Velo Grablje, (IKA) – U župi Velo Grablje na otoku Hvaru u utorak 26. rujna svečano je proslavljena svetkovina župnih zaštitnika te zaštitnika liječnika i ljekarnika svete braće Kuzme i Damjana, koji su živjeli u trećem stoljeću poslije Krista, a mučenički umrli u vrijeme progonstva rimskog cara Dioklecijana.
Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi predvodio je profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu Boris Vidović. Koncelebrirala su jedanaestorica svećenika, među kojima su bili župnik don Ivan Jurin, generalni vikar i župnik Jelse i Pitava don Stanko Jerčić, hvarski dekan i župnik Vrboske i Selaca don Emil Pavišić, župnik Visa don Milan Šarić te župni vikar župe Ulice u BiH fra Petar Matanović. U misnom slavlju sudjelovali su vjernici Velog Grablja, koji uglavnom žive u gradu Hvaru, vjernici drugih hvarskih župa te hvarski bogoslov Ivan Brstilo i članovi udruge Pjover koja nastoji obnoviti i oživjeti Velo Grablje u kojemu stalno živi samo nekoliko osoba. Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći muški pučki pjevači.
Profesor Vidović u propovijedi je istaknuo kako je svete Kuzmu i Damjana više od krvi i mesa vezala njihova vjera u Krista i njegovo Evanđelje. Ono ih je nadahnjivalo da svoju liječničku praksu, svoj životni poziv, vrše potpuno besplatno, vodeći se riječima Evanđelja: „Besplatno primiste, besplatno dajte”.
Oni su temelj svog života i liječničkog djelovanja pronašli u odnosu s Isusom Kristom. Tu dolazimo do srži naše vjere, do razumijevanja života i vlastitog mjesta u ovome svijetu. Treba istaknuti da u susretu s Kristom, s osobom Isusa Krista, sa živim Bogom, čovjek zadobiva novu životnu perspektivu; doživljava svijet i svoj život iz jednog sasvim novog kuta gledanja. To je temelj s kojega polaze i grade svoj život i sveti Kuzma i Damjan, čineći to kroz besplatno liječenje potrebnih. Ono što je važnije od samog liječenja je to što su mnogim ljudima, osim zdravlja, donijeli i susret s Kristom; njihovo liječničko služenje bilo je sredstvo s kojim su utjelovljavali Boga u ovom svijetu, donosili su svjetlo u ljudsku tamu.
Ovo je nama, danas okupljenima u slavljenju ove dvojice svetaca, poruka o kojoj vrijedi promišljati. Koji je temelj moga života? Na čemu gradim kuću svoga života, svjestan prolaznosti samog života i mnogih stvari – iskustvo nas tome uči? I ono još važnije je što ostavljam iza sebe? Koje ću vrijednosti ostaviti u svome životu generacijama koje dolaze iza mene, svojim nasljednicima.
Drugo važno obilježje ove dvojice svetih ljudi je i njihov bratski odnos. Nažalost, dobro znamo da braća u obitelji ne moraju nužno, samim time što su braća, biti i u dobrim odnosima i dijeliti iste ideale. Ova dvojica braće utemeljili su svoj bratski odnos, kao i svoju liječničku službu, na temelju Krista. Njegova krv vezala ih je više nego njihova obiteljska te je i to jedna od poruka njihovoga života o kojoj valja razmišljati; pitanje naših odnosa s drugima, prvo s onima u obitelji, pa onda s onima u Crkvi i u mjestu, poslu… Kakav je moj odnos s prijateljima. Imam li ih uopće i na čemu je zasnovan taj odnos? Je li na bogoljublju i Kristovoj nesebičnoj ljubavi prema ljudima ili na sebičnim interesima?
Samo s Isusom kao prijateljem možemo biti osposobljeni za iskustvo dubokoga i vjernoga prijateljstva. To iskustvo doživljavali su vaši predci koji su na pročelju ove crkve, u godini završetka njene izgradnje, napisali: „Bogoljubstvo i sloga grabaljskog puka 1886.”, istaknuo je profesor Vidović.
U popodnevnim satima pjevanje svečane Večernje u župnoj crkvi i tradicionalnu procesiju oko crkve, s kipovima svetih mjesnih zaštitnika, predvodio je dekan Pavišić, a tihu misu predvodio je župnik Jurin. Potom je predstavljena knjiga dr. Joška Kovačića „Župa Grablje na Hvaru”, što je bila samo jedna točka bogatoga kulturo-sportskoga programa upriličenog u povodu svetkovine.