Zagreb, (IKA) – U povodu obilježavanja 500 godina reformacije u organizaciji projekta „Biblija 365″ održana je u srijedu 25. listopada u Hrvatskoj obrtničkoj komori u Zagrebu javna tribina „Riječ Reformacije” s naglaskom na dijalog o Bibliji kao knjizi koja sadrži temeljni tekst za cijelu civilizaciju i koja je oblikovala kulturnu, društvenu, moralnu i religijsku sliku Europe.
Tribina je održana u organizaciji projekta „Biblija 365″ u čije ime je sudionike pozdravio Ratko Medan, te naglasio važnost te tribine u promicanju glavnog cilja projekta, a to je popularizacija čitanja Biblije. Uvodnu riječ održao je predsjednik Protestantskog evanđeoskog vijeća Giorgio Grlj, istaknuvši kako je u središtu svega i temelj svega Pismo, koje je za djecu Reformacije autoritet, i to „ne polovični, ne jedan od autoriteta, već temeljni: autoritet u pitanjima vjere i ponašanja.” Dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Mario Cifrak uvodno se osvrnuo na nedavno u Njemačkoj objavljenu knjigu „Franziskus und Luther: Freunde über die Zeiten” (Nicole Grochowina). Naglasio je kako se tu može misliti na dvojicu, na sv. Franju i na sadašnjeg Papu koji se po tom svecu nazvao. „Mene je u toj knjizi fasciniralo kada sam otkrio da je Luther uslijed svojih odluka i novoga načina života i dalje jako simpatizirao sv. Franju”. To je potkrijepio zaključkom autorice da je tomu zato jer se Luther držao svetim Franjom, ali ne više u 12. nego 16. stoljeću. Nadalje je dr. Cifrak govorio o aktualizaciji Riječi Božje, te je podsjetio kako Drugi vatikanski sabor naglašava da valja krenuti od teksta, od Svetog pisma. Osvrnuo se i na dokument Papinske biblijske komisije o tumačenju Biblije u Crkvi. Kad govorimo o aktualizaciji, govorimo o prenošenju Božje riječi u sadašnjost, tj. ona čini pristupačnim danas značenje Božje riječi koje napisana u Bibliji, pojasnio je, jer „kad govorimo o aktualizaciji u Crkvi, zajednici vjernika, za Crkvu je važno da zna da ima pred sobom Riječ Božju, sveti tekst, jer samo sveti tekstovi objavljuju smisao života i zato ga moramo učiniti vidnim svakom vremenu”. Zahvaljujući aktualizaciji, Biblija pojašnjava mnoge suvremene probleme kao što su pitanje službi, zajedništva u Crkvi, određenja za siromahe, teologiju oslobođenja, situaciju žena, te tako postaje temeljnim dokumentom vjere i života dostojnog čovjeka. Nadalje je naglasio da kad govorimo o svijetu i aktualizaciji Božje riječi u njemu, onda je jasno da Crkva nije nešto izolirano, „Crkva nije izvan svijeta, nego u svijetu. Koliko Crkva aktualizira Božju riječ za sebe, toliko ju aktualizira i za današnji svijet, i odgovornost Crkve pritom je velika, jer postoji opasnost zastranjenja i postojanja lažne Riječi. Ono što suvremenom svijetu biblijski tekst osvjetljava i ne dovodi u pitanje čine vrijednosti poput prava osobe, zaštite ljudskog života, očuvanje prirodnog okoliša, želja za sveopćim mirom. Tako da bi mogli reći da je naš zadatak da iz punine značenja biblijskog teksta istaknemo one elemente koji pomažu razvoju sadašnje situacije na plodan način, sukladan spasenjskoj volji Božjoj koja je ostvarena u Kristu”. No, podsjetio je, da je potrebno Božju riječ razumjeti da bi ju se moglo aktualizirati. „Zato je vrlo važno u Svetom pismu poznavati nakanu ljudskog autora, jer je Sveto pismo djelo i Boga i čovjeka”. U tom je kontekstu naglasio kako je zadaća propovjednika načiniti most između Riječi Božje i pojedinaca. „To ne može počivati na gatanju, već mora biti utemeljeno na onome što nam tekst govori, što je nakana njegova autora i ono što nalaže situacija u kojoj živimo u kojoj je taj tekst aktualiziran, reflektiran. Zato smo upućeni jedni na druge, i zato mi se čini da je spasenje ispunjenje, smisao koji se može ostvariti ukoliko čujemo Božju riječ, jer nam ona kaže da je taj smisao na dohvat ruke i da nas može u potpunosti ostvariti, tj. da čovjek može biti sretan”, zaključio je Cifrak.
Dekan Visokog evanđeoskog teološkog učilišta u Osijeku prof. dr. Peter Kuzmič posebno je ukazao na doajena svih bibličara fra Bonaventuru Dudu, te dodao: „Da nemamo franjevaca među katoličkim teolozima koji su radili na Bibliji, ne znam što bi s Biblijom bilo. Od Rupčića, Dude i Fućaka i sadašnjeg dekana KBF-a i drugih”. Govoreći o fra Dudi rekao je da je „on živio i hodao s Bogom, bio je propovjednik, prevoditelj i pjesnik, duhovni pisac, a iskazao se i na drugim područjima: jedna vrlo cjelovita ličnost”. Kuzmič je kratko predstavio nekoliko izdanja Biblije, posebno se zaustavljajući na Lutherovu prijevodu. Spomenuo je i prijevod na hrvatski jezik u izdanju Stvarnosti na kojem je surađivao fra Bonaventura Duda, te je iznio kratku kronologiju samoga nastanka izdanja u vremenu, kako je naglasio prije Hrvatskoga proljeća.
Izv. prof. dr. Dean Slavić, profesor na Filozofskom fakultetu i autor knjige „Biblija kao književnost”, govorio je o odnosu Biblije i književnosti, odnosno zašto je Biblija toliko nazočna u književnosti, ili zašto je književnost toliko nazočna u Bibliji. U tom je vidu posebno istaknuo zajedničke točke pripovijest i preneseno značenje, te to potkrijepio nizom primjera iz Biblije i književnosti. Uslijedila je rasprava koju je moderirao voditelj tribine Vedran Đulabić. Svakom posjetitelju tribine uručeno posebno izdanje Poslanice Rimljanima koje je dizajnirao nagrađivani hrvatski grafički dizajner Damir Bralić.