Zagreb, (IKA) – Prvi blok predavanja Međunarodnoga znanstvenoga simpozija „Vojska Bezgrešne i masonija” bio je naslovljen „Nastanak i širenje Vojske Bezgrešne u kontekstu vremena”.
Predavanje „100 godina Vojske Bezgrešne” održao je nacionalni duhovni asistent Vojske Bezgrešne fra Zdravko Tuba, OFMConv.
Gledajući na 100 godina Vojske Bezgrešne pred nama je stoljeće života od začeća do sazrijevanja, od snova do djelovanja, od nesigurnog hoda do pokreta, od ideje do poslanja, molitve, žrtve i svjedočenja. Stvarnost kada riječ postaje realnost, idejni projekt građevina, prisutnost u Crkvi i svijetu koja nije od čovjeka. Otac Maksimilijan je osvjedočen da je „Vojska Bezgrešne” zamisao Bezgrešne. On pak se smatrao samo ‘sredstvom’ u njezinim rukama, rekao je fra Tuba.
Promatrajući Kolbeov lik u duhu franjevačke karizme, Tuba je naglasio kako je za njega sv. Franjo i njegovo Pravilo polazište posvećenog života. Nadalje je posvijestio, kako se Kolbe odlikovao velikom sposobnošću „iščitavanja” događaja svoga vremena. Štoviše, „uvidio je kako je masonski plan protivan vrijednostima Crkve i duhovnim stremljenima čovječanstva” ustvrdio je Tuba, te dodao: „prepoznao je podijeljenost svijeta između dobra i zla, i osjetio potrebu borbe”. Znakovitom smatra činjenicu da je Kolbe osnovao Vojsku Bezgrešne u Rimu tri dana nakon posljednjeg ukazanja u Fatimi. Predavač je prisutne kratko upoznao o ciljevima Vojske Bezgrešne da se „posveti djelu obraćenja svih”. Kolbeova polazišta bila su: da se čovjek divinizira, da je Marija najveličanstveniji dokaz čovjekovih mogućnosti, da Bezgrešna može biti posrednica između Krista i čovjeka, te da Bezgrešna može pobijediti svako zlo u čovjeku i svijetu. Za to su potrebna dva uvjeta „predanje Bezgrešnoj i nošenje Čudotvorne medaljice”. Govoreći o „Vojsci Bezgrešne” danas, fra Tuba je naglasio kako je novi statut potvrđen 2015. godine od Papinskog vijeća za laike, a misionarski stil Vojske Bezgrešne prema Kolbeovoj zamisli je svekolik. „Ukoliko se danas želimo posvetiti poslanju, Kolbe uči kako je moguće služiti se svim zakonskim sredstvima za širenje evanđeoskih sadržaja” zaključio je Tuba.

Predavanje „Kolbeov pokret u nas: Vojska Bezgrješne i Crkva u Hrvata” održao je fra Ljudevit Maračić, prof. U duhu stoljetne proslave, predavač je uvodu podsjetio kako „nije beznačajno ni samohvalbeno napomenuti da je svega petnaestak godina nakon prvih stidljivih početaka u Rimu i potom širenja u Krakovu, hrvatska crkvena javnost informirana o tom čudesnom razvoju ovoga gorušičina zrna”. To je potkrijepio i citatom u glasniku „Svetište sv. Antuna”” koji su 1930. godine u Zagrebu pokrenuli franjevci konventualci kao glasilo za gradnju crkve-svetišta sv. Antuna na Svetom Duhu, već druge godine po izlaženju, u lipnju 1931. pojavljuje opširna reportaža pod naslovom „Niepokalanow”. Govoreći o ukorjenjenju Vojske Bezgrešne, istaknuo je kako se ona prvo počela širiti u sjemeništima Provincije, onome u Ptuju, gdje je bila privatna gimnazija, i onome u Zagrebu, gdje je bio novicijat i gdje su studirali mladi klerici.
Posebni zamah poznavanju i širenju ovoga marijanskog pokreta dao je o. Ambroz Vlahov, tadašnji glavni urednik mjesečnika „Svetišta sv. Antuna”. Spomenuto glasilo donosi i zanimljiv članak o putovanju koje je on poduzeo s o. Serafinom Grškovićem, godine 1937. u poljskom „Niepokalanowu”, gdje se dobro upoznao s o. Maksimilijanom Kolbeom, osnivačem ovoga Grada Bezgrješne, a i njega osobno su upoznali.
Za djelovanje, Vojska Bezgrešna dobila je odobrenje od Nadbiskupskoga duhovnoga stola od 30. prosinca 1938.
Maračić se kratko osvrnuo i na ratne godine, naglasivši je kako se i ova marijanska udruga morala povući od značajnije ekspanzije među hrvatskim vjernicima, a kasnije tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, da predusretne moguće progone i zabrane, sam određuje i proglašava prestanak rada svih javnih udruga i društava Katoličke Crkve na području Zagrebačke metropolije, a to su učinili i ostali biskupi, pa je tako i „Vojska Bezgrešne” suspendirala svoje djelovanje na javnom, izvanjskom području.

