Zagreb, (IKA) – Svetkovina sv. Franje posebno je svečano 4. listopada proslavljena u župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu, kada je svečane zavjete u ruke provincijalnog ministra Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josipa Blaževića položio fra Vilček Novački. U koncelebraciji euharistijskoga slavlja bili su i gvardijan svetoduškog samostana franjevaca konventualaca fra Tomislav Glavnik, župnik župe sv. Antuna Padovanskoga fra Martin Jaković, koji je prije mise izrekao riječ dobrodošlice, te franjevci konventualci pristigli iz drugih samostana. Svečanom činu nazočili su i slovenski franjevci konventualci koji su zajedno s fra Novačkim bili u novicijatu, njegov brat i nećakinja, prijatelji, redovnice više družbi, kao i članovi Franjevačkoga svjetovnog reda.
Govoreći o sv. Franji, provincijal je u homiliji podsjetio kako se u duhovnom smislu „kopernikanski obrat” u njegovu životu dogodio kada je spoznao da on sam nije središte svijeta oko kojega se sve vrti. „Makar je potjecao iz obitelji višega društvenoga soja, čeznuo za svjetovnim ispraznostima, afirmacijom, pažnjom, slavom, čašću, vlašću, bogatstvom, u svojoj nutrini spoznavao je, ne bez milosti Božje, ispraznost takvoga života. Bogu ustupa prvenstvo u svome životu. Zaljubljenik u Isusa Krista, vječni romantičar, mirotvorac po naravi, sv. Franjo Asiški za sobom je podizao revolucije, jer su ga nakon faze ismijavanja i prezira mase slijedile, osobito mladi. Franjin način života predstavlja alternativu lažnim sigurnostima malograđanštine svakoga vremena a tajna je njegova uspjeha bila vjera u živoga i prisutnoga Boga, stopostotna vjera – bez pridržaja.
Osvrćući se pak na slavlje doživotnih zavjeta fra Vilčeka, provincijal je naglasio kako budi nostalgiju za onim franjevačkim počecima u kojima se broj Franjine braće umnažao, kada se hvalila jednostavnost i čeznulo za malenošću, pretjecalo u poniznosti, velikodušno odabiralo služenje. „Sv. Franjo je samo želio živjeti Evanđelje. Ništa više od toga. Želio je biti kršćanin u punom smislu te riječi. Stoga su franjevački trećoredci, i FRAMA najizvrsniji i najizravniji potomak Franjinih želja, Evanđelje življeno u obitelji, na radnome mjestu i u školi, na odmoru i na putovanju”. Redovnički poziv ima smisla samo ako je prihvaćen u dubokoj vjeri sa željom da se preobrazim Kristu i u svome vremenu oživim ideal sv. Franje, a mi upravo nazočimo svečanosti takvog darivanja, svečanim zavjetima fra Vilčeka, koji je kroz protekle godine formacije pokazao svoju iskrenu želju služenja, istaknuo je propovjednik, dodavši: „On želi služiti, darujući svoje vrijeme, svoje dane, i talente, a njegovu dobrotu i plemenitost mnogi su i osobno doživjeli u druženju s njime”. Zatim je kratko predstavio fra Vilčeka, posebno istaknuvši njegovo djelovanje unutar OFS-a u karitativnoj skupini i u pučkoj kuhinji za siromahe, te da je kao volonter udruge Kolajna ljubavi neko vrijeme boravio je u Tanzaniji u Africi. Na kraju homilije provincijal je izrazio radost što uime redovničke zajednice može fra Vilčeku izreći čestitku i dobrodošlicu u punopravno bratstvo Reda franjevaca konventualaca i to o proslavi stogodišnjice postojanja Vojske Bezgrešne, čiji je fra Vilček također član.
Nakon popričesne molitve, fra Vilček je zahvalio svima koji su ga pratili na njegovu dosadašnjem putu, a posebno subraći franjevcima konventualcima zagrebačkog samostana, te splitskog u koji odlazi. Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao mješoviti zbor „Tomislav Talan” pod ravnanjem prof. Katarine Rončević uz orguljsku pratnju Milana Hibšera, mag. art.