Dubrovnik, (IKA) – Svečano euharistijsko slavlje u sklopu obilježavanja 25. obljetnice oslobođenja hrvatskog juga u nedjelju 29. listopada u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike predvodio je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić u suslavlju s vojnim biskupom Jurom Bogdanom, dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem te drugim svećenicima.
U propovijedi biskup Bogdan govorio je o značenju slobode, povezanosti dviju zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema čovjeku te o potrebi služenja istini u svim izazovima sadašnjosti. „Radosno, zahvalno i ponosno slavimo danas u Dubrovniku 25. obljetnicu oslobođenja hrvatskoga juga. Prisjećamo se naših hrabrih hrvatskih branitelja koji su u nizu vojno-redarstvenih operacija od travnja do listopada 1992. godine oslobodili ovaj dio hrvatske domovine iz krvavoga obruča opasnog agresora i ljutog okupatora. Dostojno je da srebrenu ‘festu slobode’ slavimo u dubrovačkoj stolnoj crkvi znajući da je sloboda „dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do”, kako reče sin ovoga grada, hrvatski pjesnik Ivan Gundulić”, kazao je uvodno mons. Bogdan, dodajući da u misi mole za sve poginule, nestale hrvatske branitelje i civile, sve koji su preminuli od posljedica Domovinskog rata, kao i za sve žive hrvatske branitelje, njihove obitelji i sve stanovnike Hrvatske „noseći pred Boga sve njihove nakane, potrebe i poteškoće.”
Govoreći o „trenutku slavlja oslobođenja hrvatskoga juga” vojni ordinarij osvrnuo se na značenje pojma slobode koja nije isto što i samovolja nego „prava sloboda zahtijeva odgovornost i zrelost, bilo u prosuđivanju osobne i zajedničke povijesti, bilo u pogledima na budućnost. Sloboda nikada nije privatna stvar, nego se uvijek tiče pojedinca kao člana ljudske zajednice. Prava sloboda izabire dobro, a odbacuje zlo. U konačnici, sloboda je Božji dar koji se u punini ostvaruje u zajedništvu s Bogom i uz njegovu milost.” Primijetio je kako se ovaj bitni značaj slobode pomalo gubi iz vida. Današnji svijet obilježavaju brze promjene, ljudi su zatrpani raznim ponudama koje privlače obećanjima još veće slobode, a zapravo još više zarobljuju. „U takvom je svijetu od presudne važnosti za svakog pojedinca, imati jasnu viziju budućnosti i čvrsti oslonac u vrjednotama: biti svjestan odakle dolazim i kamo idem”, istaknuo je biskup i nastavio kako Božja riječ pročitana u nedjeljnom evanđeoskom ulomku daje potrebnu orijentaciju i oslonac jer dotiče samu srž i bit našega života i naših međuljudskih odnosa. Isus govori kako su dvije najvažnije zapovijedi ljubavi prema Bogu i čovjeku, one pružaju kršćaninu oslonac i orijentaciju, oslobađaju ga od svake zle navezanosti i otvaraju mu širinu i slobodu djelovanja. I sama Crkva, koja nije izolirana i zatvorena ustanova ravna se prema tim zapovijedima, te djeluje u svijetu kao čimbenik „koji će svojim primjerom, otvorenošću i djelotvornošću pospješiti rast čovječanstva u zajedništvo jedne velike obitelji”.
