Sretan Uskrs! – Upućujem svoju srdačnu čestitku svim katoličkim vjernicima naše Porečko-pulske biskupije i svim ljudima dobre volje koji zajedno s nama slave Uskrs, taj središnji blagdan kršćanstva.

«Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?» Ove ćemo riječi Uskrsloga Krista ponovno ovog Uskrsa slušati, riječi izrečene na putu u Emaus dvojici učenika koji su bili posve slomljeni događajem Velikog petka te ostali bez svake nade. No nakon susreta s Uskrslim oni, od ljudi beznađa, postaju ljudi zanosa, uskrsne vjere, nade i radosti. Nije nam teško u tim učenicima, prije nego su ono susreli Isusa, vidjeti nas same osobito u nekim povijesnim situacijama ili pak u pojedinim trenucima našeg osobnog života. I nama je poznat osjećaj izgubljenosti i obeshrabrenosti, sumnji i klonuća. Pritisnuti ratom i nasiljem u svijetu, nepravdama u društvu, agresivnošću novog poganstva, nedostatkom ljudske blizine i podrške, vlastitom bolešću ili slabošću, razočaranjem u ljude… i previše se osjećamo u situaciji Velikog petka.

«Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?» Blagdan Uskrsa želi oživjeti u nama vjeru u konačnu pobjedu dobra. Krist je pobijedio sve zlo svijeta i ušao u puninu novoga života. On, Gospodar povijesti, sve upravlja na dobro svojih prijatelja. Gledajući u njemu smisao i cilj života, preuzimamo i mi svoj dio odgovornosti za ovaj naš svijet, s Kristom nosimo i svoje životne križeve ali – u nadi. I hranimo u sebi tu uskrsnu vjeru i nadu osobito nedjeljnom euharistijom gdje, poput učenika iz Emausa, i mi susrećemo Uskrsloga u njegovoj riječi i pričesti.

«Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?» Naše životne kušnje u svjetlu Uskrsa postaju upravo put prema konačnom uspjehu. A preuzimanje odgovornosti u Crkvi i društvu te svjedočenje, životom i riječju, evanđeoskih vrednota, ostaje naš trajan kršćanski poziv: osobito svjedočenje kršćanskih vjernika laika za danas posebno ugrožene obiteljske vrednote ljubavi, vjernosti, zajedništva i otvorenosti životu. Da, baš je obitelj radosna vijest i za treće tisućljeće!

Radosno očekujući i pripremajući se za treći dolazak Svetog Oca u našu domovinu, u ovom se vremenu rado navraćamo njegovim porukama koje nam je ranije bio uputio, a to su osobito pozivi na čuvanje i promicanje vrednota obitelji te na zalaganje za suživot, međusobnu solidarnost i mir.

«Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?» Braćo i sestre, ta je Kristova riječ upućena i nama, današnjim njegovim učenicima. Slava u koju je on već ušao i nama je obećao, izvor je naše nade i snage i duhovne radosti dok koracamo često uskim i strmim putem života. Već nam ovdje on daje doživjeti svoju blizinu u miru očišćene savjesti, u radosti srca koje oprašta i nesebično ljubi, u zajedništvu braće i sestara dok slavimo kršćanska otajstva.

Braćo i sestre, neka radost i mir uskrsnog blagdana ispuni vaša srca! Sretan Uskrs!

Poreč, Uskrs 2003. Ivan, biskup