Fra Milan Gelo, mag. theol. održao je predavanje „Bezgrešna kao trajno nadahnuće posvećenoga života. Kolbeova baština u suvremenome svijetu”.
Marija, shvaćena i čašćena kao Bezgrešna u Kolbeovoj teologiji, duhovnosti i apostolatu predstavlja stalno nadahnuće, ali i istinsko uporište zato što poljski franjevac u vjeri u Bezgrešnom začeću prepoznaje svjedočanstvo i znak besplatne Očeve ljubavi, koja vodi cijeli spasenjski plan, prema tome, Bezgrešno začeće dio je širokoga Božjega plana, rekao je Gelo.
Svaka redovnička zajednica djeluje u konkretnoj mjesnoj Crkvi, neovisno kakvim se apostolatom bavila i kakvu karizmu gajila. Danas je sasvim jasno da redovništvo svoje pravo mjesto pronalazi onda kada se ispravno razumije sama Crkva. Budući da i Marija ima važno mjesto u Crkvi početaka, ali i u Crkvi svih vremena u njezinu se primjeru raspoznaje još jedna inspirativna dimenzija. Shvaćajući Mariju kao model, majku i uzor same Crkve i Bogu posvećene osobe dobivaju jasniju sliku svojega poslanja.
Uspoređujući Kolbeov život s nekim vidovima Marijina života koji svim osobama posvećenoga života djeluje kao istinsko nadahnuće u nasljedovanju Krista, dolazimo do jednostavnoga zaključka: ono što je poljski mučenik započeo u svome životu sigurno nije moglo prestati s njegovom smrću. Prema tome, čini se da je baština koju prepoznajemo u suvremenoj duhovnosti, a ponajviše u nastanku novih redovničkih zajednica i svjetovnih instituta, utemeljena na njegovoj prvotnoj zamisli: sve činiti pod zaštitom Bezgrješne. Čini se da je ovo njegovo marijansko življenje redovničkoga poziva u njemu neprestance jačalo svijest o sudjelovanju u Božjem planu spasenja, davalo snagu u ostvarivanju svoga poslanja u okvirima zdrave ekleziologije omogućilo dosezanje vrhunca vlastite ljudskosti davanjem života za drugoga – učeništvom.
Fra Gelo se posebno osvrnuo na čašćenje Bezgrešne na Red franjevaca konventualaca, a potom spomenuo novonastale institute koji su nastali nadahnuti na Kolbeovoj duhovnosti i apostolatu. Tako je spomenuo Male sestre od Bezgrešne Marije i Svjetovni institut Misionarke Bezgrešne.

Fra Bernardin Filinić, prof. govorio je o temi „Protukršćanska gibanja Kolbeova vremena”. U uvodnom dijelu predavač je podsjetio na revoluciju prosvjetiteljstva koja je nastojala odvesti svijet izvan kršćanstva, natrag u prirodne religioznost i to u ime napretka. „Konfesionalni ratovi, ubijanje krivovjeraca, što je na oprečnim stranama doseglo vrhunac upravo u vrijeme renesanse i reformacije, bit će tek uvod u povijesno razdoblje koje je sve to zapečatilo i osudilo, a otvorilo novo doba povijesti u kojem je pobijeno apsolutno i razmjerno najviše ljudi” rekao je, te se kratko osvrnuo i na previranja koje je to sve prouzročilo i u samoj Crkvi.
Nadalje osvrnuo se na situaciju neposredno prije i za Prvoga svjetskog rata, te spomenuo da dok su masoni bjesnili u Rimu protiv Crkve i pape, otac Maksimilijan je osnovao Vojsku Bezgrešne. „Nije to bila vojska rata, nego opraštanja, ljubavi i mira. I kao što se moli ‘O Marijo bez grijeha začeta, moli i za neprijatelje Svete Crkve. On osjeća Kristovu ljubav, ljubav prema neprijatelju. Tu Kristovu ljubav Kolbe je potvrdio darujući život za brata čovjeka u logoru 1941.” zaključio je fra Filinić.