Rovinj, (IKA) – Svečano euharistijsko slavlje u prigodi proslave svetkovine sv. Franje u istoimenoj crkvi u Rovinju predvodio je u srijedu 4. listopada porečko-pulski biskup Dražen Kutleša.
U koncelebraciji su bili i generalni vikar biskupije i župnik župe sv. Eufemije u Rovinju mons. Vilim Grbac, gvardijan samostana sv. Antuna Padovanskog u Puli fra Leopold Mičić, oci franjevci fra Marijan Glamočak i fra Stjepan Berišić te vlč. Gorana Levak
Na početku mise, biskup je posebno pozdravio dvojicu franjevaca članova Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Marijana Glamočaka i fra Smiljana Berišića koji odnedavno djeluju u samostanu u Rovinju. Također im je čestitao jubileje, fra Marijanu 45, a fra Smiljanu 25 godina svećeništva. Poželio je da njihov rad bude plodonosan u ovoj biskupiji. U homiliji biskup Kutleša posvijestio je život sv. Franje, tj. nastojao ga je približiti kroz tri faze govora o siromaštvu.
Na početku je podsjetio, kako je sv. Franjo kao mlad uživao u izobilju, i „živio je pokraj siromaha, pokraj onih ljudi koji su ga njega, ali nije ni shvatio ni vidio njihovu potrebu, jer je kao i svi mi, bio zaokupljen onim što je potrebno samo pojedincu. Mi uvijek prebacujemo odgovornost na druge, tj. da oni drugi, bilo Crkva, bilo država trebaju nešto učiniti. Takva je bila i mladost sv. Franje, te je živio pokraj siromaha, a nije ih primjećivao”. Nadalje, govoreći o drugoj fazi Franjina života, naglasio je, kako bi za nju mogli reći da je živio za siromahe. „Onoga trenutka kad je shvatio što znači živjeti i što je bit kršćanstva počeo je ljudima pomagati, počeo je činiti dobra djela”. U tom je vidu podsjetio na scenu dijeljenja siromasima bogate odjeće, ali i pred biskupom ocu vraćanja vlastite odjeće. Ali, biskup Kutleša je upozorio, kako je „Franjo davao materijalno da bi svoju savjest nekako ušutio i da bi jednostavno da bi pred Bogom bio opravdan”. U trećoj pak je fazi živio sa siromasima. „Živio je tako, kad je shvatio da treba živjeti kao ponizni, i siromašni redovnik, tj. kad je shvatio da je prava bit živjeti ono o čemu govoriš i propovijedaš”.
Ne znam koliko ima smisla danas govoriti o siromaštvu i poniznosti, jer smo svi naviknuti na suprotno: kako ne biti siromašan, kako postati bogat i to po svaku cijenu; kako govoriti o poniznosti, kada svi želimo biti oholi, kada želimo da se o nama govori, da smo prisutni na televiziji i na prvim stranicama i da tako hranimo našu oholost, rekao je biskup, te posvijestio da je sv. Franjo velik „jer je činio suprotnoga od svega onoga što mi činimo”. Stoga, nastavio je propovjednik „želimo li biti poput sv. Franje činimo suprotno od onoga što sad činimo i bit ćemo ljudi koji mu sliče, jer bit siromaštva je da čovjek spozna da je njegova moć u bespomoćnosti: čovjek može nešto naučiti ako shvati da on ne zna, ali onaj čovjek koji misli da sve zna ništa neće naučiti, jer misli da mu nije potrebno. Čovjek se tek počinje liječiti kad spozna da je bolestan. dok to ne spozna ne uzima lijekove i ne liječi se, jer misli da mu nije potrebno. I mi, najprije moramo shvatiti da smo grešnici, da bi se mogli popraviti. a problem današnjeg čovjeka je da on ne shvaća da je grešnik, jer se izgubio smisao za grijeh. Sv. Franjo nas upućuje na to, da najprije mi sebe moramo priznati grešnikom nakon čega dolazi do obraćenja, a to nam daje snagu da činimo velika djela. Po sv. Franji vidimo da je moć u bespomoćnosti, a kad to shvatimo postajemo ponizni i siromašni”. Biskup je spomenuo i našu težnju da budemo neovisni, slobodni, tj. da činimo što želimo i da slijedimo sve ono što nam današnje društvo propagira. Nasuprot tomu, sv. Franjo nas upućuje da trebamo biti ovisni o Bogu, jer smo Njegova stvorenja i da živimo po Njegovim zakonima, jer jedino tako ćemo funkcionirati kao ljudi koji su usmjereni prema prirodnom i naravnom zakonu koji nam Bog daje preko svojih Deset zapovijedi.
Budimo oni, koji će po primjeru sv. Franje znati uspostaviti mjeru između onoga što je bitno i ne bitno. Da drugi svijet nećemo ponijeti titule, već djela ljubavi, istaknuo je biskup Kutleša, te vjernike pozvao na molitvu za dvojicu franjevaca ovoga samostana, da im Bog da snage da i dalje nastave živjeti karizmu sv. Franje. Svima pak je kao primjer još jednom stavio sv. Franju, da im bude uzor kad dođu životne oluje.