Karlovac/Krašić, (IKA) – Jutarnjim pohvalama u zagrebačkoj katedrali započelo je u subotu 16. rujna hodočašće članova Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije u Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu te u Krašić. Po dolasku u Karlovac hodočasnike je pozdravio rektor Svetišta mons. Antun Sente ml., koji je ukratko ispričao povijest svetišta i upoznao članove Sinode s trenutnim pastoralnim aktivnostima.
Euharistijsko slavlje, kojem je prethodilo pokorničko bogoslužje koje je predvodio o. Jure Zečević, OCD, predslavio je pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski, u koncelebraciji s pomoćnim zagrebačkim biskupom mons. Ivanom Šaškom, tajnikom Sinode vlč. Denisom Barićem te s oko 50 svećenika Zagrebačke nadbiskupije.
Na početku slavlja, biskup Gorski pozdravio je članove Sinode u ime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, istaknuvši kako su danas zajedno došli sv. Josipu moliti njegov zagovor, njegovu pomoć. Došli smo posjetiti ovog tihog i krotkog čovjeka, ali jakog čovjeka koji je nosio život bez prigovaranja, s potpunim pouzdanjem u Gospodina – kazao je biskup Gorski.
Homiliju na euharistijskom slavlju izrekao je biskup Šaško, koji je naglasio da u ovome svetištu kao članovi Sinode povezuju svoje dioništvo u Crkvi i povjerenu im službu u sinodskome hodu sa svetim Josipom.
Osvrnuo se na pročitani evanđeoski ulomak (Lk 6, 43-49) o lošemu stablu koje donosi loše plodove, napominjući da smo kao kršćani pozvani prihvatiti ucijepljenost u jedino dobro stablo koje donosi dobre plodove – drvo Božjega milosrđa, drvo Kristova križa s plodovima Božjega Duha, a to su: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.
Podsjetio je na nastavak evanđeoskog ulomka i o kući izgrađenoj na čvrstom temelju, pri čemu je to djelo slika života čovjeka u traženju sreće i punine života. Isus i nama pomaže vidjeti događaj Sinode u onome što mu je bitno i u čemu nam je uzor i zagovornik sveti Josip – kazao je biskup te izdvojio četiri naglaska.
Prvi je da kada učitelj uspoređuje djelo ljudi koji su izgradili kuću, pozornost nije stavljena na ljepotu i veličinu građevine, nego na temelje koji odlučuju o stabilnosti, trajnosti, o budućnosti kuće. Drugi se očituje u suprotstavljenim stavovima slušanja i činjenja, slušanja i nečinjenja, razlici između „slušati” i „poslušati”, utjeloviti Riječ, biti živući prijepis Riječi koja se čula. Zato je zanimljiv sveti Josip, od kojega nam nije sačuvana niti jedna njegova riječ, a ipak je on živući, utjelovljeni prijepis i glas Božje Riječi. Netko će ju čitati kao šutnju, a ona je zapravo najčistiji i najrječitiji govor – rekao je biskup.
Treći naglasak nalazi se u tome što je prispodoba na tragu pouke o dvama putovima, i koliko god našemu vremenu bili dragi neki „treći putovi”, evanđelje u temeljnim pitanjima ne dopušta polovičnost, putove uzmaka i takozvane „sigurne izlaze”.
Čini se da graditi na stijeni znači graditi na ljudskim izračunima, a ne na pouzdanju u Boga; čini se da onaj koji gradi na pijesku ima više vjere da će Bog već nekako tu kuću održati na životu. No, to je lakomislenost koja ne uzima ozbiljno ni život na zemlji ni pogled prema vječnosti ni darove kojima nas je Bog obdario – poručio je hodočasnicima biskup Šaško.
Četvrti naglasak, nastavio je biskup, vidim u slici bujice, u nevoljama koje su za obje kuće izvanjski jednake. Na naš život mogu navaliti bujice, ali on je na Kristovoj stijeni, na Bogu živomu komu psalmist molitveno uzvikuje: Blagoslovljen Gospodin, hridina moja! – kazao je biskup, moleći na kraju svoje homilije za pozorno osluškivanje koje prerasta u ponizno i nesebično činjenje, za predanost, otvorenost srca i darivanje iz kojega se rađa Radosna vijest „nmogućega”.
Nakon euharistijskog slavlja i zajedničkog objeda, članovi Sinode svoje su hodočašće nastavili u Župi Presvetog Trojstva u Krašiću, rodnoj župi blaženog Alojzija Stepinca, gdje su ih dočekali domaći župnik vlč. Dragutin Kučan i župni vikar vlč. Ivan Vučak. Župnik je izrazio dobrodošlicu hodočasnicima te im posvjedočio o blaženom Alojziju kao moćnom zagovorniku cijelog hrvatskog naroda, a posebice zagovorniku nezaposlenih, učenika i studenata, nepravedno osuđenih, zagovorniku nerotkinja i pravnika.
Hodočašće članova Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije završilo je u krašićkoj župnoj crkvi Večernjom molitvom i molitvom za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca.
Prigodni nagovor održao je biskup Gorski, ističući Stepinčevu snažnu volju da provede u djelo ono što se od njega tražilo. On nas uči imati cilj i volju. Znamo li mi koji su naši ciljevi i imamo li ih volje provesti pa i pod cijenu svojevrsnog mučeništva – upitao je biskup Gorski članove Sinode.
Prije povratka u Zagreb, hodočasnici su imali priliku posjetiti spomen-sobu blaženog Alojzija, u kojoj je kao zatočenik boravio od prosinca 1951. pa sve do svoje smrti 1960. godine.