Split, (IKA) – „Danas je povijesni i radosni događaj koji nadilazi sva naša razmišljanja i naše riječi. Radostan za sve nas, za naš grad Split i Splitsko-makarsku nadbiskupiju. Sveti Leopold Bogdan Mandić je s nama. Prisutan ne samo po svome tijelu, nego je još prisutniji svojim duhom”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći misno slavlje u nedjelju, 17. rujna u svetištu Gospe od Pojišana u Splitu dok je u crkvi bila izložena relikvija neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića na svom drugom pohodu Hrvatskoj i prvom pohodu rodnom Herceg Novom.
Kombi vozilo sa sarkofagom zaustavilo se prvo kod samostana klarisa kako bi klarise pozdravile svoga omiljenoga sveca, a potom je u procesiji nastavio put prema svetištu Gospe od Pojišana gdje se okupilo više tisuća svečevih štovatelja. U procesiji su u pratnji sarkofaga bili talijanski kapucini među kojima i fra Flaviano Giovanni Gusella, rektor Svetišta sv. Leopolda Mandića u Padovi, članovi Croce Verdea koji cijelim hodočasničkim putem prate relikviju, zatim nadbiskup Marin Barišić, provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, generalni vikar mons. Miroslav Vidović, župnik fra Miljenko Vrabec i još tridesetak svećenika, potom splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, redovnici i redovnice, bogoslovi i sjemeništarci, brojni vjernici.
Zvonila su zvona Gospe od Pojišana, čula se pjesma zbora i vjernika koji su čekali pred svetištem ili su usput stajali pozdravljajući tako svečevo tijelo dok je prolazilo Zvonimirovom ulicom. Pozdravljali su neraspadnutu relikviju svečeva tijela pokazujući na taj način ne štovanje mrtvoga tijela i fenomena njegove neraspadnutosti 75 godina nakon smrti, nego ljubav prema svecu čije je to tijelo i za kojeg vjernici vjeruju da je i sada živ, da je u zajedništvu svetih s Bogom.
Korijeni svetog Leopolda potječu iz Bosne. Pred Turcima su njegovi predci pobjegli u Dalmaciju, u Poljica, u Zakučac pokraj Omiša. Iz Zakučca njegov pradjed Nikola Mandić došao je u Herceg Novi. „Malena rasta, ali velika i bogata duha, male sjene, a velikog svjetla, koje je otvaralo i stvaralo prostor za druge. Njegovo se štovanje poslije smrti proširilo svugdje, posebno u Hrvatskoj. Osobito je promicatelj njegovog štovanja bio blaženi Alojzije Stepinac. Ovog prijatelja Boga i ljudi, papa Pavao VI. proglasio je blaženim 1976., nazvavši ga ‘pretečom duhovnog ekumenizma Istoka i Zapada.’ A papa Ivan Pavao II. 1983. proglasio ga je svetcem cijele Katoličke crkve, nazvavši ga ‘uzorom ispovjednika i herojskim službenikom sakramenta pomirenja i pokore’, primijetivši da nikada nije vidio toliko svijeta na trgu svetoga Petra za kanonizaciju nekog svetca”, istaknuo je nadbiskup Barišić u svojoj propovijedi.
Sveti Leopold, po zavičaju i rodu pripada svima nama, a kao svetac Božji pripada i svim narodima i svim vremenima, nastavio je nadbiskup. „Ispovjedaonica je bila mjesto njegova posvećenja, njegov oltar sebedarja Bogu i bližnjima. Budući da je bio neugledan, niskog rasta, a imao je i manu govora, htjeli su ga „skriti” u ispovjedaonicu. Ipak, on je od svoga služenja kao „apostol uha i srca”, od malog, skrivenog prostora izgradio katedralu duha gdje je mnoštvo doživjelo radost pomirenja s Bogom, bližnjima i samim sobom. Bio je produžena ruka Lica milosrđa Božjega prema braći i sestrama koja su se udaljila od Boga i čovjeka.” U vezi s tim nadbiskup je naglasio kako je grješan i ranjen čovjek najpotrebniji Božjega milosrđa, susreta s Isusom Kristom koji oprašta grijehe te da ne postoji dug koji nadilazi Božje milosrđe. Sveti Leopold, koji se nikada nije umorio tražeći i dijeleći oproštenje u ime Božje, poziva nas da se ni mi nikada ne umorimo u traženju i darivanju oproštenja. „Svaki vrijednosni sustav koji u sebi nema dimenziju opraštanja i pomirenja ima pogrešan odgoj koji u sebi ne nosi klicu života”, upozorio je te dodao: „Leopold je bio prijatelj ranjene i patničke, periferne i grešne ljudskosti, ali istovremeno i ogledalo Božjeg ljubavi. U svojoj malenoj ispovjedaonici toliko se suobličio Isusu Kristu, da su ga njegovi pokornici, baš kao i Krista njegovi suvremenici, skoro optuživali zbog velikodušnosti.”
Nadbiskup Barišić je istaknuo kako se sveti Leopold i sam često ispovijedao te je iz te svijesti da mu je oprošteno postao produženom rukom Božjeg milosrđa. „Radost pomirenja u Leopoldovoj ispovjedaonici nije ostala skrivena u malom prostoru sobe, niti samo u srcu osobe, već je zahvaćala obiteljske, bračne i društvene odnose. Do neba je dopirala, jer Nebo se raduje obraćenju samo i jednog grješnika. Radost oproštenja mijenja osobe, odnose i humanizira društvo. Jer ako nam je Gospodin oprostio i mi smo pozvani biti produžena ruka pomirenja prema drugima. Doista, otpuštenje grijeha je čudo Božje milosrdne ljubavi i zalog svakog oblika zajedništva: vjerničkog i prijateljskog, bračnog i obiteljskog. Bez otvorenosti ovoj Ljubavi, ne možemo biti sretni i zadovoljni, ne možemo živjeti u zajedništvu i biti braća i sestre drugima u našoj sredini. Svetog je Leopolda boljela rana razdijeljenosti Kristove Crkve i podjele između Istoka i Zapada.” U tom je svjetlu nadbiskup naglasio da je previše podjela u društvu i u narodu pa i u samom braku, koje su rezultat podijeljenosti u sebi i odijeljenosti od drugih.
Na kraju propovijedi nadbiskup je još jednom pozvao na sakrament pomirenja sve one koji su se „udaljili od Boga, od svoje Crkve, već godinama od sakramenta pomirenja, od svoje obitelji, od svog bračnog druga, od svoje djece… ma od sebe samih! Sveti Leopold večeras i nas susreće i poziva na obraćenje i novost život. A Otac Nebeski je strpljiv. Čeka nas! Zna da ćemo doći i potražiti ga.”
Po završetku misnoga slavlja nazočnima se obratio fra Flaviano Giovanni Gusella, rektor Svetišta sv. Leopolda Mandića u Padovi. Budući da je već petnaest godina rektor Svetišta u Padovi svjedokom je vjere i ljubavi brojnih hrvatskih hodočasnika prema sv. Leopolodu Bogdanu Mandiću. Podsjetio je na Leopoldovu čežnju za povratkom u njegovu Hrvatsku i njegov dalmatinski karakter. Zahvalio je svima na tolikoj ljubavi koju iskazuju sv. Leopolodu, a riječ zahvale uputio je i provincijal Šarčević koji će predvoditi jutarnje misno slavlje oproštaja od relikvije tijela sv. Leopolda. Nakon mise relikviju je obišla i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović.