Na poziv Svetoga Oca spremno smo se ovih dana odazvali i uključili u molitvu cijele Crkve za Svetu zemlju, koja je zahvaćena dramatičnim sukobima braće i sestra po ocu Abrahamu. Nemiri i sukobi zahvatili su i samo mjesto rođenja Kneza Mira, Betlehem, gdje je Bog postao čovjekom – bratom, bližnjim. Sin Božji postavši nama u svemu jednak osim u grijehu (Fil 2,7; Hebr 4. 15) postao je sudionik življenja u našoj realnosti i poziva nas da u njoj i kroz nju postanemo dionici i njegove sinovske molitve koja nas uvodi u zajedništvo s Ocem, a kao braću i sestre čini nas solidarnima i bližnjima svim ljudima (usp. Mr 6,9).
I mi biskup HBK okupljeni u Zagrebu na svome redovitom zasjedanju, dok se pridružujemo pozivu Svetoga Oca i molitvi cijele Crkve za pravedan mir u Svetoj zemlji, svjesni smo ozbiljnosti naše domovinske situacije. Teško nas pogađaju krize, poteškoće i nesigurnosti tolikih mladih i očeva bez posla ili otpuštenih s posla. Na osobit način ovdje mislimo na poteškoće i poniženja kroz koja ovih dana prolaze prognane i iseljene obitelji iz Drvara. Upućujemo, stoga, naš zajednički pastirski apel svima vama, braćo i sestre, da im i mi svojom molitvom doista budemo bližnji, pokazujući i svjedočeći i na djelu svoju ljudsku i kršćansku solidarnosti. Dok se u molitvi za pomoć utječemo nebeskome Ocu, molitva i nas same čini spremnima za pomoć drugima. Doista, molitva je izraz naše vjere u Boga i znak naše ljudske solidarnosti. Kršćanska molitva nam ne dopušta da patnje i potrebe drugih promatramo i doživljavamo s udaljenosti, već nas čini solidarnima, daje nam osjetljivo srce, otvara ga potrebnima i čini našu ruku darežljivijom. Potrebno je stoga moliti “da ne upadnemo u napast” ravnodušnosti (Mt 26,41).
U svoje molitve uključujemo i sve odgovorne u našem društvu da ne gube iz vida osobu i opće dobro, jer su zakon i politika radi čovjeka, a ne čovjek radi zakona i politike.
Uskrsnuli Gospodin poziva nas da budemo njegovi svjedoci u svojoj sredini i svijetu te da i mi danas, poput prve kršćanske zajednice, rastemo i budemo postojani u molitvi i zajedništvu materijalnih dobara (Dj 2,42).
U svjetlu vjere u uskrsloga Gospodina, koji je nadvladao sve zapreke života, pa i samu smrt, uz poziv na molitvu, pozivamo sve vas, dragi vjernici, kao i sve župne i biskupijske Caritase naše Crkve na prisutniji i organiziraniji vid ljudske, kršćanske i domovinske solidarnosti prema svima ugroženima i potrebnima duhovne i materijalne pomoći.
Uz poziv na molitvu planiramo i sami potaknuti neke konkretne oblike solidarnosti, a od svih vas, od ljudi dobre volje i od društvenih institucija očekujemo također veću zauzetost u rješavanju naših društvenih problema.