Kateheza br. 56 – Gospodinova pobjeda o njegovu konačnom dolasku
Uvodno biblijsko čitanje: Ps 97
“Pjevajte Jahvi pjesmu novu, / jer učini djela čudesna. / Pobjedu mu pribavi desnica njegova / i sveta mišica njegova. / Jahve obznani spasenje svoje, / pred poganima pravednost objavi. / Spomenu se dobrote i vjernosti / prema domu Izraelovu. / Svi krajevi svijeta vidješe / spasenje Boga našega. / Sva zemljo, poklikni Jahvi, / raduj se, kliči i pjevaj! / Zapjevajte Jahvi uz citaru, / uz citaru i uza zvuke harfe; / uz trublje i zvuke rogova: / kličite Jahvi kralju! / Neka huči more i što je u njemu, / krug zemaljski i stanovnici njegovi! / Rijeke nek plješću rukama, / zajedno s njima neka se brda raduju! / Jer Jahve dolazi, / dolazi suditi zemlji. / Vladat će krugom zemaljskim po pravdi / i pucima po pravici”.

1. Psalam 97., koji je maloprije svečano pročitan, pripada vrsti himana koje smo već susretali na duhovnom putu, koji smo poduzeli u svjetlu Psalterija. Riječ je o himnu Gospodinu kralju svega svijeta i povijesti (usp. r. 6). Opisan je kao “pjesma nova” (r. 1), što u biblijskom rječniku znači savršena, potpuna i svečana pjesma, koja se izvodi uz svečanu pratnju glazbenog sastava. Osim složne pjesme, spominju se naime “zvuci” harfe (usp. r. 5), trublja i rog (usp. r. 6), ali također neka vrsta pljeska svemira (usp. r. 8).
Više put, potom, javlja se ime “Gospodin” (šest puta), kojeg se zaziva kao “Boga našega” (r. 3). Bog je, dakle, u središtu prizora u svem svom veličanstvu, dok ostvaruje spasenje u povijesti i dok ga se očekuje da “sudi” svijet i narode (r. 9). Hebrejska riječ koja označava “sud” znači također “vladati”: stoga se očekuje snažni zahvat Vladara cijele zemlje, koji će donijeti mir i pravednost.

2. Psalam započinje proglasom božanskog zahvata u povijesti Izraela (usp. rr. 1-3). Slike “desnice” i “svete mišice” podsjećaju na izlazak, na oslobođenje iz egipatskog ropstva (usp. r. 1). Savez s izabranim narodom je spomenut kroz dvije velike božanske savršenosti: “dobrotu” i “vjernost” (usp. r. 3).
Ti su znaci spasenja posvjedočeni “pred poganima” i “svim krajevima svijeta” (rr. 2.3), da bi čitavo čovječanstvo bilo privučeno Bogu Spasitelju i otvorilo se njegovoj riječi i njegovu djelu spasenja.

3. Doček upriličen Gospodinu koji djeluje u povijesti je u znaku složne hvale: osim orkestra i pjesama u hramu na Sionu (usp. rr. 5-6), u njoj sudjeluje i sva zemlja, koja sačinjava svojevrsni svemirski hram.
Četiri su pjevača toga neizmjernog zbora hvale. Prvi je more sa svojim hukom, koje služi gotovo kao neprekidni bas tome veličanstvenom hvalospjevu (usp. r. 7). More prate zemlja i krug zemaljski (usp. rr. 4.7) sa stanovnicima njegovim, ujedinjeni u svečanom skladu. Treću personifikaciju predstavljaju rijeke koje, promatrane kao ruke mora, kao da svojim ritmičnim tokom plješću rukama (usp. r. 8). Na kraju eto brda koja kao da plešu od radosti pred Gospodinom, unatoč svojoj masivnosti i impozantnosti (usp. r. 8; Ps 28,6; 113,6).
To je gorostasni zbor koji ima samo jednu svrhu: veličati Gospodina, pravednoga kralja i suca. Završetak psalma, kao što je rečeno, prikazuje Boga koji “dolazi suditi (i vladati) zemlji… po pravdi i pucima po pravici” (Ps 97,9). To je ta velika nada i naš zaziv: “Dođi kraljevstvo tvoje!”, kraljevstvo mira, pravde i radosti, koje će iznova uspostaviti prvobitni sklad stvaranja.

4. U tom je psalmu apostol Pavao s dubokom radošću prepoznao proroštvo Božjeg djela u otajstvu Krista. Pavao se poslužio 2. retkom da izrazi temu svoje velike poslanice Rimljanima: u evanđelju “pravednost se Božja otkrila” (usp. Rim 1,17), “očitovala” (usp. Rim 3,21).
Pavlovo tumačenje daje psalmu puniji smisao. Čitan u perspektivi Starog zavjeta, psalam proglašava da Bog spašava svoj narod i da svi narodi, videći to, ostaju zadivljeni. Međutim u kršćanskoj perspektivi, Bog ostvaruje spasenje u Kristu, sinu Izraelovu; svi narodi to vide i pozvani su biti dionici toga spasenja, jer evanđelje je “snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku”, to jest poganinu (Rim 1,16). Već sada “svi krajevi svijeta” ne samo da “vidješe spasenje Boga našega” (Ps 97,3), nego ga i primiše.

5. U toj perspektivi Origen, kršćanski pisac iz trećeg stoljeća, u tekstu koji će zatim preuzeti sv. Jeronim tumači “pjesmu novu” tog psalma kao predokus slavlja kršćanske novosti raspetog Otkupitelja. Poslušajmo, dakle, njegov komentar koji isprepliće pjesmu psalmiste s navještajem evanđelja.
“Pjesma nova je Božji Sin koji je bio raspet – nešto što se još nikada nije čulo. Nova stvarnost mora imati novu pjesmu. Pjevajte Gospodinu pjesmu novu. Onaj koji je podnio muku zapravo je čovjek; ali vi pjevajte Gospodinu. Podnio je muku kao čovjek, ali je spasio kao Bog”. Origen nastavlja: Krist “je učinio čudesa među Židovima: ozdravljao je uzete, čistio gubave, uskrisivao mrtve. Ali i drugi su proroci to činili. Nekoliko je kruhova pretvorio u bezbroj i nahranio neizmjerno mnoštvo. Ali i Elizej je to učinio. Što je, dakle, novo učinio da zaslužuje pjesmu novu? Želite znati što je nova učinio? Bog je umro kao čovjek, da bi ljudi imali život; Božji Sin je bio raspet, da bi nas uzdigao u nebo” (74 omelie sul libro dei Salmi, Milano 1993., str. 309-310).