Đakovo, (IKA/TU) – U subotu 7. listopada u prostorijama KBF-a u Đakovu održan je seminar za voditelje kulturno-umjetničkih društava i djelatnike u tradicijskoj kulturi, u organizaciji Odbora za pastoral tradicijske kulture. Predavanje o pučkim marijanskim pjesmama pod naslovom Pivat ću Mariji, kao i radionice, vodila je Zrinka Posavec, akademska glazbenica.
Cilj seminara bio je voditeljima i članovima KUD-ova ponuditi konkretne mehanizme prikupljanja građe, njenog razumijevanja i prezentacije na sceni slijedom razvoja hrvatske amaterske folklorne scene i konkretnih etnografskih metoda te usvajanje odabrane metode i primjena u kasnijem radu.
Nakon molitve i pozdravnih riječi vlč. Tomislava Benakovića, voditelja Odbora za pastoral tradicijske kulture, uslijedila su dva predavanja.
Akademska glazbenica Zrinka Posavec istaknula je kako nije potrebno dokazivati vrijednost i kvalitetu pučkih duhovnih pjesama na području cijele Republike Hrvatske. Njihova stoljetna postojanost u liturgiji, tako i van nje, dokazuje koliko se hrvatski narod vezao za te pjesme i kako se one dan-danas prenose s koljena na koljeno, bez obzira na sve moderne tekovine glazbe.
Veliku ulogu u tom procesu očuvanja nose upravo svećenici, redovnice, orguljaši, kantori, voditelji crkvenih zborova i svi oni koji služe kako bi glazba u bogoslužju označila važne momente euharistije i evanđelja, kako bi molitva bila snažnija. Važno je stoga birati pjesme koje narod voli i zna pjevati. No, zbog društvenih i povijesnih prilika određeni broj pjesama koje su nekad bile okosnica i radost misnog slavlja, gotovo su pale u zaborav. Kao naprimjer pjesme iz Baranje, hrvatskog Podunavlja, koje sada pripada Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, a to je područje do 1972. pripadalo Pečuškoj biskupiji. Nije stoga čudno što u župama baranjskih sela pučke pjesme drukčije zvuče, premda su melodije slične, a tekstovi različiti. Razlog tome je, prema govoru kazivača, a što i etnomuzikolozi potvrđuju, da su za to zaslužne pjesmarice koje su dolazile iz Budimpešte, a u njima su se tiskale sasvim drukčije pjesme.
Predavačica je istaknula važnost mr. Miroslave Hadžihusejnović Valašek, koja je prikupila vrijednu građu baranjskih Hrvata rimokatolika s tog područja. Njezin primjer, znanstveni pristup i velika želja da sačuva duh hrvatskog naroda izrodilo je cijelu zbirku pjesama, poznatih samo starim Baranjcima, što je poticaj i današnjim djelatnicima u tradicijskoj kulturi, ali također i pomoć da se obnove i da se ponovno služimo tradicijskim formama i harmonizacijama koje su u duhu našega puka.
Uz kreativnost i rad, uz ovakvo obnavljanje građe moći ćemo ponovno izvoditi duhovnu pučku literaturu. Zbirka baranjskih pjesama „Kada vrime slavno dođe” Miroslave Hadžihusejnović Valašek, koja je izdana u sunakladništvu s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom, može svima biti motiv pronaći glazbene motive, pjesme i njihove inačice u našim krugovima.
Predanost, zanos i ljubav prema duhovnoj glazbi predavačice Zrinke Posavec, kao i konkretne smjernice za daljnji rad s kulturno-umjetničkim društvima, vjerujemo da su doprinijeli da se sudionici seminara vrate kući obogaćenima, spremnijima i oduševljenima za daljnji rad iz ljubavi prema Bogu i hrvatskoj kulturnoj baštini, istaknuli su članovi Povjerenstva.