Derventa, (IKA) – Tradicionalni šesnaesti susret duhovnih zvanja Derventskoga dekanata održan u subotu 7. listopada u župi sv. Jurja u Derventi okupio je tridesetak svećenika, redovnika i redovnica toga dekanata. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji Derventski dekanat poznat je kao dekanat s najvećim brojem duhovnih zvanja – njih 160 je Bogu posvećenih osoba. Susret je počeo predavanjem „Kako ispunjavati osnovno poslanje svećenika i osoba posvećenog života pred pukom Božjim u svjetlu svijeta u kojem živimo”, koje održao fra Franjo Dalibor Stjepanović, samostanski vikar na Plehanu i voditelj terapijske zajednice Izvor.
Slijedilo je euharistijsko slavlje na kojem su sudjelovali i domaći župljani. Uz domaćeg župnika Ivu Kopića i okupljene svećenike predvodio ga je vlč. Mato Marijić, župnik u Kulini. U homiliji vlč. Marijić, koji je 37 godina bio na službi po župama u Njemačkoj i nedavno se vratio u rodnu župu u Kulinu, posvjedočio je o teškoćama, ali i o ljepoti svoga svećeničkog poslanja u kojem je prepoznao Božju providnost na djelu. Nazočnima je poručio da se u svom svećeničkom i redovničkom pozivu uz sav svoj trud uvijek oslanjaju na Božju providnost.
Posvijestivši da je Kristovo poslanje upućeno učenicima na završetku Matejeva evanđelja, upućeno svim kršćanima, fra Franjo Dalibor u predavanju je istaknuo da je posebnost osoba posvećenog života u tome što im Isus stavlja zadaću više, da bdiju nad svjedočenjem Božje ljubavi i dobrote kršćana svim ljudima, te da je čuvaju u okvirima Crkve koju je Krist ustanovio. „Na Crkvi je da se brine da sačuva ono istinsko. Ne da zabrani promišljanje, ne da zaustavlja razvoj znanosti i svijeta, nego da bdije nad svekolikim Božjim stvorenjem, da se u svom rastu i razvoju ne udaljuje od svoga Stvoritelja, od Onoga u kome u konačnici svi trebamo doživjeti svoje ispunjenje”, istaknuo je fra Franjo Dalibor. Upozorio je na opasnosti kada se pod krinkom bdjenja nad Isusovim naukom Bogu posvećene osobe usude staviti sebe izvan i iznad drugih čak i iznad okvira onoga što im daje vjerodostojnost za takvo bdijenje. U zaključku je posvijestio da su Bogu posvećen osobe pozvane više promišljati ne samo koliko su bogate iskustvom Božje ljubavi, nego i da tu ljubav dijele drugima. Među nazočnima bilo je i onih koji u obitelji imaju dvoje ili troje duhovnih zvanja, a posvjedočili su i da ih ti susreti uvijek obogate i oplemene.
Svjestan u kojim uvjetima žive povratnici u tom dekanatu organizator susreta vlč. Ivan Ravlić, domaći sin, istaknuo je kako su ti susreti važni jer osim što se oni Bogu posvećene osobe, susretnu, druže, učvrste u svojoj vjeri, oni svojom nazočnošću ohrabruju povratnike, pokazuju im da su uz njih, da ih nisu zaboravili. Zahvalio je svima što su prepoznali važnost susreta te došli iz raznih mjesta Bosne i Hercegovine, Hrvatske te Slovenije. Zahvalio je domaćem župniku Kopiću na gostoprimstvu kao i milosrdnicama sv. Vinka Paulskom u čijem su samostanu poslije misnog slavlja druženje nastavili uz zajednički ručak.
U odnosu na druge dekanate u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, Derventski dekanat je u posljednjem ratu najviše stradao. Tako je derventska župa prija rata imala 8300 Hrvata katolika, a danas ih tu uz župnika Kopića i dvije milosrdnice sv. Vinka Paulskog živi tek 170.