Zagreb, (IKA) – Sakrament krštenja petom djetetu Pere i Ivane Udovičić, malenoj Klari, te Karlu, prvom djetetu Damira i Valerije Duvnjak, podijelio je mons. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup, u nedjelju, 17. rujna, u župi BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u zagrebačkoj Trnovčici. U koncelebraciji je bio župnik župe, o. Mirko Sadak, dehonijanac, dok su radosnom događaju ulaska djece u zajedništvo Katoličke Crkve te njihovu „rođenju iz vode i Duha” svjedočili brojni vjernici, članovi obitelji, među njima i Ana, Marko, Jozo i Ivan, sestra i braća novokrštenice.
U svojoj homiliji biskup Gorski se osvrnuo na praštanje i Božje milosrđe, oslanjajući se na Evanđelje, prizivajući u svijest neizmjernu ljubav Boga koji čovjeku oprašta veliki dug i to po Krvi Kristovoj, a što se događa i po samom sakramentu krštenja djece. „Dakle, Isusovo prolijevanje Krvi cijena je opravdanja našega duga od 10000 talenata, našeg grijeha koji je pred Bogom velik. To je razlog ne samo zašto bismo morali praštati, nego i temelj na kojem bismo trebali graditi praštanje. Jer, čovjek sam po sebi nema snage oprostiti drugome, nego samo oslanjajući se na Božje milosrđe i na Božje oproštenje”. Uvjet čovjekova pomirenja s Bogom, nastavio je biskup, je pomirenje sa svojim bližnjim, pri čemu je na umu potrebno imati molitvu Očenaša koja uspostavlja mjerilo Božjega praštanja: „otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.”
Drugo konkretno područje na kojem se ostvaruje pomirenje je brak i obitelj. „Ondje gdje je najviše ljubavi, nažalost može biti i najviše zla i nepraštanja. Upravo tamo gdje nastaje novi život, u samoj jezgri ljubavi, tu može biti najviše povreda druge osobe”, rekao je biskup i upitao: „Zašto mnogi brakovi nikada nisu doživjeli pravu bračnu i obiteljsku radost?”, dajući i odgovor: „Zato što su uvijek ostali u svojim svakodnevnim, dosadnim, često puta glupim predbacivanjima i svađanjima, u neprestanoj napetosti iznutra, ne bi li se ostvarila moja ili tuđa volja.” Mržnja razara nositelja mržnje, ne onoga prema kome je uperena, stoga je iznimno važno pomiriti se u sebi, moći se izdići iznad svojih vlastitih i tuđih grijeha. Zato je pomirenje unutar obiteljske zajednice, unutar susjeda, prijatelja, braće, uvjet za zdrav ljudski život.
„Treće područje, vrlo konkretno, na koje se odnosi opraštanje i pomirenje jest cijeli naš narod”, rekao je biskup, ističući nemir i loše međuljudske odnose, nemogućnost praštanja povijesnih nepravdi, podijeljenost u narodu. „Mi nažalost moramo reći da smo bolesno društvo. Društvo koje ima zatrovane emocije. Puno je zavisti, netrpeljivosti, oholosti, pa čak i mržnje, čak i neprijateljstva. Tko nas može ozdraviti? Tko nas može sabrati u jednu zdravu ljudsku zajednicu? – To može učiniti jedino Bog sa svojim milosrđem, jer nam oprašta, i jedino mi ako to milosrđe prihvaćamo”, nastavio je biskup, na završetku obraćajući se roditeljima novokrštenika: „Dragi roditelji, vi ste danas donijeli svoju djecu na krštenje da postanu djeca Božja, članovi Katoličke Crkve. Nije to samo upis u matice, obred krštenja. To je mnogo više. To je predavanje djece Bogu, Božjem milosrđu, Božjoj dobroti, Božjoj ljubavi, da Bog bude taj koji će ih voditi kroz život, i u njima odgaja zdravu savjest, zdravo srce, zdrava načela” (…) „kako bi klica vjere usađena u njima uzrasla u stablo koje će donijeti dobar plod, i vjernički, i ljudski.”