1. Od samog sam početka želio staviti svoju papinsku službu pod posebnu zaštitu Marije. Zatim sam više put pozvao cijelu vjerničku zajednicu da proživi iskustvo posljednje večere, gdje učenici “bijahu jednodušno postojani u molitvi sa… Marijom, majkom Isusovom” (Dj 1,14).

Već u prvoj enciklici Redemptor hominis pisao sam kako je samo u ozračju gorljive molitve moguće “primiti Svetoga Duha koji silazi na nas i tako postati Kristovi svjedoci #!sve do kraja zemlje#!, poput onih što na dan Duhova iziđoše iz dvorane Posljednje večere u Jeruzalemu” (br. 22).

Crkva postaje sve više svjesna da je “majka” poput Marije. Ona je “zipka – pisao sam u buli “Incarnationis mysterium”, u povodu Velikog jubileja 2000. – u koju Marija polaže Isusa i povjerava ga svim narodima na klanjanje i razmatranje” (br. 11). Tim duhovnim i misijskim putom namjerava nastaviti, uvijek u pratnji Presvete Djevice, Zvijezde nove evangelizacije, sjajne zore i sigurne vodilje našeg hoda (usp. Novo millennio ineunte, 58).

Marija i poslanje Crkve u Godini krunice

2. Proteklog listopada, zakoračivši u 25. obljetnicu svoje papinske službe, gotovo kao duhovni produžetak jubilejske godine, proglasio sam posebnu godinu posvećenu ponovnom otkrivanju molitve krunice, tako drage kršćanskoj tradiciji. Godina je to koja će se živjeti pod posebnim pogledom one koja je, prema Božjem tajanstvenom naumu, svojim “da” omogućila spasenje ljudskog roda, i s neba nastavlja štititi one koji joj se utječu posebno u teškim životnim trenucima.
Želja mi je da Godina krunice bude za vjernike na svim kontinentima povlaštena prigoda za produbljivanje smisla njihova kršćanskog poziva. U školi Djevice i nasljedujući njezin primjer, svaka će zajednica moći učiniti da bolje dođe do izražaja njezin “kontemplativni” i “misionarski” vidik.

Ako Svjetski misijski dan, koji se podudara upravo sa završetkom te posebne marijanske godine, bude dobro pripremljen, dat će velikodušniji poticaj na tu zauzetost crkvene zajednice. Utjecati se s povjerenjem Mariji svakodnevnim moljenjem krunice i razmatranjem otajstava Kristova života istaknut će se kako poslanje Crkve mora prije svega biti poduprto molitvom.
Stav “slušanja”, na kojeg navodi molitva krunice, približava vjernike Mariji koja “u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu” (Lk 2,19). Često razmatranje Božje Riječi postaje vježba kojom učimo živjeti “u živom zajedništvu sa Isusom po – mogli bismo reći – srcu njegove Majke” (Rosarium Virginis Mariae, 2).

Kontemplativnija Crkva: razmatrano Kristovo lice

3. Cum Maria contemplemur Christi vultum! Često mi se u sjećanje vraćaju te riječi: razmatrati Kristovo “lice” s Marijom. Kada govorimo o Kristovu “licu” mislimo na njegov ljudski lik u kojem blista vječna slava jedinorođenog Sina Očeva (usp. Iv 1,14): “Slava božanstva blista na Kristovu licu” (isto, 21). Razmatranje Kristova lica vodi dubljoj duhovnoj spoznaji njegova otajstva. Razmatrati Isusa očima vjere potiče da se pronikne u otajstvo Boga-Trojstva. Kaže Isus: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Iv 14,9). S krunicom napredujemo na tom mističnom putu “u zajedništvu s njegovom [Kristovom] Presvetom Majkom i u njezinoj školi” (Rosarium Virginis Mariae, 3). Štoviše, sama Marija postaje našom učiteljicom i vodiljom. Pod djelovanjem Duha Svetoga, pomaže nam steći onu “mirnu odvažnost” koja nas potiče da drugima prenosimo iskustvo o Isusu i nadu koja nas pokreće (usp. Redemptoris missio, 24).

Gledajmo uvijek u Mariju, nenadmašni uzor! U njezinoj duši sve riječi evanđelja nalaze izvanredan odjek. Marija je kontemplativni “spomen” Crkve, koja živi u želji da se dublje sjedini sa svojim Zaručnikom kako bi imala još prodorniji utjecaj u našem društvu. Kako reagirati na velike probleme, na patnje nevinih, nepravde koje se čine nadutom drskošću? U poslušnoj školi Marije, naše Majke, vjernici uče prepoznati u prividnoj “Božjoj šutnji” Riječ koja odzvanja u tišini za naše spasenje.

Svetija Crkva: nasljedovano i ljubljeno Kristovo lice

4. Svi su vjernici po krštenju pozvani na svetost. Drugi vatikanski koncil u dogmatskoj konstituciji Lumen gentium ističe kako se opći poziv na svetost sastoji u pozivu svima na savršenstvo ljubavi.

