješćivanja istine o ubojstvu 66 hercegovačkih franjevaca i mnoštva puka Božjeg u II. svjetskom ratu i poraću te povijesnih okolnosti u kojima se to dogodilo.
Simpozij je počeo misom koju je u samostanskoj crkvi predslavio umirovljeni gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović uz vicepostulatora fra Miljenka Stojića i voditelja franjevačkog Trećeg reda fra Dane Karačića. Biskup je u propovijedi istaknuo kako je Isus u nekoliko riječi postavio odnose među nama: ljubav treba biti na prvom mjestu. Ako se bilo koja druga vrijednost postavi na prvo mjesto, nastaju poteškoće i nered. Osvrnuo se na pobijene u II. svjetskom ratu i poraću te one koji su tomu pridonijeli. Pozvao je na opraštanje i zauzetost na izgrađivanju slobode i države. Misu, u izravnom prijenosu Radio-postaje Široki Brijeg i Radija Herceg Bosne, uveličao je Veliki župni zbor sa Širokog Brijega.
Nakon mise u samostanskoj dvorani uslijedila su tri predavanja. Simpozij je okupio velik broj sudionika, među njima i predstavnike društvenih i političkih vlasti i udruga. Prvo izlaganje održao je povjesničar dr. Anđelko Mijatović o temi “Komunistički zločini nad civilima u procesu osvajanja vlasti – prilog istraživanju ubojstva franjevaca sa Širokoga Brijega 1945.” Između ostaloga istaknuo je: “Pri zauzimanju Širokoga Brijega u početku veljače 1945. partizani su se posebno okomili na franjevce iz samostana u Širokom Brijegu, značajnoga prosvjetnog središta i izvan područja zapadne Hercegovine. Šestoricu franjevaca strijeljali su 6. veljače u Mostarskom Gracu, 7. veljače na Širokom Brijegu ubili su i potom spalili 12 franjevaca, a omoricu njih sutradan su odveli prema Splitu i ubili. Nedavno su u Zagvozdu pronađeni posmrtni ostaci nekih od tih mučenika, a gdje su likvidirani ostali još je nepoznato. Potrebno je naglasiti da se nijedan od tih franjevaca nije isticao politički, devetorica su bili profesori u tamošnjoj gimnaziji, a sedmorica od njih bili su i doktori znanosti iz predmeta koje su predavali. Partizanske snage nastavile su zločinima i nakon zauzimanja Mostara nad vojnim ranjenicima u bolnici, nekolicinom franjevaca i drugim uglednim građanima koje su, uglavnom, uhićivali, ubijali i ubacivali u Neretvu. Takvim i sličnim zločinima nastavili su i sljedećih mjeseci.”
Drugo predavanje održao je biskup Bogović. Govoreći o prvih pet godina rada Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij (2011. – 2016.), istaknuo je: “Nakon uspostave samostalne hrvatske države i kod nas, kao i u drugim državama koje su prije bile pod komunizmom, počelo se i u javnosti drukčije odnositi i pisati o žrtvama jugokomunističkog režima. Tražio se način kako izraziti poštovanje onima kojima je bilo oduzeto svako dostojanstvo, koji su mučeni i bačeni u razne jame, pećine, rovove i sl. Jedna od mojih glavnih preokupacija kao biskupa bila je uključiti se što djelatnije u taj zadatak suvremenoga hrvatskog naraštaja. Pokrenuo sam inicijativu za gradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. U novije vrijeme pokrećem projekte za Svehrvatski grob i za Hrvatski križni put.”
O novim spoznajama o fra Radoslavu Glavašu govorio je povjesničar mr. Ivan Ćorić. Izlaganje je završio riječima: “Komunistički historiografi pisali su povijest u svrhu opravdanja svojih zločina. Tako i popratne bilješke koje su napisane u dosjeu fra Radoslava Glavaša žele ga prikazati kao zakletog ustašu kojem je jedini razlog postojanja bilo ubijanje Srba. Svrha mog izlaganja jest utvrditi istinu, ma kakva god ona bila. Ne postoje dokazi za optužbe na račun fra Radoslava Glavaša, zbog toga ću glasno razmišljati i postaviti pitanje nije li vrijeme za reviziju njegove presude?”
Simpozij je završio zahvalom svim posjetiteljima i predavačima te pozivom da se svi koji imaju bilo kakvu informaciju o ubojstvu fratara jave u Vicepostulaturu te na taj način pridonesu njezinu uspješnom radu.