1. Danas, s prvom nedjeljom došašća, započinje nova liturgijska godina. Bog saveza objavio se u povijesti i u povijesti Crkve slavi se njegovo otajstvo spasenja: utjelovljenje, Muka, Smrt i Uskrsnuće Gospodina Isusa Krista. Hod vjernika tako se trajno obnavlja, u protegnutosti između “već” ostvarenog po Kristu i “još ne” njegova punog očitovanja. Bog je budućnost čovjeka i svijeta. Ako izgubi osjećaj za Boga, čovječanstvo se zatvara budućnosti i neizbježno gubi perspektivu svog hodočašćenja u vremenu.
Zašto se roditi, zašto umrijeti? Zašto se žrtvovati, zašto trpjeti? Na ta pitanja kršćanstvo pruža zadovoljavajući odgovor. Zato je Krist nada ljudskog roda. On je pravi smisao naše sadašnjice, jer je naša sigurna budućnost.

2. Došašće nas podsjeća da je On došao, ali da će također doći. Vjernikov je život trajno i budno iščekivanje njegova dolaska. Poziv da se bdije i iščekuje danas je snažno istaknuo sveti Marko, koji će nas, tijekom cijene nove liturgijske godine, voditi k otkrivanju Kristova otajstva.
U današnjem odlomku, uzetom iz drugoga velikog Isusova govora, evanđelist ističe krajnji smisao povijesti i samoga stvaranja i poziva nas da cijeli svoj život uložimo u neprestano traženje Krista. Iz susreta s Njim i iz razmatranja njegova lica izvire ona misionarska snaga po kojoj izlazimo iz svakodnevnog sivila da bi postali njegovi odvažni svjedoci.

3. Na tome putu obraćenja i apostolske zauzetosti prati nas Marija, svijetla zora i sigurni vođa naših koraka. Čini to na osobit način pozivajući nas da razmatramo radosna otajstva krunice. Obraćamo se njoj s pouzdanjem, dok se pripremamo proslaviti, iduće nedjelje, svečanu svetkovinu njezina Bezgrešnog začeća.