Svetost i misija su nerazdvojni vidici poziva svakog krštenika. Zauzetost oko postizanja sve veće svetosti čvrsto je povezana sa obvezom širenja poruke spasenja. “Svaki je vjernik”, podsjećao sam u Redemptoris missio, “pozvan na svetost i na misiju” (br. 90). U razmatranju otajstava krunice, vjernik biva ohrabren da nasljeduje Krista i dijeli njegov život sve dotle da zajedno sa svetim Pavlom može reći: “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist” (Gal 2,20).

Ako sva otajstva krunice predstavljaju važnu školu svetosti i evangelizacije, otajstva svjetla ističe posebne vidike našeg “evanđeoskog” nasljedovanja. Isusovo krštenje na Jordanu podsjeća kako je svaki krštenih izabran da u Kristu bude predodređen za “posinstvo” (Ef 1,5, usp. Gaudium et spes, 22). Na svadbi u Kani Mariji poziva na poslušno slušanje Riječi Gospodnje: “Što god vam rekne, učinite!” (Iv 2,5). Naviještaj Kraljevstva i poziv na obraćenje jasno su poslanje svih da se zapute putom svetosti. U Preobraženju Isusovu krštenik kuša radost koja ga čeka. Razmatrajući otajstvo euharistije, često se vraća u dvoranu Posljednje večere, gdje je božanski Učitelj ostavio svojim učenicima najdragocjenije blago: samoga sebe u Oltarskom sakramentu.

U određenom smislu riječi koje izgovara Djevica u Kani tvore marijansku pozadinu svih otajstava svjetla. Navještaj Kraljevstva koje je blizu, poziv na obraćenje i milosrđe, Preobraženje na Taboru i ustanovljenje euharistije nalaze naime u Marijinu srcu jedinstven odjek. Marija upire svoj pogled u Krista, pohranjuje svaku njegovu riječ i pokazuje svima nama kako da budemo istinski učenici njegovog Sina.

Crkva više misionarska: naviještano Kristovo lice

5. Ni u jednom dobu Crkva nije imala toliko mogućnosti za naviještanje Isusa kao što ih ima danas, zahvaljujući razvoju sredstava društvenog priopćivanja. Upravo zato Crkva je danas pozvana da u njezinoj blistavijoj svetosti svijet jasnije nazire lice njezina Zaručnika. U tom naporu, koji nije lak, zna da je potpomognuta Marijom. Od nje “uči” biti “djevica”, potpuno posvećena svom Zaručniku, Isusu Kristu, i “majka” mnoge djece koju rađa za vječni život.

Pod djevičanskim pogledom Marije, crkvena zajednica raste kao obitelj oživljena snažnim izlijevanjem Duha i, spremno se hvatajući u koštac sa izazovima nove evangelizacije, razmatra milosrdno Isusovo lice u braći, osobito u siromasima i potrebnima, u onima koji su daleko od vjere i evanđelja. Na osobit način, Crkva se ne boji dovikivati svijetu da je Krist “Put i Istina i Život” (Iv 14,6); ne boji se naviještati s radošću da je “središte, štoviše sam sadržaj, radosne vijesti osoba Isusa Krista, Riječ koja je tijelom postala, jedini Spasitelj svijeta” (Rosarium Virginis Mariae, 20).

Žurno je potrebno pripremiti stručne i svete blagovjesnike. Gorljivost apostola ne smije splasnuti, osobito što se tiče misije “ad gentes”. Krunica, ako je se u punini ponovno otkrije i vrednuje, pruža redovito i u isti mah plodno duhovno i odgojno formacijsko sredstvo Božjeg naroda za rad na širokom polju apostolskog djelovanja.

Jasno poslanje

6. Zadaća misionarskog animiranja mora nastaviti biti ozbiljno i dosljedno zauzimanje svakog krštenika i svake crkvene zajednice. Papinska misijska djela u tome imaju određeniju i naročitu ulogu i zahvaljujem im na onomu što već velikodušno čine.

Htio bih svima staviti na srce da intenzivnije mole krunicu, na pojedinačnoj i zajedničarskoj razini, kako bi se zadobile od Gospodina one milosti koje Crkva i čovječanstvo osobito trebaju. Pozivam upravo sve: djecu i odrasle, mlade i stare, obitelji, župe i redovničke zajednice.

Među mnogim nakanama, ne bih želio zaboraviti onu mira. Rat i nepravda započinju u “podijeljenom” srcu. “Svaki onaj koji se duboko sjedinjuje s Kristovim otajstvom – a upravo to i jest cilj krunice – uči tajnu mira i to mu postaje životni poziv” (Rosarium Virginis Mariae, 40). Ako nas krunica bude pratila na našem životnom putu moći će postati povlašteno sredstvo za izgradnju mira u srcima ljudi, u obiteljima i među narodima. S Marijom možemo sve zadobiti od njezina Sina Isusa. Uz Marijinu pomoć, nećemo oklijevati posvetiti se s velikodušnošću širenju evanđeoskog navještaja sve do nakraj zemlje.

S tim osjećajima, sve vas od srca blagoslivljam.

Iz Vatikana, 12. siječnja 2003., blagdan Krštenja Gospodinova.

Ivan Pavao II.