Krasica, (IKA) – Svečano misno slavlje spomena 71. obljetnice mučeništva bl. Francesca Bonifacia, u Krasici, u župnoj crkvi Sv. Stjepana Prvomučenika, predvodio je kancelar Porečke i Pulske biskupije preč. Sergije Jelenić u zajedništvu s nekoliko svećenika iz Umaško-oprtaljskog dekanata. Bl. Francesco Bonifacio, još jedna u nebrojenom nizu žrtava totalitarističkih režima, ubijen je in odium fidei 11. rujna 1946.
Kancelar je na početku homilije podsjetio kako nam Isus nudi, i primjerom pokazuje, jedini put spasenja, put križa. Iako nimalo lagodan to je jedini put koji čovjeka vodi do mjesta kojeg mu je Bog pripravio u Kraljevstvu nebeskome. Što je nagnalo mladog Francesca Bonifacia da prihvati muku, smrt i trpljenje?, zapitao se propovjednik. On je povjerovao Isusu Kristu i slijedio ga, bio je spreman u ime te vjere odreći se i života radije nego li Isusa. Vjerovao je da samo slijedeći Isusov primjer može stići do Kraljevstva nebeskog. On je ovdje živio, molio je za povjerene mu ljude, za njih se žrtvovao, vodio je brigu o mladima, podučavao ih no nadasve svojim je životnim primjerom pokazivao pravi put do Boga, put življenja vjere. Upućivao je sve na put dobra, i pokazivao im da treba ostati postojani do kraja. Slijedio je Isusa Krista i kao njegov učenik i kao svećenik, da bi nastavio Isusovo djelo ovdje na zemlji. Trudio se napredovati u svom kršćanskom, duhovnom životu hraneći se euharistijom, razmatrajući, moleći ne samo za sebe, nego za svoje župljane i za cijeli svijet. Prihvatio je žrtvu sličnu Isusovoj, za dobro drugih ljudi, za spas drugih ljudi. Nije mrzio svoje progonitelje, nego je za njih Bogu se molio, upravo kako smo i svi mi pozvani.
Činjenica da smo se danas ovdje okupili siguran je znak da je u nama živa vjera, da želimo u toj vjeri živjeti, da želimo u toj vjeri prispjeti do života vječnoga u Nebeskom kraljevstvu, gdje će nas dočekati i bl. Francesco Bonifacio. Da bi to postigli treba jednostavno živjeti normalnim životom, prihvaćati i vršiti volju Božju u svojoj svakodnevici, prihvaćati i ljubiti brata čovjeka onako kao što je Isus ljubio nas, biti spremni žrtvovati se, iako to nije uvijek lako, napose u svome svakodnevnome okruženju. I to se zove križ. Ako ljubimo poput Isusa Krista onda nam neće biti teško žrtvovati se za brata čovjeka, za svoje bližnje, za nemoćne, za one koji trebaju našu pomoć. To je put obilježen svakodnevnim križem, ali jedino prihvaćanjem toga križa moći ćemo prispjeti u život vječni. To nam je pokazao Isus Krist, a isto nam je pokazao i bl. Francesco Bonifacio. Nama je to isto činiti, moliti jedni za druge, prihvaćati jedni druge moliti se jedni za druge. Ako to činimo onda ćemo i mi sigurno prispjeti u Nebesko kraljevstvo, ondje je naša domovina, ondje nas Bog čeka, sa svim svetima i svi oni naši dragi koji su nas pretekli u Vječnost.
Preč. Sergije Jelenić je zaključno pročitao homiliju koju je blaženik izrekao upravo u toj crkvi, kratko vrijeme prije mučeništva. U propovijedi poticao je okupljene vjernike na dvije zapovijedi ljubavi, ljubiti Boga iznad svega i ljubiti bližnjega kao samoga sebe, istaknuvši kako je to jedini put Spasenja. Napose je pojasnio pojam pomaganja bližnjemu, na način da bližnjega prepoznajemo i u potpunim strancima.
Misno slavlje glazbeno su animirali pjevači iz župnih zborova nekoliko okolnih župa.
Francesco Bonifacio rođen je u Piranu 1912. godine. Pastoralno je djelovao u župama Novigrad i Krsica kod Buja, te bio istaknuti član Katoličke akcije u radu s mladima. Nakon kapitulacije Italije nije napustio Istru već je ostao uz svoj narod. „Bio je vrlo revan, uzoran, svet i poletan svećenik, dobar organizator, ljubitelj i apostol mladeži.” Odmah se našao na udaru komunističke vlasti. Dana 10. rujna 1946. procurila je vijest da su ‘oznaši’ na Bujštini sastavili popis mlađih svećenika koje narodna straža mora likvidirati, među njima je bio i Francesco Bonifacio. Već su ga 11. rujna sačekali predvečer „narodni stražari” na putu povratka iz Grožnjana u Krasicu i od tada mu se gubi svaki trag. Mjesto stradanja ni danas nije poznato. Tršćansko koparski biskup mons. Antonio Santin je pokrenuo proces za njegovo proglašenje blaženim 1957. i nakon 40 godina je završen biskupijski proces, 16. svibnja 1997. godine u Trstu. Nakon 11 godina proučavanja u Rimu, papa Benedikt XVI. izdao je dekret 3. srpnja 2008. kojim je Bonifacio proglašen blaženim in odium fidei. Svečana proslava je bila u Trstu 4. listopada 2008., a poslije u Krasici kod Buja. Danas se među prioritetima Državne komisije za istraživanje stratišta nalazi i eventualno mjesto pokopa bl. Francesca.