Biskup Bogdan nadalje je kazao kako prvo čitanje govori o tome da Bog zahtijeva pravedne društvene odnose, socijalno osjetljivo zakonodavstvo, međusobnu solidarnost i zaštitu onih koji su na bilo koji način marginalizirani. „Ljubav prema bližnjemu uvijek se pokazuje u ovakvim praktičnim, svakodnevnim pitanjima. Stoga Crkva s pravom smatra da u njezino poslanje, među ostalim, spada karitativno djelovanje, briga za odgoj djece preko katoličkih vrtića i škola, sudjelovanje u javnim raspravama o zakonskim prijedlozima, iznošenje stajališta o pitanjima početka i kraja ljudskoga života, o naravi spolnosti, braka i obitelji. Upravo tada Crkva naviješta Kristovo Evanđelje. Kada bi Crkva šutjela o tim temama, teško bi se ogriješila o zapovijed ljubavi prema bližnjemu”, istaknuo je biskup. Spajanje zapovijedi ljubavi prema Bogu i ljubavi prema čovjeku u jednu zapovijed ima dva razloga, a to su da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku te utjelovljenje Isusa Krista, druge božanske osobe, koji je u sebi ujedinio božansku i ljudsku narav. Najveći izraz Isusove žarke ljubavi prema Bogu i čovjeku bila je njegova smrti na križu. Na Golgoti se ne susrećemo samo s Božjom beskrajnom ljubavi, nego i s otajstvom zla. U povijesti čovječanstva ono se osobito događalo u 20. stoljeću. To može dovesti do postavljanja pitanja gdje je ljubav prema bližnjem i do čega je čovječanstvo dovela ljudska sloboda, kazao je, uz ostalo, biskup. Ta borba između dobra i zla ne odvija se samo na društvenoj razini nego i u svakom čovjeku. Prisjetivši se Domovinskog rata i svih strašnih zločina od Vukovara preko Škabrnje do Dubrovnika, vojni ordinarij je istaknuo: „Kako je bilo moguće da se s toliko agresivnosti i mržnje udari po Dubrovniku, po njegovim stanovnicima, da se uništava i pljačka imovina u tuđoj zemlji? Pisali su i govorili napadači da idu osloboditi Dubrovnik! Od koga?! Govorili su da je to njihov grad, njihova kulturna baština. Ali su je nemilosrdno rušili i palili! Što su ti ljudi doživljavali u svojim srcima i dušama dok su činili zlodjela? Njih je netko preparirao, pripremio za to? Dobiva se dojam da su to činili iz uvjerenja. Tu je temelj zla i nevolje. Korijen zla je posijan u ljudskome srcu, u laži, a ona proizlazi od oca laži, sotone.”
U propovijedi je biskup također govorio o velikoj odgovornosti obnašatelja civilnih vlasti, onih koji donose zakone i koji pišu školske programe, da ne budu pod utjecajem nijedne ideologije i politike nego da budu u službi istine. U tom kontekstu spomenuo je važnost znanstvenog i objektivnog proučavanja povijesti kao i kurikularnu reformu, te je rekao: „U ljubavi i istini i poštovanju prema čovjeku, Bogom zadanim datostima koje osjećamo i čitamo u prirodnim zakonima, ne želimo biti instrument nijedne i nikoje ideologije ili centra moći, nego u službi istine. Istina, čista istina o Bogu, čovjeku, prirodi, vidljivome svijetu! To je trnovit put, posut bodljama i mnogim otporima, ali to nas ne smije smesti na našem putu. Svaka laž, instrumentalizacija, teško se plaća i snosit će nepredvidive posljedice”. Na tom putu kršćanima svijetli svjetlo Isusa Krista.
„Stanovnici hrvatskoga juga, Dubrovčani su i u najtežim danima opsade i bombardiranja crpili snagu iz zagovora i primjera svoga nebeskog zaštitnika svetoga Vlaha, biskupa i mučenika. Zajedno sa svojim Dubrovčanima, sveti je Vlaho nadvladao silu tmina i dočekao svitanje Sunca slobode”, ustvrdio je biskup Bogdan. Propovijed je zaključio riječima: „Danas iz Dubrovnika šaljemo u Hrvatsku i u svijet ovu radosnu poruku mira i ljubavi, zahvalni za uzvišeni dar slobode i stojeći čvrsto u istini. Žarka nam je želja da u našoj Hrvatskoj bude još više ljubavi prema Bogu i bližnjemu, još više osjetljivosti za potrebe maloga čovjeka, još više pravednosti i razbora u zakonima i odgojnim programima. Želja nam je da naši mladi u svojoj Domovini prepoznaju mjesto budućnosti i nade”. Preobrazba društva počinje od svakog pojedinca, a kao Crkva želimo biti kvasac i duša ove zemlje.
Na početku misnog slavlja nadbiskup Puljić zahvalio je na pozivu da predvodi ovu misu u gradu sv. Vlaha u kojem je proveo 20 godina koje su ga kodirale i obilježile dobar dio njegova života. Kazao je kako se u ratnim godinama pitao što Crkva može i treba tada činiti. „Učinio mi se normalnim u tom trenutku priključiti se narodu molitvenim vapajima za mir kao i osudi nasilja”, te sa svima vapiti, pisati i moliti Europu i svijet da zaustavi ruku koja ubija i neka zaštite pravo na slobodu hrvatskog naroda. Nadbiskup je kazao dok se danas svega sjećaju još uvijek negdje u podsvijesti čuju zavijanje sirena i strašnih detonacija s topovnjača i minobacača koje su razarale grad u kojem su bile i tisuće prognanika. U molitvi, hrabrenju, šalama, održavanju koncerata činilo se sve da se zaštite ljudi i domovi, prkoseći teškoj sudbini. Nikada Dubrovnik nije bio u srcu Hrvatske kao u tim teškim danima, kao i obratno, istaknuo je nadbiskup Puljić te dodao kako je Krist kao i u tim danima muke tako i danas s ovim gradom.
Zahvaljujući na kraju mise Bogu za sadašnjost i budućnost domovine i Grada, domaćin biskup Uzinić istaknuo je kako je u misi molio i za one koji su napadali ovaj grad, za njihovo obraćenje „da konačno shvate što se dogodilo, što su učinili da i da nađu put prema ljubavi bez koje u konačnici nikad neće biti mira”. O toj ljubavi govorilo je i današnje evanđelje. „U ovom misnom slavlju sam molio i za nas, vjernike ove biskupije i nas u hrvatskoj domovini, da se ona sloboda koju smo morali nasilnim sredstvima braniti i obraniti dogodi u našim dušama i srcima oslobođenjem od bilo kakve mržnje i osvetoljubivosti. Da u nama zavlada, bez obzira na sve, duh opraštanja kako bismo bili ne samo slobodni fizički nego i u svojoj nutrini, i ne samo retorički nego i u dubini svoje duše, pa da bismo mogli s Gundulićem govoriti: O lijepa, o draga, o slatka slobodo…”.
Prije početka mise uzvanike je pozdravio generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić. Na misi su bili i predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH Kolinda Grabar Kitarović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Branko Bačić, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH Mirko Šundov, glavni ravnatelj policije Nikola Milina, dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić i dubrovački gradonačelnik Mate Franković.
Misna čitanja pročitali su policijski službenik Miho Čanić i članica katedralnog zbora Zrinka Vuletić, psalam su otpjevali solisti Klape HRM Hrvoslav Kužić i Marko Bralić, evanđelje je navijestio fra Bože Ančić, vojni kapelan Vojne kapelanije Uzvišenja svetog križa u Kninu. Satnik Mirko Muhek, pripadnik Gardijske mehanizirane brigade, 1. mehanizirana bojna „Tigrovi” i poručnica Marija Kokeza, pripadnica Gardijske mehanizirane brigade predmolili su molitvu vjernika. Liturgijsko pjevanje predvodili su Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom Margit Cetinić i klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj” s voditeljem Markom Bralićem. Na kraju mise otpjevana je hrvatska himna. Prije mise ispred Spomen-križa na Gradskom groblju Boninovo položeni su vijenci i upaljene svijeće, a molitvu je predvodio biskup Bogdan. Nakon mise ispred dubrovačke katedrale krenuo je svečani mimohod postrojbi (povijesne postrojbe, ratne zastave, Orkestar OS RH, ešalon OS RH, MUP-a, vatrogasci, hrvatski branitelji) preko Straduna, kroz Vrata od Pila ulicama Dubrovnika sve do luke Gruž gdje održana glavna svečanost proslave 25. obljetnice vojno-redarstvenih operacija oslobađanja juga Hrvatske. Na tom mjestu 29. listopada 1992. godine predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman izvršio je postrojbu vojske Južnog bojišta koja je 25. listopada uspješno završila šest mjeseci dugu vojno-redarstvenu operaciju oslobađanja juga Hrvatske sastavljenu od više akcija. Dvadeset i pet godina kasnije na tom istom mjestu okupilo se više od 700 pripadnika svih rodova Oružanih snaga RH, državni dužnosnici, predstavnici društveno-političkog života i hrvatski branitelji kako bi obilježili događaj kojim je oslobođen jug Hrvatske. U borbama na Južnom bojištu poginulo je 270 hrvatskih branitelja i 19 civila, a teže i lakše ranjeno je više od 900 pripadnika HV i MUP-a dok su gubici neprijatelja bili višestruko veći. S okupiranih područja izbjeglo je više od 20.000 prognanika i izbjeglica.
Dvodnevni program obilježavanja 25. obljetnice oslobađanja juga Hrvatske uključio je Taktičko-tehnički zbor vojne opreme i naoružanja OS RH, MUP-a, vatrogasaca i Crvenog križa kojeg su Dubrovčani i njihovi gosti tijekom dva dana imali prigodu razgledavati u luci Gruž. U subotu navečer ispred crkve Sv. Vlaha koncert kao dar Gradu održali su Orkestar Oružanih snaga RH i klapa HRM-a “Sveti Juraj”. Nedjeljni dio programa započeo je budnicom ulicama Grada koju je svirao Orkestar OS, počasnim pucnjevima Dubrovačkih trombunjera u gradskom portu. U sklopu svečanog programa priređen je i letački program Krila Oluje koji su Dubrovčani prvi put mogli vidjeti u svome gradu. U subotu poslijepodne u organizaciji Dubrovačke biskupije molila se pobožnost križnog puta padinama Srđa, a predvodio ju je biskup Uzinić.